Kada odete daleko od svog doma, 3.200 kilometara daleko, mora da za to imate dobar razlog. A on je - najvažnija sporedna stvar na svijetu. I šansa za bolji život, naravno. O svemu ovome za MONDO priča Miloš Budaković, fudbalski golman.
Vjetar.
Vjetar, uvijek i svugdje.
Vjetar je svakodnevnica na Farskim Ostrvima, ostrvskoj državici sa nešto manje od 50.000 stanovnika, koja je smještena na samom sjeveru Evrope, između Velike Britanije i Islanda.
A Farska Ostrva, ta mala teritorija kraljevine Danske, novi je dom Miloša Budakovića, golmana iz Šapca, kojeg je fudbalski put odveo 3.200 kilometara daleko od kuće.
Srbija (Mačva, Novi Pazar, Rad), Poljska (Krakovija, Olimpija), BiH (Mladost Velika Obarska), Farska Ostrva (TB/FC Suduroj/Rojn). To je fudbalski put Miloša, koji za MONDO priča o iskustvima iz, nama malo poznate države, koju čini 18 ostrva.
Jedno od njih, Suduroj i grad Vagur, već osam mjeseci su dom 27-godišnjeg srpskog čuvara mreže.
"Došao sam ovdje u januaru i utisci su zaista prelijepi. Priroda je prelijepa, jednostavno ne može da se opiše riječima. Dok se sve ne vidi i doživi uživo, nemoguće je opisati ljepotu prirode na Farskim Ostrvima", kaže nam Miloš na početku.
Njegov posao - fudbal - nije na zavidnom nivou, ali to nije prepreka da se proba nešto novo u životu.
"Fudbal je na osrednjem nivou, polu-amaterski, mada bih ja prije rekao polu-profesionalni jer su svi poprilično profesionalni. Ugovori su profesionalni, a i 70 odsto trenera je sa UEFA Profi licencom."
Kako si uopšte odlučio da odeš na Farska Ostrva? Kakve su bile tvoje prve reakcije kada si dobio ponudu, a kakve impresije kad si tek stigao tamo?
"Dobio sam poziv od druga Semira Hadžibulića, koji je već dvije godine na Farskim Ostrvima, a nastupali smo zajedno u Mladosti iz Velike Obarske u Premijer ligi BiH. Odmah sam pretražio na Google-u da vidim kako država izgleda i gdje se nalazi jer nisam bio siguran, a bio sam upućen od istog prijatelja da je nivo fudbala i uslova na mnogo višem nivou nego što je poznato u Evropi. Na slikama mi se odmah svidjelo mjesto, jer je nešto što se ne viđa svaki dan", bili su njegovi prvi utisci.
Dalek je put do Farskih Ostrva, a ni let(ovi) avionom ne olakšavaju stvar s obzirom na udaljenost veću od 3.000 kilometara.
"Iskreno, i nije toliko daleko ako se uspije uhvatiti prava konekcija između skandinavskih avio-kompanija i Air Serbia, ali ja nisam imao tu sreću u prvom dolasku. Morao sam da putujem dva dana od Beograda, preko Varšave, do Kopenhagena, morao sam prenoćiti u glavnom gradu Danske i onda sutradan nastaviti put ka Farskim Ostrvima", priča svoje putešestvije i nastavlja:
"Prvo je bilo jako čudno kada sam dobio informaciju da ću sletjeti na najkraći pistu na svijetu, ali iskreno nije bilo nikakve razlike u odnosu na neka druga putovanja. Imao sam tu sreću da sam već na aerodromu 'naletio' na trenera iz Srbije, koji je inače trener ženske fudbalske ekipe na Farskim Ostrvima, i tad sam već saznao koliko naših ljudi ima širom Farskim Ostrva, u svim sportovima. Dosta ih je osnovalo porodice na Farskim Ostrvima i nastavilo da živi i poslije završetka karijera."
Milošev klub nastupa u Premijer ligi Farskih Ostrva, tzv. Meistaradeildin. Smješten je na ostrvu Suduroj, a nastao je fuzijom tri kluba.
"Moj klub je na posebnom ostrvu i do njega se dolazi brodom ili helikopterom (put brodom traje dva sata i 15 minuta od glavnog grada Torshavna). Prošle godine nastao je ujedinjenjem tri kluba sa istog ostrva postao jedan TB/FCS/Rojn, s tim da je TB najstariji klub na Farskim Ostrvima koji je osnovan još davne 1892. godine. Ostrvo ima nekih 5.000 stanovnika, a svaku utakmicu posmatra njih oko 1.000 i znaju biti i te kako glasni. Liga broji 10 klubova i igra se trokružni sistem i svaki klub ima svoj B tim, koji učestvuje u nekoj od nižih liga. Najtrofejniji klub Farskih Ostrva je HB i na dobrom su putu da ove godine uzmu titulu iako to posljednjih pet godina nije uspio da uradi", dobro je upoznat sa fudbalskim prilikama u ovoj, za nas egzotičnoj, državi.
Igrao si u Srbiji i u BiH. Možeš li uporediti kvalitet fudbala sa tim tamo, kao i uslovima u kojim Farani treniraju?
