Reprezentativac Srbije Strahinja Stojačić govorio je o bolnoj temi - Olimpijskim igrama u Parizu, na kojima je Srbija bila favorit, a ostala je "kratkih rukava"
Najbolji basketaš svijeta Strahinja Stojačić (33) želio je da se poslije Olimpijskih igara u Parizu povuče iz nacionalnog tima Srbije. Ne krije, plan je bio da se zlatnom medaljom oprosti od dresa "orlova". Međutim, poraz i peto mjesto nisu savršen kraj u reprezentaciji, pa je povlačenje odgođeno. U MONDO podkastu "Priča za medalju" Stojačić je govorio o gorkom ukusu poraza od Kine, koji je do kraja takmičenja ostavio veliki trag u timu "orlova".
Reprezentacija Srbije bila je viđena na tronu, baš kao i 2020. kad je basket 3x3 prvi put postao olimpijski sport. U Tokiju je srpski nacionalni tim uspio da se izbori za treće mjesto nakon što je bio bolji od Belgije. Drugi put Srbija nije imala više sreće, završila je kao peta u Parizu, a žal za propuštenom medaljom i dalje traje.
Vi ste startovali jako, očekivanja su bila velika, ali šta se kasnije dogodilo?
"Ono što smatram najvećom greškom, a kasnije uz konsultacije sa ostalim ljudima, je to što sam išao po zlatnu medalju. Iako su mi pričali, moram da se vratim na to, pričali su mi i otac i majka, da Olimpijske igre nisu ono što mislim u svojoj glavi", započeo je Strahinja Stojačić u razgovoru za MONDO podkast "Priča za medalju".
"Generalno, za sebe mogu da kažem da sam čovjek koji nema strah i nema toliki pritisak. Dešavalo se da me nešto malo poremeti, ali generalno i svjetska i evropska prvenstva sam igrao na zavidnom nivou, sve te bitne turnire. I kad sam bio loš dao sam sve od sebe da se vratim u toku meča, iako je to možda najteži moment u basketu - traje samo 10 minuta, ako ti tri ili četiri minuta nisu bila dobra, jako je teško vratiti se."
"Saigrači su vjerovali u mene, kao što znam da vjeruju i kroz ovih pet, šest godina koliko smo zajedno - to je razlog našeg uspjeha. Opet, basket je drugačiji sport, ne možeš da odložiš igranje nekog igrača kao u košarci. Mogu da budem tri minuta loš, a četvrti minut moram da se vratim na teren i budem dobar. A ako nastavim da budem loš, oni će ispaštati zbog moje loše igre."
"Taj momenat i prijateljstva i bratstva ti pomaže da se iščupaš u najtežim trenucima."
"Vjerovao da smo mi mnogo bolji od drugih"
"To je bila moja najveća greška": Strahinja Stojačić brutalno iskren o neuspjehu Srbije u Parizu
"Da se vratim na Olimpijske igre, moja najveća greška bila što sam, zbog rezultata koji su bili u prethodnom periodu - osvajanja Evropskog i Svjetskog prvenstva, osvajanje dva završna turnira Svjetske lige, 15 mastera, vjerovao da smo mi mnogo bolji od drugih, što ja i dalje vjerujem i mogu da kažem da jesmo. Turnir smo otvorili protiv Amerike, za koju je igrao Džimi Fredetom, najbolji igrač u istoriji koledž košarke, NBA igrač, ozbiljni evroligaški košarkaš... Odigrali smo prvi meč koji smo pobijedili 21:10 ili 21:9. Otresli smo ih. Onda su očekivanja bila još veća, oko nas, ali i u našim glavama. Momenat euforije je bio nenormalan. Rekao bih da nisam sebe uspio da vratim, pa vjerovatno do kraja Igara, poslije drugog poraza od Kineza."
"Mi protiv Kine imamo 150:0 međusobni skor. Lupio sam, ali i na ekipnom i na reprezentativnom nivou smo mnogo bolji. Dobili smo ih kad god smo htjeli, kad igramo protiv Kine ja računam da smo pobijedili, glupo zvuči, ali tako je. Desi se basket da mi ubacimo 1/16 za dva, a oni šutnu 7/9. Ti, realno, ne možeš pobijediti taj basket, to je nemoguće."
"Od te nenormalne euforije, došli smo do nenormalnog razmišljanja da li je to tako ili nije. Onda je uslijedio meč protiv Litvanaca za polufinale, najbolnija tačka, 18:14 na minut do kraja. Mi smo izgubili taj basket 20:18, jer nismo dali koš 47 sekundi. Poslije toga i četvrtfinale... izgubili smo od Francuske - odigrali su bolje od nas. Mi nismo bili loši, ali su realno bili za nijansu bolji od nas. Tako se završio taj put..."
Olimpijske igre u Los Anđelesu su 2028, da li planiraš da i tada igraš za Srbiju?
"Ne razmišljam, trudim se. Znam koliko sam energije, živaca i svega potrošio da bih došao do Pariza. U glavi nisam spreman da jurim Los Anđeles. Ipak sam u godinama, imam 33, mogu da se dese i povrede ili Bože zdravlje dođu mlađi i bolji, pa je bolje da oni idu. Nova sezona počinje za dva, tri mjeseca, jurimo da budemo što bolji, pa kad se bude približilo takmičenje, mijenjaće se i fokus", zaključio je Stojačić.