Marko Simonović izgubio je živce kada je čuo pitanje novinara u Tuzli poslije pobjede Sutjeske. Nije htio da priča više poslije provokacije.
Druga ABA liga polako ulazi u završnicu takmičenja. Sutjeska iz Nikšića je jedna od četiri ekipe koja je prošla u polufinale, a taj tim sa klupe vodi Marko Simonović. Bivši srpski reprezentativac i igrač Crvene zvezde je izgubio živce na konferenciji za medije u Tuzli. Pobjesnio je, ustao i napustio salu kada je čuo šta ga pitaju poslije pobjede. Krenulo je sve normalno poslije trijumfa u drugom meču protiv Slobode u Tuzli (78:71).
"Hvala na čestitkama. Znao sam da će biti teška utakmica. Najavio sam pobjedu, jer vjerujemo u to što radimo i vjerujemo u pobjede. Znali smo da oni imaju probleme sa povredama i umorom. Ne bih pričao o mojoj ekipi. Više bih pričao o njima, htio bih od srca da im čestitam na partijama, kako igraju. Trener Trbić radi sjajan posao. Neke momke poznajem, protiv nekih sam i igrao. Igraju fenomenalno, imaju sjajan karakter, bilo je uživanje. Ne mogu da apelujem, ali bih volio da više publike dođe da ih podrži. Zaslužuju to. Gledaću utakmice sigurno, volio bih da se hala napuni, zaslužuju to. Mi smo napravili dobar posao, idemo da odmorimo, pa da se pripremamo za narednu utakmicu", rekao je Simonović.
"Pričate totalne gluposti, bezobrazni ste": Simonović pobjesnio i napustio konferenciju zbog provokacije u Tuzli
U prvom meču je Sutjeska dobila u neizvjesnoj završnici (96:94), u drugom je bilo nešto ubjedljivije (78:71), a novinar je konstatovao da je "ekipa imala pomoć šestog igrača u obje utakmice", jasno aludirajući na pomoć sudija.
"Nemojte molim vas te priče. Molim vas. Ja pričam o košarci, publici, hvalim ih. Vi pričate totalne gluposti. Nemojte ništa da me pitate. To je bezobrazno, umjesto da čestitate. To je ispod svakog nivoa", izgovorio je Simonović, ustao i otišao. Sutjeska će u polufinalu igrati protiv pobjednika "majstorice" između Zlatibora i TFT Skoplja.
Kakvu karijeru ima Marko Simonović?
Simonović je rođen u Prištini 30. maja 1986. godine, igrao je na poziciji krilnog centra i počeo je u ekipi Lavova, pa je poslije sezone u Ergonomu otišao u belgijski Ostende, da bi se 2006. godine vratio u Srbiju i potpisao za Hemofarm. Igrao je za Budućnost i Albu, pa je od 2012. do 2014. nosio dres Crvene zvezde. Narednu sezonu proveo je u francuskom Ortezu, pa se vratio u Zvezdu na još dvije sezone. Odatle je otišao u Zenit, pa u Cedevita Olimpiju, Unikahu i 2020. se vratio u Zvezdu i poslije nove dvije sezone je završio igračku karijeru. Najviše uspjeha imao je upravo sa crveno-bijelima (četiri titule u ABA ligi, četiri titule u KLS i pet u Kupu Radivoja Koraća).
Sa reprezentacijom Srbije je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2014. i srebro na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine, dok je na Univerzijadi sa Srbijom uzeo srebro u Bankgoku (2007. godine) i zlato u Beogradu dvije godine kasnije.
Trenersku karijeru počeo je kao pomoćnik u Zvezdi 2022. godine, pa je preuzeo Radnički iz Kragujevca i sada je u Sutjesci iz Nikšića.