"Moja snaga je to što sam svjestan da nisam najveći talenat, da tehnički nisam najbolji, ali sam učio da ljudi koji mnogo rade i pametno rade, mogu da ostvare svoje snove", istakao je Subotić.
Neven Subotić je čovjek koji ima mnogo toga da kaže. To su znali i u njemačkom "Kikeru", pošto je nekadašnji reprezentativac Srbije upravo sa njima razgovarao o brojnim temama, kako onih koji se tiču karijere defanzivca Union Berlina, tako i onih životnih.
Momak koji je prošao neubičajen put do vrha, od ranog odlaska u Njemačku i potom SAD, do velikih uspjeha u Borusiji Dortmund, otkrio je način na koji razmišlja, kako donosi odluke i šta su mu prioriteti. Jedno je jasno - nije tipičan fudbaler.
Kao tinejdžer je otišao u Ameriku i tamo upisao koledž. Ipak, tamo se nije osjećao kao svoj na svome.
"Nova sloboda koju sam iskusio u SAD sa 17 godina mi je bila impresivno iskustvo. Ali, taj stil života na koledžu nije bio za mene. Bio sam fokusiran na fudbal, želio sam da postanem profesionalac. Zato sam napustio koledž poslije jednog semestra", objašnjava Subotić.
Vrlo mlad je njegov talenat bio primijećen i tada je otpočeo uspon momka rođenog u Banjaluci.
"Na Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina u Peruu, upoznao sam čovjeka koji je imao veze sa njemačkim klubovima i htio je da mi organizuje probe. U ljeto 2006. imao sam probu u Majncu od nedjelju dana, koja se rastegla na dva meseca. Htjeli su prije svega mentalno da me testiraju. Dvije godine kasnije već sam bio u Dortmundu."
Subotić je po odlasku u Njemačku u dva kluba sarađivao sa Jirgenom Klopom, od ove sedmice i zvanično najboljim trenerom svijeta u izboru FIFA.
"Imao sam čvrstu veru u njega. Otvorio mi je oči i pokazao mi šta je neophodno da bih uspio na profesionalnom nivou. Imao sam osjećaj da ako neko može da me dovede do toga, to je onda Klop", rekao je i nastavio o svom vremenu provedenom u Dortmundu.
"Bilo je lijepih trenutaka, ali je prije svega to bilo vrijeme za učenje. Tu sam naučio šta je potrebno za timske uspjehe. Mi smo u tunelu već vodili 2:0 protiv svakog jer smo u svakom trenutku znali da možemo da se oslonimo jedan na drugog. Pored toga, imali smo ogroman motiv i veliki kvalitet tima."
Ipak, reklo bi se da je njegova vrlina i što mu glava "nije u oblacima".
"Moja snaga je to što sam svjestan da nisam najveći talenat, da tehnički nisam najbolji, ali sam učio da ljudi koji mnogo rade i pametno rade, mogu da ostvare svoje snove. A, izazovi su mi zabavna stvar. Kao Union Berlin sada."
Kako je uopšte došlo do tog transfera u tim debitanta u Bundesligi?
"Imam cijeli spisak kriterijuma koji provjeravam prije nego što izaberem klub. Na njemu su razvoj kluba, kontinuitet trenerskog rada. Nemam želju da idem u klub koji mijenja trenera na svaka dva mjeseca. Bitno mi je i kakav profil igrača traži šef struke jer ako se u taj ne uklapam, onda neću ni da idem u taj klub. Koristim više različitih izvora, da bih sklopio cijelu sliku: pričam sa trenerom, sportskim direktorom i sa što više igrača. I poslije toga procjenjujem da li je to sredina za mene. Union Berlin je jedan od rijetkih klubova koji se uklapao u tu cijelu sliku. Novac mi je tek na dnu ljestvice. Najviše želim da igram", kaže reprezentativac Srbije na 36 utakmica.
Međutim, Subotić još jednom potvrđuje da ne razmišlja kao prosječan fudbaler.
"Koristim metro za prevoz, kao i hiljade građana Berlina svakog dana. Postoji mnogo stvari kojih sam se svjesno odrekao u životu. Imao sam nekoliko automobila, kuću sa velikom baštom. Ali u jednom momentu sam shvatio da mi sve to smeta. Da je to zabluda. Prodao sam kuću i automobile i ta sloboda mi je sjajna. Sad mi je prednost da imam što manje toga. I od tada mogu slobodno da usmjerim svoje misli ka mnogo važnijim stvarima", objasnio je Neven Subotić.