Dževad Turković je legenda u Hrvatskoj. Nekada reprezentativac koji je čuvao Maradonu, sada je aktuelan jer je ujak najbolje fudbalerke ove zemlje.
U Hrvatskoj je izabrana fudbalerka godine domaće lige i to je reprezentativka Crne Gore Jasna Đoković. Fudbalerku Agrama su odmah po dobijanju nagrade pitali da li ima veze sa Novakom Đokovićem, na šta je ona rekla da nije.
"Na moju žalost, nismo. Rado bih da jesmo", rekla je ona, a onda otkrila svoju sportsku porodičnu priču: "Vjerovatno su to geni odlučili. