Novak Đoković - olimpijski šampion. Zvuči lijepo, zar ne? Upravo to ostvario je najbolji igrač svih vremena pobjedom protiv Karlosa Alkaraza u dva taj-brejka (7:6, 7:6). Sve to doživio je dosta emotivno, pao je na zemlju, počeo da se trese, plakao je u zagrljaju svojih najbližih...
Imao je potom i "milion" intervjua na samom terenu i u jednom od njih je otvorio dušu. Pričao je otvoreno o svemu.
"Ne znam šta da kažem, emocije su me stigle, osjećam sve u ovom momentu, sreću, ponos. Osvojio sam prvo zlato za svoju zemlju u karijeri. Vjerovatno i najveći uspjeh u mojoj karijeri. Osvojio sam sve što mogu u karijeri individualno gledano. Osvajanje Dejvis kupa i sada zlata sa 37 godina, to je bez presedana", počeo je Novak.
Onda je obećao i haos u narednom periodu." Tek počinje moje slavlje. Ne mogu da dočekam ono što slijedi u narednih 48 sati", jasan je Novak.
Onda je upitan da li je to dio slagalice koji nedostajao.
"Da, jeste. Sebi sam stalno ponavljao da sam dovoljan, ali mogu da budem samokritičan. Ne znam... Imao sam internu bitku sam sa sobom. Osjećao sam da nisam dovoljno dobar u životu i na terenu i van terena. Ovo mi je velika lekcija. Zahvalan sam na blagoslovu da osvojim istorijsko zlato za svoju zemlju. Ispunio sam karijerni zlatni slem, oborio rekorde..."
Uslijedilo je direktno pitanje - da li je dovoljno? "Mislim da jeste", zaključio je Đoković.
