Kanadski bek u redovima Igokee Brejdi Heslip u razgovoru za MONDO govorio je o odluci da napusti NBA razvojnu ligu i dođe u Laktaše, izazovima, pritisku i životu u Laktašima, te šansama da ostvari svoj san - da zaigra u NBA ligi...
Kanađanin se od dolaska u Igokeu nametnuo kao glavni igrač, što je bilo i očekivano s obziirom da je došao sa reputacijom sjajnog šutera i referencom rekordnih 13 trojki na jednoj utakmici NBA razvojne lige.
"Otkud on u Igokei", pitanje je koji su mnogi postavili kada se Heslip pojavio, a dvadesetčetverogodišnji Kanađanin u razgovoru za MONDO objašnjava:
"Znao sam da više nisam srećan u 'D ligi', da ne mogu da ostanem tamo i morao sam da idem iz Amerike i nađem mjesto gdje ću nastaviti svoj košarkaški put i uživati u onom što volim da radim. Igokea se pojavila kao ekipa koja je mogla da plati obeštećenje i rekao sam OK, idemo. Imam dobrog prijatelja, on mi je kao brat, igrao je ovdje i pričao mi je o ligi, znam da je dobra liga i da ju poštuju. Pričao sam i sa drugim ljudima o situaciji ovdje. Rekli su mi da je liga veoma teška i mislio sam da je to dobra prilika i da vrijedi doći ovdje. Htio sam igrati na visokom nivou".
Njegov san je igranje u NBA, ali Heslip ne smatra da je time što je napustio NBA razvojnu ligu i sa američkog kontinenta otišao u Evropu smanjio šanse da jednog dana igra u najjačoj ligi na svijetu.
"Mislim da ne postoji samo jedan način da se stigne u NBA ligu. Ja sam igrao razvojnu ligu, čak i duže nego što sam htio. Bio sam vodeći strelac i opet nisam imao nikakav poziv u NBA ligu. Nisam želio da ostanem još godinu dana i budem nesrećan, htio sam da igram i da se napredujem kao igrač".
Izbor je pao na ekipu Igokee i regionalnu ABA ligu u kojoj je Heslip odigrao samo sedam utakmica, ali reklo bi se dovoljno da se upozna sa njenom kvalitetom.
"Jadranska liga je nevjerovatna, neki najbolji igrači odavdje svake godine odu u NBA ligu, ima sjajnih timova, konkurencija je velika. Zvezda je imala najbolju ekipu, ali sve ekipe su dobre, iako sam ja igrao samo sedam utakmica, gdje god smo igrali bilo je neizvjesno, bio je izazov i bilo je dobro igrati".
Kanađanin se dobro uklopio u ekipu Željka Lukajića i praktično preuzeo ulogu lidera ekipe, kako u završetku ABA lige tako i u plej-ofu domaćeg prvenstva.
"Ovdje mi je odlično, trener je odličan prema meni, kao i moji saigrači i znam da ću poslije Igokee biti bolji igrač. Jedna od stvari koje volim ovdje je to što imam odgovornost, od momenta kad sam došao ovdje imam odgovornost, a to je prema mom mišljenju jedan od najboljih načina na postaneš bolji i da naučiš nešto", kaže Heslip.
Da li ta odgovornost ujedno predstavlja i veliki pritisak?
"Ne gledam to na taj način, kao na neki pritisak sa strane, ali ja sam od sebe definitivno tražim mnogo. Kada sam došao naravno bilo je pritiska jer je klub platio za mene, potpisao sam ugovor i naravno da se ne očekuje da platiš igrača i da gubiš utakmice. Osjetio sam pritisak da moram da dobro igram. Ali trudim se da budem dobar saigrač, slušam trenera šta traži i puštam moju igru da 'priča'".
Na prvi pomen Brejdija Heslipa većinom je prva asocijacija tih 13 trojki za Rino Bighornse na jednoj utakmici poslije kojeg su mu mnogi i čestitali, između ostalog preko tvitera i čuveni Redži Miler.
"Bila je to moja ruki sezona, ali imao sam iskustva i htio sam da svoju ruki sezonu u D ligi odradim dobro. Imao sam nekih utakmica gdje sam pogađao dosta trojki, a onda je došla ta utakmica. Trudio sam se da budem bolji i da igram dobro".
Pohvale na njegov račun, među kojima je bilo i onih da je «najbolji šuter na svijetu» nisu ga, međutim, dovele tamo gdje Heslip želi da ide – NBA ligu, ali je imao priliku da igra ljetnu ligu u dresu Minesote.
"Bio sam u kampu Minesote, mislio sam da mogu da uspijem, ali ispostavilo se da već imaju dosta igrača pod ugovorom. Ipak, zahvalan sam na prilici da igram i vidim kako je to. Imao sam priliku da odigram sedam utakmica, vidim kako je to, vidim igrače i sve jer to je nivo gdje ja želim da idem, NBA".
Ljetni kampovi su mjesto gdje veliki broj mladih igrača iz Evrope traži priliku da na mala vrata uđe u NBA, ali mnogi od njih moraju da se kale u NBA razvojnoj ligi. Heslip je krenuo drugim putem, mada ne želi da ocjenjuje da li je njegov potez bolji od igrača koji će preko razvojne lige tražiti put ka NBA ligi.
"Mislim da svi treba da rade ono što misle da je najbolje za njih. Znam da sam ja morao da napustim D ligu jer nisam napredovao koliko sam htio, postizao sam dosta poena, ali nisam postajao bolji igrač. Timovi koji su ranije bili zainteresovani za mene prate me i ovdje i mislim da znaju šta i kako radim ovdje. Velika stvar za mene biće ovog ljeta kada budem igrao ljetnu ligu. Ima poziva od mnogo timova, ali ne znam još koji ću prihvatiti" , kaže Heslip.
