Prije tačno dvije decenije odigrana je čuvena utakmica Hrvatska - Jugoslavija 2:2 u Zagrebu. "Plavi" su obezbijedili plasman na EURO 2000, a meč na Maksimiru obilježili su Zoran Bata Mirković, čuvena psovka Dejana Savićevića...
Tog 9. oktobra 1999. godine u Zagrebu je odigrana utakmica o kojoj se i danas priča.
Hrvatska i tadašnja SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) igrale su na Maksimiru kvalifikacioni meč za plasman na Evropsko prvenstvo 2000. godine u Belgiji i Holandiji.
Utakmica koja je bila mnogo više od samog sportskog događaja. Za Srbiju i Crnu Goru, koje su još vidale svježe rane od NATO bombardovanja, i u vrlo turbulentno političko vrijeme kada se već nagovještavao kraj režima Slobodana Miloševića, bilo je važno da tu utakmicu ne izgube, ne samo zbog takmičarskog značaja. Za Hrvatsku, pak, takođe značajna - bila je SVE.
Hrvatski novinari su se raspisali, a glavna pioruka je bila: "Možete da izgubite bilo koju utakmicu, čak i da igrate sa Maltom neriješeno, ali ovu ne smijete!".
Bio je to sudar dvije fenomenalne ekipe, sastavljene od samih asova. Kada bi se od tih majstora napravio jedan tim... pa, realno je da bi se borio u finalu nekog velikog takmičenja.
HRVATSKA: Dražen Ladić, Tomislav Rukavina, Robert Kovač, Igor Tudor, Robert Jarni, Goran Jurić, Aljoša Asanović, Zvonimir Soldo, Davor Šuker, Mario Stanić, Alen Bokšić (igrali su još: Igor Bišćan, Josip Simić, Milan Rapaić). Selektor: Miroslav Blažević.
SR JUGOSLAVIJA: Ivica Kralj, Zoran Mirković, Miroslav Đukić, Goran Đorović, Siniša Mihajlović, Slaviša Jokanović, Albert Nađ, Dejan Stanković, Dragan Stojković, Predrag Mijatović, Savo Milošević (igrali su još: Dražen Bolić, Ljubinko Drulović, Dejan Savićević). Selektor: Vujadin Boškov.
Ova utakmica imala je i neke detalje koji se i danas prepričavaju.
Najprije, legendarna izjava Dejana Savićevića, današnjeg predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore.
"Dejo" je davao izjavu ispred hotela u Zagrebu kada ga je prekinuo prolaznik, koji mu je nešto pogrdno dobacivao. Uslijedilo je čuveno: "Je*** te u usta, šrkbava, dođi purgeru", a kada je završio verbalno propucavanje, Savićević je nastavio da daje izjavu kao da se ništa nije dogodilo.
"Nisam bio u Zagrebu nekih 8, 9 godina, kada se desilo sve ono čudo i onaj rat... Nemam neki specijalan osjećaj, obezbjeđenje je na nivou, nema straha. To kako oni misle da smo mi krivi, tako i mi mislimo da su oni... To me uopšte ne interesuje i ne tangira. Ko su oni? Pa, pričamo o Hrvatima, ne o Makedoncima", rekao je Savićević, pa je krenuo u verbalni obračun sa navijačem.
Dejo o "USTA ŠKRBAVA": Ne pamtite me po tome
Još jedan bitan detalj dogodio se na terenu.
Zoran "Bata" Mirković i Robert Jarni bili su u duelu. Mirković je pao, a sudija je dosudio prekršaj za "plave" (to je bio nadimak svih jugoslovenskih selekcija). Jarni se iznervirao, smatrao je da prekršaja nije bilo, prišao je Mirkoviću da ga vrijeđa, a jugoslovenski defanzivac je uhvatio Jarnija za "muškost".
Mirkovićev ne baš mudar potez koštao je reprezentaciju Jugoslavije. Dobio je crveni karton, a poslije meča se izvinjavao saigračima i naciji, i zahvaljivao im se što su izdržali sa desetoricom na terenu.
Kada je izlazio sa terena stadiona Maksimir", iznervirani i uvijek borbeni Mirković podigao je tri prsta i pokazao ih prema domaćoj publici, koja je, naravno, bila dodatno pobjesnila...
Iako je ostavio drugove na cjedilu, Mirković je u očima nacije bio heroj, pa mu je skovana pjesmica: "Ljubi te, Batica".
O UTAKMICI
Hrvatska je povela u 20. minutu, poslije sjajne akcije Davora Šukera i realizatora Alena Bokšića. Ali, samo pet minuta kasnije, hladan tuš za hrvatske navijače na Maksimiru - Peđa Mijatović poravnava.
A onda još veći šok - u 31. minutu, najmlađi akter maksimirskog duela, Dejan Stanković svojim najneobičnijim golom u karijeri (leđima!), dovodi Jugoslaviju u vođstvo, da bi početkom drigog dijela, Mario Stanić donio Hrvatskoj izjednačenje.
Bilo je to i konačnih 2:2, a SR Jugoslavija je potom obezbijedila plasman na EURO 2000.