Privatan život i fudbalska karijera bili su dva potpuno različita svijeta.
Maestralna je bila prethodna sezona. Do jedne tačke, Atalanta je predvođena Gasperinijem bila najzanimljiviji tim za gledanje u Evropi. Važan dio te ekipe bio je Josip Iličić, fudbaler kog je iskusni trener dobro poznavao.
Slovenac hrvatskog porijekla rođen na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine, dok je još postojala Jugoslaviji, u jednom momentu je bio čovjek o kom fudbalski svijet najviše priča.
A njegovu priču, stiče se utisak, niko nije čuo dovoljno glasno. Trebalo je, jer nije bilo nimalo lako dokopati se Bergama i učešća u Ligi šampiona.
Rodno mesto - Prijedor, BiH. Odrastanje - daleko, u slovenačkom Kranju. Kada je imao godinu dana, njegov otac je ubijen, a majka odlučila da grad u kom se rodio više nije dobro mjesto za porodicu.
Uslijedila je selidba, pa je Iličić već od 1989. godine počeo da postaje Slovenac.
''Za mene dileme nije bilo, cijeli život živim ovdje'', rekao je Josip na prijedloge da obuče dresne Bosne i Hercegovine ili Hrvatske.
Ali, to kada je došlo do oblačenja dresa, to je već daleko u njegovom životu. Prije toga je pregrmio svašta.
Devedesete na Balkanu nisu bile prijatne, a mladi Josip je volio da izbjegava školu i da sate provodi na fudbalskom terenu. Majka ga je zato poslala na treninge, a on je od fudbala više volio futsal.
Mali fudbal je bio njegov sport, pa je jednom i želio da mu se vrati.
Nakon omladinskog staža u Trifglavu iz Kranja i Britofu, a zatim debitantske seniorske sezone u Bonifiku, dogodila se prva velika fudbalska stvar. Potpisao je za prvoligaša, ekipu Interblok.
Već u prvoj sezoni su osvojili Kup Slovenije, ali su u drugoj ispali iz lige i Josip Iličić je rekao DOSTA! Kraj karijere, sa 22 godine. Gotovo je sa fudbalom, igraće samo onu manju verziju i tamo će graditi karijeru.
Naravno, to se nije desilo.
Iako je tako želio, ubrzo se predomislio. Na telefonskoj vezi je bio Zlatko Zahovič, dobro poznato ime, u tom trenutku operativac Maribora. Ubijedio ga je da treba da nastavi da igra fudbal.
U istom prelaznom roku u kom je Maribor platio 80 hiljada evra za njega, od Palerma su dobili 2,3 miliona. U međuvremenu, Iličić je odigrao desetak mečeva, pogađao na domaćoj i evropskoj sceni, a Palermo ga je kupio nakon dvomeča koji su ti klubovi odigrali.
Neki izvori kažu da je to tako bilo samo slučajno. Nakon što je u prethodnoj rundi Iličić bio odličan protiv škotskog Hibernijana, njegov agent je počeo da šalje DVD snimke na adrese klubova. Palermo je odlučio da ga ugrabi prije nego što ga je vidio na djelu. Gol im je dao tek kasnije.
I tu negde počinje priča o Iličiću kog poznajete.
Sjećate ga se iz Palerma, gdje je bio odličan i gdje ga je trenirao Gasperini. Znate ga iz Fiorentine, koja ga je platila devet miliona evra. Naravno, ovo što je prikazao u Atalanti, to je svima poznato. Ali, nije uvijek bilo lako.
''Danima sam razmišljao o onome što se desilo Davidu Astoriju. To mi je prolazilo kroz glavu. Mislio sam da ću zaspati i više se neću probuditi. Pomišljao sam da nikada više neću vidjeti porodicu'', rekao je Josip Iličić nakon saznanja da je bolestan.
Nekadašnji reprezentativac Italije i klupski drug Iličića iz dana u Fiorentini, Davide Astori, preminuo je u hotelskoj sobi, tokom spavanja.
On je bio u karantinu pred naredni meč kluba, a kako je utvrdila autopsija, 4. fmarta 2018. godine je u snu akutni zastoj srca.
Na početku sezone 2018/19 mu je dijagnostifikovan limfadenitis, oboljenje limfnih žlijezda zbog kog je morao na bolničko liječenje. Ova bolest, u nekim kasnijim stadiumima, ako se zakomplikuje, može da dovede do invaliditeta, pa čak i smrti.
Vratio se na teren, naravno da je odmah te sezone igrao fudbal. Odlučio je da ga igra najbolje u životu. Bergamo je njegov fudbalski dom, tek se u dresu Atalante pokazalo koliko je talentovan dječak kog majka nije mogla da uvuče u kuću ni pod prijetnjama.
Tako je ofanzivni vezista, krilo ili drugi napadač u različitim fudbalskim varijantama, momak od 190 centimetara visine, postao jedan od najboljih igrača Serije A. Kreativac, asistent i golgeter u tijelu štopera ili barem nekog snažnijeg centralnog veznog, pokazao je u fudbalu ne treba da bude stereotipa o fizičkom izgledu.
Od teškog detinjstva, ispadanja iz elite u Sloveniji, a zatim i bolesti limfnih čvorova se oporavio.
Depresija je, za sada, protivnik kog nije pobijedio. Zbog nje je Iličić propustio finiš sezone u Seriji A, ali i najbitniji meč njegove dosadašnje karijere. Četvrtfinale protiv PSŽ-a je Atalanta izgubila, a Slovenac nije ni krenuo sa timom u Lisabon.
Pričalo se da ga je žena prevarila, da je on stigao kući ''u pogrešno vrijeme'' i zatekao je u krevetu sa drugim muškarcem. Stvari su se razvijale tako da je ta priča odbačena, a u međuvremenu se pojavila nova teorija.
Najstariji strijelac četiri gola na meču Lige šampiona i jedini koji je to uradio u nokaut fazi takmičenja je u depresiji zbog korona virusa. Kako se može saznati, na njega je previše uticala katastrofalna situacija koja je u Italiji trajala dugo.
Bio je dio meča protiv Valensije, koji mnogi krive za širenje virusa, a grad Bergamo i njegova okolina su najviše patili tokom sumornih dana.
Čovjek koji je u životu prošao svašta nije mogao da se pomiri sa situacijom da je sada možda i njegovo šutiranje lopte uticalo na smrt nekih ljudi u gradu koji mu je mnogo pružio u fudbalskoj karijeri.
''Ranije sam se nervirao oko gluposti. Sada živim bolje, shvatio sam da je život kratak i da fudbal nije sve što imam. Postao sam psihički jači'', rekao je Josip kada je pobijedio bolest limfnih čvorova.
U međuvremenu, dok su njegovi saigrači izborili plasman u novu sezonu Lige šampiona, on je dobio drugačijeg rivala. Kažu da dvadesetak dana nije napuštao sobu, a da je u tom periodu izgubio deset kilograma.
Biće teško vratiti se u formu, ali Josip Iličić ne umije da ne pobjeđuje.