Filip Petrušev i Arijan Lakić jure trofej Kupa Radivoja Koraća, a u Nišu smo razgovarali sa čovjekom koji je sa njima osvojio prvo zlato! ZA MONDO je pričao Aleksandar Bućan.
Navijači Crvene zvezde su cijelo ljeto čekali vijesti o Filipu Petruševu i na kraju tokom sezone dočekali povratak reprezentativca Srbije u redove crveno-bijelih. Sa druge strane navijači Partizana su u potpuno novom timu crno-bijelih za ovu sezonu dočekali Arijana Lakića, pleja koji je preko rodne Hrvatske morao da krči svoj put ka Evroligi i vrhunskoj košarci.
Za Arijana i Filipa sada svi znamo, a zapravo smo prvi put čuli za njih 2018. godine kada je U18 selekcija Srbije osvojila zlato na Evropskom prvenstvu. U Nišu smo razgovarali sa selektorom tog tima Aleksandrom Bućanom. Prvo pitanje je bilo više emotivno nego košarkaško - kakav je osjećaj kada sada vidi momke koje je selektirao da igraju na najvišem nivou?
"Osećaj je fantastičan, primarni cilj rada trenera mlađih kategorija, što u reprezentativnim programima tako i u klubovima, je razvoj mladih igrača", započeo je svoj intervju za MONDO Aleksandar Bućan.
Srbija protiv modnih trendova - sa tri visoka!
Sa Lakićem i Petruševom pokorio Evropu, sad nam otkrio sve o njima: Bilo je talenata, ali on? Nestvaran
Na tom turniru prije sada već sedam godina nije sve krenulo sjajno. Poraženi su "orlići" od Litvanije 92:87, zatim su u posljednjem meču grupe dobili Crnu Goru na jednu loptu poslije produžetka. 97:95. Da li je selektor tada uopšte vjerovao da njegov tim može da se dočepa zlata?
"Svakako sam vjerovao da možemo da pobjeđujemo do kraja turnira što se i dogodilo. Unaprijed svjesni činjenice djelimično nebitnog plasmana grupne faze takmičenja (sve ekipe obezbjeđuju plasman u osminu finala) iskoristili smo utakmice u grupi za podizanje takmičarske forme. Takmičarski gledano pobjeda u produžetku protiv Crne Gore nije uticala na naš plasman u grupi, svakako bi bili drugi u grupi bez obzira na rezultat te utakmice", istakao je on.
Tada je srpski U18 tim naređao dva zlata u dvije godine, a to je moglo samo da pojača pritisak na selektora i igrače po pitanju očekivanja.
"Pritisak nije postojao, sjajan rezultat prije nas je napravila generacija koju je trenirao Vlada Jovanović. Ne treba zaboraviti da su Filip Petrušev i Marko Pecarski aktivno učestvovali kao mlađi na tom takmičenju i svojim igrama doprinijeli osvajanju zlatne medalje", prisjetio se Bućan.
Sa Lakićem i Petruševom pokorio Evropu, sad nam otkrio sve o njima: Bilo je talenata, ali on? Nestvaran
Poslije grupne faze koja je djelovala "klimavo", krenula je brutalna dominacija. Na startu nokaut faze razbijena je Ukrajina 121:49, a onda su padali Nijemci, Francuzi i domaćini Letonci u meču za zlato.
"Gledajući Iz takmičarskog aspekta eliminaciona faza turnira je bila superiorna. Specifičnost kompozicije antropometrijskog talenta ekipe nas je opredjelio za način igre sa tri visoka igrača najveći dio minuta na Evropskom prvenstvu. Nosioci igre su bili igrači koji su bili u visinskoj prednosti na svojim pozicijama u odnosu na konkurenciju: Filip Petrušev (210cm) i Marko Pecarski (208cm) su igrali na pozicijama visokih igrača, Dalibor Ilić (204cm) je veliki broj minuta na terenu provodio na poziciji krila, Uroš Trifunović (199cm) igrao na poziciji plejmejkera, Arijan Lakić (198cm), Zoran Paunović (198cm) su igrali na spoljnim pozicijama. Potencijal visokih igrača i njihovu zastupljenost na utakmicama je bilo zahtevno pretočiti u pozitivan rezultat. Turnir smo završili kao lideri i u timskim statističkim parametrima sa prosekom od: 97 poena po utakmici, 25 asistencija, 46 skokova (30+16) i sa procentom šuta iz igre 54% (58% za dva poena i 40% za tri poena). Igrači koje nisam spomenuo su takođe dali značajan doprinos postignutom rezultatu", objasnio je detaljno Bućan svoju taktiku i trenersku filozofiju na ovom turniru.
