Prošlo je skoro tri decenije od pogibije najvećeg vozača Formule 1 Ajrtona Sene.
Na današnji dan prije 29 godina napustio nas je Ajrton Sena. Neće zamjeriti Mihael Šumaher, ali najveći vozač u istoriji Formule 1 poginuo je 1. maja 1994. godine kada je na kobnoj trci u Imoli izletio sa staze u sedmom krugu u krivini Tamburelo. Pri brzini od 307 kilometara na čas udario je u zid i nije mu bilo spasa. Poginuo je u 34. godini i jasno je da je imao još mnogo toga šta da pruži Formuli 1, međutim sudbina je umiješala prste i nije to dozvolila.
Zato je 1. maj, praznik rada, na jedan način uvijek i tužan dan za sve ljubitelje Formule 1 pošto je do dana današnjeg Ajrton Sena, taj "kišni čovjek" iz Brazila, mnogima ostao sinonim za ovaj sport.
Veliki Sena je, da je pravde, tek trebalo da sve svoje kvalitete za volanom bolida Formule 1 tek trebalo da iskaže. Mnogo je onih koji, ako već ne misle da je najbolji ikada, tvrde da bi to postao da se nije dogodio crni vikend na stazi "Enco i Dino Ferari". Taj vikend bio je zaista crn, nikada crnji reklo bi se, pošto je obilježio istoriju Formule 1 kao nijedan drugi. Zlu sudbinu kao da je nagovijestio Senin zemljak, Brazilac Rubens Barikelo. On je na treningu tog vikenda doživio ozbiljno izletanje i potom je prva od dvije tragedije stigla dan ranije.
Mladi Austrijanac Roland Racenberger je tragično izgubio život tokom kvalifikacija za trku, kada je takođe pri velikoj brzini udario u betonski zid kraj staze. Racenberger je doživio udar pri brzini od 310 kilometara na sat, a Sena je odmah stigao na mjesto nesreće. Tamo ga je sačekao Sid Votkins, čelnik medicinskog tima FIA, koji je uplakanom Seni rekao da bi trebalo da se penzioniše i bavi pecanjem, hobijem koji su njih dvojica voljeli.
Sena mu je rekao da ne bi mogao da prestane da se trka. I ta tragedija možda je mogla da spriječi drugu. Dugo se vagalo hoće li trka u nedjelju startovati ili će zbog tužnog događaja biti pomjerena. Pričalo se i godinama kasnije da je zakon u Italiji glasio da kada neko pogine na sportskom događaju, odmah mora da bude izvršena istraga, koja bi odložila trku, ali do toga nije došlo i jer je Racenberger preminuo u bolnici u Bolonji, a ne na stazi u Imoli. Nažalost, donesena je odluka da uprkos svemu, trka u nedelju 1. maja 1994. bude vožena kao po planu i od tada više ništa nije bilo isto. Sena nije preživio izlijetanje sa staze.
U 18.40 istog dana, iz bolnice u Bolonji je stigla potvrda da Sena umro, a zvanično vrijeme smrti po italijanskom zakonu bilo je u 14.17 časova, u trenutku u kojem je njegov mozak prestao da funkcioniše nakon udara u zid.
"Kišni čovjek" osvojio je tri titule šampiona u Formuli 1, sve tri kao vozač Meklarena 1988, 1990. i 1991. godine, dok je u karijeri vozio i za Toleman Motorsport, Lotus, Hondu i Vilijams, s kojim je ugovor potpisao baš u sezoni kada je i poginuo. Tokom karijere je ostvario 41 pobjedu i do današnjih dana se smatra jednim od najvažnijih vozača u istoriji Formule 1.
"Veoma sam privilegovan, uvijek sam živio dobar život. Ali sve što sam postigao sam učinio putem posvećenosti i ogromne želje da ispunim svoje ciljeve, velika želje za pobjedom, ne samo u vožnji, već i u životu", pričao je u filmu "Sena" snimljenom četiri godine prije njegove smrti: "Ma ko da si u svom životu, bilo da si na vrhuncu ili na dnu, ako želiš da radiš to što voliš moraš da pokažeš veliku snagu i odlučnost i da radiš sve sa ljubavlju i dubokom vjerom u Boga. Tako, jednog dana ćeš postići svoje cilje i biti uspješan".