Igrao je i u američkoj NCAA ligi u dresu Bejlora, ali nije impresioniran kvalitetom košarke.
"NCAA je veliki biznis, baš veliki biznis u SAD, tu je to 'martovsko ludilo' i slično. Bio sam srećan što igram za Bejlor, visok je to nivo, ali kad postaneš profesionalac vidiš da postoji još mnogo viši nivo košarke".
Samu košarku, kako kaže, zavolio je od malih nogu, što je i logično s obzirom da dolazi iz košarkaške porodice. Ovim sportom vrlo uspješno bavili su se njegov djed otac, ujak i kako kaže bilo je normalno da krene da ubacuje loptu u obruč.
"Otac je igrao košarku, bio je veliki igrač u Kanadi. Provodio sam mnogo vremena s njim i zbog tog sam zavolio košarku, djed je igrao, moj ujak Džej Trijano. Zaljubio sam se u košarku od djetinjstva, a moja porodica me uvijek podržavala", kaže Heslip i dodaje da nekih izrazitih košarkaških idola baš i nema, ali da ipak voli neke igrače.
"Uvijek sam volio Stiva Neša, volim Reja Alena i Džej Džej Redika jer su sjajni šuteri, volim kako igraju. Oduvijek sam bio fan Kobi Brajanta zbog njegove posvećenosti košarci, i ja se trudim da mnogo radim i po završetku sezone, kada je odmor, Kobi je dobar primjer jer radi mnogo".
Košarkaš Igokee nastupa i za selekciju Kanade, a zanimljivo je da mu je tamo selektor njegov ujak Džej Trijano.
"Igranje u reprezentaciji Kanade mi je mnogo značilo, bilo je dobro igrati za Džeja, on mi je govorio da treba da zaigram za reprezentaciju što prije i zaigrao sam sa svojih 19 godina. On mi je bio velika pomoć, kao i otac i još neki ljudi".
Košarkaška reprezentacija Kanade nije imala mnogo uspjega u posljednjih deceniju, pa i dvije. Propustili su troje posljednjih Olimpijskih igrara, kao i nekoliko Svjetskih prvenstava, osim onog 2010. godine kada su zauzeli razoračavajuće 22. mjesto.
"Posljednje dvije godine ljeti dolazimo u Evropu i igramo sa jakim ekipama i to nam mnogo znači. I ove godine igraćemo protiv velikih ekipa kao što su Italija, Srbija, Španija, Hrvatska i mislim da napredujemo. Biće ovo značajno ljeto za nas, pogotovo kada stignu naši igrači iz NBA poput Viginsa, Beneta... Ove godine su i kvalifikacije za Olimpijske igre i to je naš cilj – otići u Brazil. Dobro za nas je što su SAD autmatski kvalifikovane kao svjetski prvaci i Brazil kao domaćin pa ne moramo da igramo protiv dve jako teške ekipe. Ove godine smo u dobroj situaciji, ako budemo igrali dobro i pobjeđivali imamo dobre šanse", smatra Heslip.
Za sebe kaže da je normalna osoba i da je srećan što je dobio priliku da ode na drugi kraj svijeta i da vidi druge kulture. Priznaje da mu ponekad nedostaje dom i porodica, ali da se navikava na to i na drugi način života
"Nisam mnogo znao o stanju ovdje kada sam dolazio, očigledno Laktaši su vrlo mali, ali je Banja Luka na 15 minuta odavdje, idemo ponekad u Zagreb. Lijepo mi je i lako mi je da se fokusiram na košarku. Ovdje sam i došao da napravim nešto i izgradim ime u Evropi jer mi je ovo prva godina. Svi su dobri prema meni, volim grad i klub..."
Podršku mu pružaju i saigrači i trener.
"Družim se sa svima. Idemo na ista mjesta. Ali svi, i igrači i trener svi su sjajna grupa. Volim da se šalim i družim sa prijateljima, uživam u životu", kaže Heslip, a na zathjev da kaže nešto o sebi što možda drugi ne znaju kaže: "Volim patike. Stalno kupujem nove. Imam ih dosta", kaže uz osmijeh.
Osim košarke prati i druge sportove, koliko mu to vrijeme dozvoljava.
"Kada sam bio mali igrao sam razne sportove. Ovdje gledamo većinom evropsku košarku ili fudbal, pošto rjeđe ima prenosa NBA ili su oni prekasno. Kada je fudbal u pitanju nemam neki tim da navijam za njega, ali volim konkretno Nejmara. Volim i boks, Mejveder mi je omiljeni bokser"
U privikavanju na novu sredinu i sve ostalo veliku pomoć ima i od svog privatnog trenera, Andreja Šole, bivšeg košarkaša koji je nekada igra u Širokom. Rad sa Šolom je, ističe, od neizmjernog značaja za njegovu karijeru.
"Treninzi i obim treninga koje smo obavili tokom ljeta mnogo su uticali na moj razvoj kao košarkaša. Pet godina sam s njim i otkad sam počeo s njim da radim karijera mi je u usponu. S njim radim i na psihi, kada imam loš dan, lošu utakmicu, razgopvaramo i on me vraća na pravi put. On mi je kao brat i mnogo mi znači. Velika mi je pomoć ovdje, zna sve gdje se nalazi, vozi me, govori jezik..."
Pokoju riječ srpskog Heslip je dosad i sam naučio.
"Znam osnovne riječi i neke psovke (osmijeh) Sa saigračima komuniciram na terenu o bitnim stvari na engleskom, ali u svakodnevnom životu koristim neke riječi i izraze. Kao npr. 'Šta ima'", rekao je tečno ovo posljednje Heslip na kraju razgovora za MONDO.