Arijan se ne gleda kroz statistiku, Filip može do NBA
Sa Lakićem i Petruševom pokorio Evropu, sad nam otkrio sve o njima: Bilo je talenata, ali on? Nestvaran
Bućan je veći dio karijere proveo u radu sa mlađim kategorijama pa i sada radi sa mlađim kategorijama u Košarkaškom savezu Srbije. Osvojio je tri medalje sa srpskim omladinskim selekcijama, decenije proveo u omladinskoj školi Partizana i on najbolje zna koliko je prelaz iz juniora u seniore težak. Recimo Marko Pecarski koji je na tom prvenstvu bio izuzetno dominantan i postao je MVP još nije dostigao nivo kakav mu se predviđao u seniorskoj košarci.
"Prelazak iz juniorske u seniorsku košarku je ozbiljan stepenik u razvoju igrača koji veoma lako savladaju samo ekstremno talentovani igrači nevezano za nivo seniorskog takmičenja. Neophodan je ozbiljniji pristup klupskih programa usmjerenih ka mladim talentovanim igračima tog uzrasta koji treba da bude u sprezi sa sistemom takmičenja. Sistem takmičenja je krvotok za razvoj košarke. Mladi igrači u tom periodu pored svih mnogo puta spomenutih osobina moraju posjedovati i adaptibilnost i prilagodljivost… Iskreno lično i dalje verujem da će Marko u narednom periodu tek pokazati svoj potencijal", ubijeđen je Bućan.
Bilo je mnogo talenata u toj generaciji gdje su pored Lakića i Petruševa igrali Uroš Trifunović, Zoran Paunović, Dalibor Ilić, ali i neki široj javnosti još uvijek manje poznati košarkaši. Nekako se stiče utisak da ta generacija tek sada polako isplivava na najveću scenu.
"Arijan je na juniorskom prvenstvu Evrope dao izuzetan doprinos postignutom rezultatu koji nije bio vidljiv kroz statističke parametre. Na samom ulasku u seniorsku košarku zbog povrede dugo je bio u programu oparavka i rehabilitacije pa je sljedeće ljeto bio onemogućen da učestvuje na Svjetskom prvenstvu sa svojom generacijom, bio je to veliki i nenadoknadiv hendikep za ekipu. O Filipu ne treba trošiti riječi, kao mlad je pokazivao izuzetan potencijal, kao mlad je otišao u Malagu, pa Konektikat, Florida, Gonzaga, Mega… Napredovao je u svakom programu i smatram da još ima prostora za napredak što ne sumnjam da će i ostvariti", ističe selektor tog tima.
A ko je ipak bio najveći potencijal tog tima? Iz tadašnje perspektive mnogo se govorilo o Pecarskom koji je trenutno u Turskoj, Paunoviću koji je sezonu počeo u Nišu, a sada je u Slovačkoj...
"Lako je biti general poslije bitke, prošlo je pet, šest godina. Filip trenutno ima najbolje prolazno vrijeme, vjerovali smo i dok je bio mlad da može da stigne i do NBA lige, na dobrom je putu, vjerujem da će ostvariti svoje snove. Takođe se nadam se da će i Zoran i Marko u narednom periodu biti još bolji, vjerujem da mogu još bolje."
To je stari Arijan, Filipa ništa neće pokolebati
Sa Lakićem i Petruševom pokorio Evropu, sad nam otkrio sve o njima: Bilo je talenata, ali on? Nestvaran
Sada se zahuktao Kup Radivoja Koraća i gledamo Arijana Lakića kao bitan šraf u timu Željka Obradovića. Uspio je da iskoristi šansu koja se ukazala povredama nekih igrača i izbori se za minute koje kvalitetno odrađuje.
