Jedan od najtalentovanijih košarkaša iz Hrvatske nije ostvario put kakav mu se predviđao - za 10 godina je promijenio 15 klubova i čak četiri kontinenta.
Prije više od dvije decenije Tomislav Zubčić (36) napustio je rodni Zadar kao jedan od najvećih potencijala hrvatske košarke. Imao je ono što se rijetko viđa kod igrača njegovih godina - 212 centimetara visine, izuzetno mekan šut, brzinu i eksplozivnost kakvu biste prije očekivali od beka nego od krilnog centra. Predviđala mu se velika karijera, a jedan od ljudi koji su najviše vjerovali u njegov potencijal bio je legendarni zadarski trener Pino Grdović.
Upravo je Grdović bio važna figura na početku Zubčićevog puta. Kao tinejdžer otišao je u Bolonju, gdje je radio pod njegovim vođstvom u mlađim kategorijama Fortituda. Kada je Grdović kasnije preuzeo Olimpiju u Ljubljani, Zubčić je krenuo za njim. Godine 2006. trener je preuzeo brigu o omladinskom pogonu Cibone i ponovo sa sobom poveo svog pulena.
U Zagrebu je počeo da se gradi tim koji je trebalo da bude budućnost hrvatske košarke. Cibona je sarađivala sa Rudešom, tada razvojnom ekipom kluba, a u toj generaciji bili su i Leon Radošević i Sven Smajlagić. Zubčić je, međutim, najbrže stigao do seniorske košarke. Već 2008, sa samo 18 godina, debitovao je za prvi tim Cibone, a ubrzo je dobio priliku i u Evroligi.
Tad je izgledalo da je pred njim put ka samom vrhu.
Počela je NBA era, ali...
Umjesto uspona koji je bio maltene garantovan, njegova karijera pretvorila se u jedno veliko košarkaško putovanje. Poslije pet sezona u Ciboni, 2012. potpisao je za Lijetuvos Ritas, da bi se godinu dana kasnije vratio u Zagreb i obukao dres Cedevite. Potom je pokušao da ostvari NBA san. Preko razvojne lige stigao je do Oklahome, a ovaj tim ga je 2015. izabrao kao 56. pika druge runde NBA drafta.
NBA epizoda, međutim, nije postala stvarnost na način na koji se očekivalo dok je bio jedan od najtalentovanijih hrvatskih tinejdžera. Uslijedilo je nešto sasvim drugačije - karijera kakvu je malo ko mogao da predvidi za igrača sa njegovim potencijalom.
Nizali su se: Rusija, Turska, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Španija, ponovo Rusija i Turska, pa Engleska, Italija, Kina, Kuvajt i Libija. Zubčić je tokom karijere promijenio čak 15 klubova u 11 zemalja, raspoređenih na četiri kontinenta. Karijeru je 2025. nastavio u Oldenburgu u Njemačkoj, a sad je stigao i do Meksika, gdje je potpisao za Astros de Halisko.
Kakvu karijeru ima Zubčić?
Silna putovanja po svijetu ne znače da Hrvat nije imao ozbiljnu karijeru. Naprotiv. Gdje god da je igrao, Zubčić je uglavnom imao važnu ulogu. Bio je jedan od nosilaca Cibone i Cedevite, a u Saratovu, Nižnjem Novgorodu, Bonu, Manresi i Tofašu bilježio je dvocifren broj poena u prosjeku. U Hrvatskoj je osvojio pet titula prvaka i tri Kupa Krešimira Ćosića, dok je sa Napolijem stigao i do trofeja u Italiji.
Njegov individualni kvalitet nikada nije bio sporan - problem je bio što se karijera nije razvila onako kako se očekivalo kada je kao tinejdžer proglašavan za jednog od najvećih talenata svoje generacije. Prelom se dogodio u Cedeviti. Veljko Mršić ga je, prema tadašnjem zvaničnom objašnjenju zbog "nezalaganja i nediscipline", udaljio iz prvog tima. Okolnosti tog slučaja ostale su nerazjašnjene, ali je taj trenutak praktično označio kraj Zubčićeve ozbiljne karijere u Hrvatskoj.
Paradoksalno, odlazak iz Cedevite možda mu je otvorio vrata ka drugačijem životu. Sa 25 godina otišao je u Oklahomu, odnosno razvojni tim ove NBA franšize, pokušavajući da ostvari san o NBA ligi. Mnogi su mu savjetovali da odustane od te ideje, ali Zubčić je nastavio svojim putem. Već 2016, dolaskom u Saratov, počeo je da gradi stabilnu evropsku karijeru. Istovremeno, nastupi u Aziji postali su važan dio njegovog profesionalnog puta, a brojni angažmani van Evrope donijeli su mu i finansijsku sigurnost.
Karijera u reprezentaciji Hrvatske
Zubčić je prošao gotovo sve mlađe reprezentativne selekcije Hrvatske. Osvojio je bronzane medalje na juniorskim prvenstvima Evrope i svijeta, a kasnije je stigao i do seniorske reprezentacije. Od 2018. do 2022. bio je dio nekoliko kvalifikacionih ciklusa, ali nikada nije zaigrao na velikom seniorskom takmičenju.
I upravo je to jedan od detalja njegove karijere koji danas djeluje posebno zanimljivo. Igrač koji je kao tinejdžer važio za ogroman hrvatski potencijal, koji je već sa 18 godina igrao Evroligu i imao fizičke i tehničke karakteristike kakve se rijetko sreću, nije uspio da se ustali u reprezentaciji na velikoj sceni. Na kraju je njegova karijera otišla potpuno drugim putem od onog koji su mu predviđali na početku. Umjesto da godinama bude jedan od stubova hrvatske košarke i da napravi ozbiljnu NBA karijeru, Zubčić je postao igrač koji je upoznao gotovo sve krajeve svijeta kroz košarku.
Danas ima 36 godina i novo poglavlje karijere počinje u Meksiku.