Srbija je igrala sjajno dok se igralo na klasu, a kada je bilo potrebno da se "poleti" na terenu – prizemljena je, a poletio je Đanmarko Poceko. I to u naručje Janisa Adetokumba. Od izvještača MONDA sa Eurobasketa Nikole Lalovića
Reprezentacija Srbije ispala je sa Evropskog prvenstva u košarci u osmini finala, mnogo prije nego što je iko očekivao. Poslije odličnih igara u pripremnom periodu, dvije pobjede u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i perfektne grupne faze u Pragu – muk, nevjerica i poraz.
Na kraju, Đanmarko Poceko je bukvalno vrištao u hodniku u kome je miks zona i bacao se svima u zagrljaj, a na tviteru se pojavila slika na kojoj se vidi da se bacio u naručje čak i Janisu Adetokumbu koji se spremao za meč Grčke sa Češkom koji se igra od 20:45.
Scena u kojoj pred miks zonom Poceko vrišti, skače, baca se svima u naručje, a Nikola Jokić pognute glave napušta teren i odlazi u svlačionicu najbolje opisuje ovaj meč. Sa jedne strane polet, snaga i sreća, a sa druge tuga, muk i utučenost.
NE IGRA KLASA, NE IGRAJU TITULE – IGRA MOTIVACIJA!
Prvi i jedini utisak ovog meča je to, ali ne samo na terenu. Publika Srbije koja je pogotovo na početku turnira u prva dva meča sa Holandijom i Češkom dala krila timu sada nije bila toliko malobrojna koliko je bila neprimijetna.
Čuli su se srpski hitovi sa razglasa, ali nisu ih probudili, a na terenu smo takođe gledali uspavan tim Svetislava Pešića. Znamo kakav je Đanmarko Poceko i da je njegov temperament možda i najvatreniji među svim košarkaškim trenerima na svijetu, a od samog starta, od prvog momenta meča on je skakao na svaku odluku sudija, bunio se na šta treba i na šta ne treba i cijeli njegov stručni štab ga je pratio. Svi su skakali na klupi, a vidjeli smo i dokle su bili spremni da idu.
Već pred kraj druge četvrtine Poceko je morao napolje, jer je dobio drugu tehničku, a njegova ekipa je jednostavno pratila njegovu energiju.
Vatreni su bili Italijani, što kod komentarisanja sudija kada su stalno mogle sa njihovih usta da se pročitaju psovke, što na ofanzivnom skoku gdje su se u svakom momentu borili kao lavovi. Srbija? Druga priča.
BEZ ENERGIJE – BEZ MEDALJE, BEZ REZULTATA
Na 8:30 do kraja druge četvrtine srpski tim je pokazao zube – Marko Jagodić-Kuridža se, doduše nepotrebno, bacio u noge jednom igraču Italije kako bi osvojio loptu, nije uspio i Srbija je primila trojku. Možda za samo akciju to zaista nije bilo potrebno, ali da je primila više takvih poena iz sličnih reakcija, možda Srbija ne bi izgledala tako "ravno" tokom ostatka meča.
Već na četiri minuta do kraja utakice sve je izgledalo izgubljeno, ne toliko zbog minusa koji je i mogao da se stigne, već zbog energije koje nije bilo. Srpski tim je jednostavno bio kao izduvan balon.
Selektor Pešić se požalio na razne probleme koji su nas pratili, a znamo da je Nedović rano završio turnir, da su probleme imali Milutinov, Marinković, Gudurić, ali ipak to ne daje odgovor zašto je srpski tim izgledao kao da nema ni fizički ni mentalno u sebi što bi "orlove" poguralo ka nekakvom drugom rezultatu.
Šta je tu je – ostatak turnira gledamo kao ljubitelji košarke, a ne navijači reprezentacije. I to je nešto.