Sa braćom Lončar smo razgovarali o predstojećoj sezoni, Lešinarima, Ognjenu Kuzmiću, OKK Borac...
Banjalučka braća Lončar poslije KK Student ponovo su dočekala da zajedno nastupaju u matičnom timu - OKK Borac.
Srđan i Peđa su prva braća iz Banjaluke koja igraju za najstariji klub u Bosni i Hercegovini, osnovan daleke 1947. godine.
Braća Lončar su košarkaški gen pokupila u ranoj mladosti i kao većina dječaka u tom dobu sa pažnjom su pratili tadašnju reprezentaciju SR Jugoslavije i partije srpskih asova Vlade Divca i Predraga Stojakovića u Sakramentu.
"Dio Borca sam postao 1999. godine, kao pionir. Imao sam osam godina i možda 110 cm, a trenirao sam sa dječacima koji su bili stariji četiri godine. Stvarno ne znam kako sam se odlučio za košarku, pošto sam igrao fudbal i želio sam biti golman, ali eto nekim spletom okolnosti sam počeo da treniram košarku. U Borcu sam bio dok Goran Simović nije osnovao "Basket 2000" u koji smo svi prešli, pošto je to bila škola košarke koja je radila za Borac, i tu smo prošli školu", kaže Srđan Lončar.
Njegov brat Peđa Lončar košarku je počeo da trenira na ne baš tradicionalan način.
"Ja sam počeo da treniram u "Basket 2000", ali na malo čudan način. Kao što je rekao Srđan, tada smo svi igrali i pratili fudbal. Tako sam jednom prilikom gledao utakmicu u kojoj je Tijeri Anri razbio glavu Dejvidu Bekamu i u tom trenutku, kada sam vidio krv, rekao sam tati da hoću da treniram košarku. Njemu je bilo svejedno kojim ću se sportom baviti, pošto je tada bilo teško vrijeme i on nas je želio skloniti sa ulice", kaže Peđa Lončar.
Poziv da se prikluči prvom timu najstarijeg košarkaškog kluba u BiH Srđan je dobio 2008. godine.
"KUZMIĆ NIJE ZNAO DA NAPRAVI DVOKORAK"
"Borac je tada bio u finasijskim problemima i nas pet-šest juniora smo pozvani da se priključimo seniorima. Bili smo dobra generacija i uvijek smo dolazili u završnice turnira mlađih kategorija, jednom smo bili i šampioni BiH. Tu je bilo uspona i padova, ali i super sezona, kao kad smo igrali polufinale Lige BiH protiv Igokee. U toj sezoni sam proglašen za najkorisnijeg mladog igrača lige i dobio sam poziv za U20 reprezentaciju BiH sa kojom sam učestvovao na Evropskom prvenstvu "B" divizije u Sarajevu", kaže Srđan Lončar i dodaje:
"Koliko smo bili talentovana generacija govori i to što je Ognjen Kuzmić tada bio treći ili četvrti centar u ekipi. Sjećam se kada je došao kod nas iz Doboja da mu se cijela dvorana smijala pošto bukvalno nije znao da napravi dvokorak".
Kao razlog zbog kojeg su napustili klub braća Lončar su navela lošu finansijsku situaciju.
"Prvenstveno smo otišli iz kluba zbog katastrofalne finansijske situacije. Bukvalno nismo znali do zadnjeg trenutka da li ćemo otići na gostovanje, imati smještaj i hranu. Stvarno je bila katastrofa. Igrali smo besplatno tri godine i imali potpisane ugovore, ali nije nam nikada palo na pamet da tužimo klub koji volimo.", kaže Peđa Lončar
Kao razlog za povratak nametnula se velika ljubav prema klubu, ali i pomak u finansijskom i organizacionom smislu.
"Vratili smo se prvenstveno zato što smo željeli da igramo zajedno za Borac, klub za koji navijamo od djetinjstva. Nakon mjesec dana od povratka imam smo riječi hvale, sve je dosta bolje nego što je bilo kada smo odlazili. Najveću zaslugu za ovakav napredak ima trener Bojan Božić, koji bukvalno živi za klub", dodaje Peđa Lončar.
U ranijem razgovoru za MONDO trener Borca je kao ambiciju istakao plasman u plej-of, a njegov bekovski tandem ima slično razmišljanje.
"Naša ambicija je plej-of i mi to ne krijemo, cijela ekipa misli da mi to možemo. Kada do toga dođe mi ćemo dati sve od sebe da napadnemo finale i plasman u Ligu BiH. Ovo govorim iz razlog što mislim da smo dosta uigraniji nego ostale ekipe, pošto se sa saigračima poznajemo od djetinjstva i bukvalno znamo sve jedni o drugima. Na treningu je stvarno super, napravljen je miks od malo iskusnijih igrača i mlađih momaka koji se stvarno trude i daju sve od sebe. Na treningu nema izmotavanja, ljutnje i otaljavanja, radi se ozbiljno", kaže Srđan Lončar.
Isti stav dijeli i Peđa Lončar.
"Najlakše je igrati sa nekim koga poznaješ, znaš kako se kreće, kada i kako hoće da primi loptu. Mislim da nam je to velika prednost, lakše je igrati kada poznaješ saigrače. Dijelim Srđanovu mišljenje u vezi treninga, ali želim da dodam da će ove sezone "borci" predstavljati ime Borca na terenu. Trener Božić insistira na tome da igranje za Borac znači da tu mogu igrati samo borci, oni koji ginu za dres, i vidim to u ovoj ekipi, taj "fajterski" stav", kaže Peđa Lončar.
Kao i većina igrača i braća Lončar su imali svoje idole koje su pratili u NBA ligi dok su odrastali, za Peđu je to bio Trejsi Megrejdi a za Srđana plejmejker Džejson Kid.
"Omiljeni igrač Borca mi je bio Slobodan Tošić. Trenirao sam sa njim, nisam imao priliku da igram. Ja sam igrao za drugi tim pa sam na treningu "branio" njega i tu sam imao priliku da vidim kako se on kreće i kako razumije košarku, stvarno za divljenje. Iskreno mi je bilo žao kada je otišao", kaže Peđa Lončar.
"Kao klinci svi smo išli da gledamo Borac, pa sam sa posebnom pažnjom pratio Sašu Vujasinovića, jer je i on bio plejmejker, i na neki način on mi je bio idol", kaže Srđan Lončar.
Ono što još samo nedostaje da bi Borac vratio dio starog sjaja je povratak navijača u dvoranu "Borik" i braća Lončar otkrivaju da rukovodstvo kluba, na čelu sa trenerom Božićem, uveliko radi na tome.
"Cijeli tim želi da "Lešinari" dođu u dvoranu da nas podrže. Mislim da ne možete naći nekoga ko ne bi volio da igra pred takvim navijačima", kaže Peđa Lončar.
"Koliko ja znam, Lešinari idu samo na fudbal. Ono što vam mogu reći je da ljudi iz kluba rade na tome, da pokušaju animirati navijače da se vrate. Navijači su jedan od glavnih razlog zbog kojeg smo se vratili u klub", zaključio je razgovor za MONDO Srđan Lončar.