"Marakanaco" je naziv fudbalske tragedije, poraza Brazila od Urugvaja u finalu Svjetskog prvenstva usred Brazila 1950. godine. Tome je prethodila krađa - domaćini su žestoko oštetili Jugoslaviju!
Brazil večeras igra sa Škotskom u ponoć i probaće da još jendom pobjedom završi posao u grupi i zaboravi jako loše partiju u meču sa Marokom na otvaranju Svjetskog prvenstva. Nakon neriješenog rezultata sa Marokancima uspjeli su da pobijede Haiti i sada je atmosfera mnogo bolja u timu "Selesaoa".
Brazilci su kobne 1950. godine takođe počeli takmičemje remijem pošto su odigrali 2:2 sa Švajcarskom, a nakon toga se desila jedna od najvećih krađa jugoslovenske reprezentacije ikada. Jugoslavija je ispala poslije poraza od 2:0 u grupi upravo od domaćina turnira Brazila, a priča o tome govori kako su se nekada organizovala svjetska prvenstva.
Krađa vijeka
Kad je Brazil na "Marakani" pokrao Jugoslaviju: Kletva Rajka Mitića ih je stigla, još pamte najveću bruku
Prvo što se desilo je da su nakon remija u Sao Paolu sa Švajcarskom u Rio de Žaneiru navijači napali i demolirali ambasadu - Švedske. Tako je osoblje iz ove skandinavske zemlje ni krivo ni dužno platilo danak.
Za to vrijeme Jugoslavija je uspjela da pobijedi prvl tim Švajcarske 3:0 golovima Rajka Mitića, Koste Tomaševića i Tihomira Ognjanova, pa Meksiko 4:1 pogocima Stjepana Bobeka, Koste Tomaševića i uz dva gola Zlatka Čajkovskog.
Kada se pogleda poraz od 2:0 od Brazila, uz golove Ademira i Zizinja, ne djeluje ništa čudno, ali je zapravo meč bio riješen dok je Jugoslavija nepravedno bila natjerana da igra sa 10 igrača na terenu.
Momci, pa dobro nam ide
"Marakana" je otvorena za taj turnir, ali još uvijek nije bila do kraja gotova. Hodnici nisu bili omalterisani, stepenice nisu imale ograde, iz betona su virile grede, a tunel je bio poplavljen. Dok se tim Jugoslavije spremao za meč, kapiten i najbolji igrač tima Rajko Mitić udario je glavom u nešto.
Nikada nije do kraja utvrđeno u šta - da li je to greda, beton, šipka, armatura... Povreda je bila teška, glava krvava i morao je na previjanje, a sudija nije htio ni da čuje da sačeka. Mervin Grifits je svirao početak meča i poslije četiri minuta Ademir je postigao pogodak za 1:0.
Dok se Mitić vratio oko 20. minuta, već je vodio Brazil, a ostala je legendarna opaska igrača po kome se sada zove beogradska "Marakana": "Momci, pa dobro nam ide." Takođe je ostalo zapamćeno da je on cijeli taj meč odigrao sa čalmom na glavi i da je u tih 70-ak minuta na terenu imao nekoliko šansi. Da je sve bilo regularno, ko zna šta bi se desilo?
Šta se na kraju desilo?
Na kraju je gol Zizinja prelomio u 69. minutu, a Brazil je stigao do finala. Ademir je sa osam golova postao najbolji strijelac turnira, a Brazil je doživio najveću fudbalsku katastrofu u svojoj istoriji. Na istom mjestu na kome su pokrali Jugoslaviju, poraženi su u finalu od Urugvaja i uslijedio je haos.
Krenuli su nemiri u gradu, igrači su proganjani i nikada im taj poraz nije oprošten, a ceh su platili - dresovi. Žuti dresovi sa plavim šortsevima koje svi znamo kao brazilske počeli su da se koriste tek na narednom prvenstvu. Do tada je Brazil igrao u kompletno bijeloj opremi, a taj dres kao baksuzan je zabranjen i nije korišćen decenijama nakon toga.
Što se tiče sudije Mervina Grifitsa on je u finalu 1954. godine bio linijski sudija i neke od njegovih odluka na meču Zapadne Njemačke i Mađarske ostale su zapamćene kao vrlo problematične.
(MONDO, Nikola Lalović)