"On već pomaže na pravi način svom timu, za njegov učinak postoji samo prvo lice množine. Sada je drugačiji igrač, prirodno je da jeste, napredovao je u svim elementima igre, jednostavno je bolji nego što je bio. Ipak to je Arijan koga dobro poznajemo. Očigledan je bolji motorički status, usavršio se na tehničnom i taktičkom planu, trenira ga najbolji trener u istoriji evropske košarke", kratko je analizao Bućan jednog od svojih pulena.
Što se tiče Filipa Petruševa, da li se očekivalo da stigne do ovoga do čega je stigao? NBA i Evrolige, bronze sa Olimpijskih igara i srebra sa Mundobasketa?
"Iskreno jesam, očekivao sam i očekujem da je ovo tek prolazno vrijeme, biće još bolji. Polivalentan je i to mu pruža kvalitet u odnosu na konkurenciju. On ima svoj cilj i na dobrom je putu da ga ostvari, vjerujem da hoće.", rekao nam je naš sagovornik.
Darko Miličić? Takvog nije bilo!
Sa Lakićem i Petruševom pokorio Evropu, sad nam otkrio sve o njima: Bilo je talenata, ali on? Nestvaran
Bućan je kao selektor osvojio tri medalje. 2006. godine je sa U16 ekipom uzeo prvu medalju zatim je 2014. vodio U18 tim do postolja, pa je četiri godine kasnije uzeo zlato sa generacijom Lakića i Petruševa. U timu iz 2006. su bili Filip Šepa, Aljša Mitrovič, Bojan Subotić, Dejan Musli, Bane Đekić,a 2014 je radio sa Stefanom Penom, Vanjom Marinkovićem, Stefanom Lazarevićem, Ilijom Đokovićem.. Koja je generacija najtalentovanija?
"Pored spomenutih generacija sa kojima sam kao selektor osvojio medalje na Evropskim prvenstvima mlađih kategorija napomenuo bih da sam vodio u otežanim uslovima selekcije igrača (nekompletne selekcije) i trenažnog procesa (mali broj dana priprema) još nekoliko reprezentativnih ekipa sastavljenih od talentevanih igrača, ništa manje perspektivnih od gore spomenutih, sa kojima nisam uspio da se popnem na podijum. Davnih godina sam radio i sa generacijom dječaka rođenih 1985. godine, u kontinuitetu nekoliko godina kada nije bio upitan broj dana okupljanja. Radio sam sa njima kao mlad trener, trenerski rastao sa njima do njihovog izlaska na prva zvanična reprezentativna takmičenja. Talenat i perspektivu mladih igrača je teško upoređivati međutim izdvojio bih Darka Miličića kao ubedljivo najtalentovanijeg igrača sa kojim sam radio, njegov talenat u mlađim kategorijama je bio nestvaran."
Sada je kordinator za mlađe kategorije u KSS-u i poslije njegove generacije 2018. godine sada smo na tri takmičenja za redom od 2022. do 2024. uzeli medalje sa U18 timom. Pojavili su se Ćurčič, Topić, Bošnjaković, Marković, Kostić, Đulović... Znači, ima nekih novih bisera, imamo čemu da se nadamo i u budućnosti?
"Kuriozitet je da sam kao selektor, trener, osvojio tri medalje, zlatnu na U18, srebrnu na U18 i bronzanu na U16. Posljednje dvije godine radim na poziciji stručnog saradnika za praćenje rada i razvoja igrača reprezentativnih selekcija u KSS i takođe smo u tom periodu osvojili zlatnu na U18, srebrnu na U18 i bronzanu medalju na U16. Zasluge za medalje pripadaju mladim igračima, trenerima koji su radili sa igračima, klubovima iz kojih su igrači došli do reprezentacija, organizaciji…Svakako da imamo čemu da se nadamo u budućnosti, radimo na tome", završio je svoj intervju za MONDO Aleksandar Bućan.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(MONDO, NIkola Lalović)