Novak Đoković je potvrdio koliko voli da igra za Srbiju. Na veoma lijep način je pričao o jubilarnom 50. meču.
U aprilu 2004. godine je Novak Đoković odigrao prvi meč za reprezentaciju Srbije, a danas je to učinio po jubilarni 50. put.
Pobeda protiv Jana-Lenarda Štrufa je donijela nacionalnom timu izjednačenje, pa će dubl riješiti pitanje pobjednika protiv Njemačke.
Prije izlaska na teren u igri parova Novak je pričao o svom jubileju i 50. meču u reprezentaciji. Imao je emotivno izlaganje.
"Velika je čast i zadovoljstvo igrati 50. put za reprezentaciju. Nisam pratio, podsjetili su me ljudi iz reprezentacije. Prošlo je više od 15 godina od debija. Sjećam se tih debitantskih mečeva. Bilo je to na 'Gemaksu' u dvorani, pa sljedeće godine napolju sa Belgijancima. Izgubio sam te mečeve, pa mi se tada svijet srušio", počeo je Novak.
Nikada nije krio koliko voli da brani boje Srbije.
"Igranje za nacionalni tim je nešto posebno. To kažu svi koji su svjesni da imaju privilegiju da obuku nacionalni dres. Tenis je individualni sport, uglavnom u pojedinačnoj konkurenciji, kada nastupamo to nije uporedivo sa onim kada igramo za Srbiju. Svaka generacija kroz koju sam prošao, ona zlatna koja je osvojila i ova nova, svi se izuzetno dobro slažemo van terena i na njemu. To je presudno za taj neki timski duh. Ohrabrujemo jedni druge i ostvarujemo zajednički cilj, a to je da vratimo srpski reprezentativni tenis na vrh. Tome stremimo i tome se nadamo."
U odnosu na taj tim koji je prije 11 godina stigao do "salatare", sada su se desile velike promjene.
"Smjena je generacija, od kada su se Viktor, Janko i Ziki povukli, pa je potrebno malo vremena da se uhodamo i uigramo. Promijenjen je i format. Imamo i ATP Kup koji je takođe timsko takmičenje. Imao sam zadovoljstvo da budem u obje šampionske generacije. Uspomene koje ću nositi sa sobom čitavog života."
Priznao je da je taj pehar iz 2010. godine za njega najznačajniji.
"Imao sam ogromnu sreću da postignem velike individualne uspjehe, da osvojim sve moguće trofeje, ali taj iz 2010. je nešto što se ističe, što je posebno. Meni je to dalo neki dodatni motiv i odskočnu dasku, jer sam 2011. godine poslije te titule imao najbolju godinu sa više od 40 pobjeda. Postao broj jedan, osvojio grend slemove. Vjerujem da bi isto rekli i Tipsarević, Troicki i Zimonjić. Taj Dejvis kup nam je pomogao da dostignemo neki vrhunac."
Na kraju je obećao da će igrati za Srbiju dokle god to bude mogao.
"Ta strast za mene ne jenjava, što sam stariji sve je veća, nadam se da ću biti zdrav u narednim godinama da se uvijek odazovem. U ovom dijelu karijere, ma u svakom dijelu karijere, igranje za reprezentaciju mi je prioritet", zaključio je Đoković.