"Fudbal u Srbiji i BiH je na mnogo višem nivou, jer jednostavno imamo mnogo veći broj igrača. Moramo uzeti u obzir da su Farska Ostrva mala država sa oko 50.000 stanovnika. Uslovi za trening su na veoma visokom nivou. Iako su svi tereni sa vještačkom podlogom, i to zna biti nezgodno, pogotovo za golmane, koji dobro znaju koliko boli svaki pad, ali to ovdje nije slučaj jer se ulaže dosta u fudbal i infrastrukturu i svaki klub poslije dvije do četiri godine mijenja poglogu. Pojedini klubovi imaju i pomoćne terene za treniranje", kaže naš sagovornik.
Jedno vrijeme si proveo i u Poljskoj, a tamo si morao da učiš jezik. Međutim, sad nema tih problema, svi Farani govore engleski.
"Da. U Poljskoj sam proveo tri i po godine i poljski jezik mi je, takoreći, baš legao i nije pretežak za učenje ljudima sa našeg govornog područja, dok sa farskim to nije slučaj i prekomplikovan je. Bar mi još uvijek tako izgleda. Istina je ovdje svi govore odličan engleski, tako da sva komunikacija je na engleskom. Trener nam je Šveđanin, tako da i on, kako sa stranim igračima, tako i sa Faranima, komunicira na engleskom."
Osim tebe, u tvom klubu je još nekoliko igrača sa naših prostora. Ima li ih još u ligi?
"Da, tu je lijevi bek Ibrahim Arifović iz Novog Pazara, koji je takođe došao preko Hadžibulića. U ekipi je još Stefan Radosavljević, Srbin rođen na Farskim Ostrvima. Njegov otac je došao davne 1997. da igra za TB i trenutno je pomoćni trener u našem klubu. U ligi ima desetak igrača sa naših prostora", kaže.
S obzirom da je liga na Farskim Ostrvima polu-amaterska, ili kako to Miloš više voli reći, polu-profesionalna, osim fudbala većina igrača ima i redovan posao.
"Većina igrača radi, pogotovo farski igrači. Iako se od ugovora od fudbala može lijepo živjeti, svi se opredjeljuju i za dodatni posao. Većina klubova izlazi svojim igračima u susret, pa oni koji hoće da pored fudbala rade, oni pokušavaju da nađu što lakši posao, iako najveći broj stanovništva radi u fabrikama ribe jer je to najveći državni prihod."
Kakav je uopšte život na Farskim Ostrvima? Možeš li nam malo približiti kako oni žive, kakav je mentalitet, klima, običaju, hrana…?
"Život je miran i niko nigdje ne žuri, za sve se ima vremena. Klima je okeanska, dosta kiše i vjetra, dešava se da se promijene i četiri godišnja doba u jednom danu. Može se desiti u svakom trenutku da počne da pada kiša i počne duvati vjetar, a dešava se da bude i sunčano bez kiše i vjetra danima. Temperatura je skoro cijele godine oko 10 stepeni. Zimi nikada ne ide ispod nule, a ljeti maksimalna temperature je 15-20 stepeni. Hrana nije puno različita od naše, jedino što se dosta više koristi riba. Njihov zaštitni znak su ovce, jer ih ima više nego ljudi. Ovaca ima oko 70.000, tako da jedu i dosta ovčetine."
Mirnom životu doprinosi stabilna finansijska situacija, problema s kriminalom nema, tako da je rijetkost vidjeti zaključane objekte i prevozna sredstva, što je kod nas svakodnevnica.
"Zanimljivo je da ovdje rijetko ko zaključava kuću i auta, pošto je stepen kriminala 0,001%. Zaista je tako. Na cijelom ostrvu postoji svega nekoliko policajaca, a zanimljivo da su i oni fudbalske sudije. Tako da, treba biti dobar s njima", kroz smijeh priča Miloš.
Od nedavno sa Milošem na Farskim Ostrvima je i njegova supruga Ivana, tako da je i sa te strane spokojan.
"Da, od jula otkako mi je supruga došla, mnogo je lakše i vrijeme mi je mnogo ispunjenije. Dođu trenuci kada nam nedostaje malo društveni život, da grad bruji od ljudi, kako je to kod nas. Koliko zna da prija miran život, sa ne pretjerano mnogo ljudi, tako ponekad zna baš to da zafali."
Kako je istakao, mnogi su došli na Farska Ostrva sa željom da tu kratko ostanu, a zadržali su se godinama. Da li će i Milošev put biti sličan?
"Trenutno nam je plan da privedemo ovu sezonu što je bolje kraju. Na pravom putu smo da to i ostvarimo. Vidjećemo u narednom periodu šta će se desiti, ali sve sam bliži nekoj novoj ponudi sa Farskih Ostrva i mislim da ću provesti još jednu, ako ne i koju godinu više ovdje. Nikad se ne zna kakva ponuda može da stigne i sve to promijeni, ali, za sada, moj plan je da ostanem ovdje", zaključio je Miloš ovu zanimljivu priču.
Pratite MONDO SPORT i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...