Prije 33 godine, 3. septembra 1985. godine poginuo je Dragan Mance. Jedan od najvoljenijih fudbalera Partizana svih vremena.
Navijači Partizana su ga obožavali. Obožavaju ga i danas. Kada se pomene njegovo ime, navijačima Parrizana prođu žmarci, oči se zacakle...
Zna se. To je Partizanova "devetka", prerano otišla sa ovog svijeta, kada je imao samo 23 godine.
Prije 33 godine, 3. septembra 1985. godine, Dragan Mance je, žureći na trening Partizana, tragično izgubio život. I to u blizini mjesta gdje je rođen.
Mance je rođen 26. septembra 1962. godine u Beogradu. U Partizan je došao 15. septembra 1980. godine, odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Posljednji gol Dragan Mance je dao sa penala, na meču Partizan - Budućnost 2:1, 1. septembra 1985. godine.
"KAD PORASTEM, BIĆU MANCE!"
Dva dana kasnije pošao je na trening i... otišao je u legendu. Ali, ostalo je sjećanje na njega. Navijači Partizana i danas skandiranju njegovo ime, a prije četiri godine dobio je ulicu u Beogradu, tamo gdje i treba da bude ta ulica - u neposrednoj blizini stadiona na kojem su klicali njegovo ime, na stadionu i travi na koju se bacao na koljena i tako proslavljao svaki gol.
Jedna od živih legendi kluba, golman Milutin Šoškić, bio je u stručnom štabu crno-bijelih kada je tog kobnog septembarskog jutra stigla vijest o pogibiji Dragana Mancea.
"Mance je bio mlad čovjek koji je svojom popularnošću daleko prevazilazio granice ove zemlje. On je bio srpski fudbalski Džejms Din. Plijenio je karakterom i igrom. Voljeli su ga, ne samo oni kojima je crno-bijela boja u srcu, već i oni kojima je trpao golove. Voljeli su ga, jer je na terenu izgarao, umio je da proslavi golove", rekao je Šoškić.
Navijači Partizana su ga obožavali, a on im je uzvraćao spektakularnim golovima i karakterističnom radovanju - pad na koljena i pesnice visoko u vazduh. I danas, oni nešto stariji Grobari kada pikaju fudbal sa društvom kada postignu gol raduju se u stilu Dragana Mancea.
I prije i poslije Mancea Partizan je imao odlične fudbalere. Kada je počinjala karijera Dragana Mancea, jedna druga karijera Partizanove legende, Moce Vukotića, bila je pri kraju. Ipak, Dragan Mance živi u srcima Grobara, koji ga nazivaju "Gospodarom Juga i navijačke duše".
Zašto je Mance bio i ostao "Najveći" u srcima Grobara? On je živio za golove, kako je sam jednom izjavio, a sa njegovim fudbalskim stasavanjem prekinut je dugogodišnji post Partizana - titula je konačno došla u Humsku. Uvijek je navijačima obećavao da će dati gol Crvenoj zvezdi. I uvijek je ispunjavao obećanje.
A gol koji je postigao protiv Kvins Park Rendžersa u prvoj utakmici istorijskog dvomeča 1984. godine vjerovatno je najlepši u istoriji Partizana.
Kada mu je isticao ugovor, bilo je nesporazuma sa upravom i najavio je odlazak iz Partizana. A onda su Grobari stupili na scenu, prijeteći da će uprava snositi posljedice za bijes navijača ako Mance ode. Uprava se opametila, Mance je ostao i uz zahvalnost Grobarima dao obećanje - biću prvi strijelac lige. Obećanje bi sigurno ispunio, ali se dogodila tragedija.
Prvi meč Partizana poslije pogibije Mancea bio je antologijski, pun emocija, teško prepričljiv. Partizan je igrao protiv Prištine, stadion pun. Sa svih tribina čulo se samo "Draaagaaan Manceeee, Draagaan Manceee". Svi su na stadionu živjeli za gol u čast Dragana Mancea.
U posljednjim trenucima meča Ljubomir Radanović je postigao toliko željen gol. Na stadionu miks emocija - suze i radost.
Dragan Mance - živio je za golove.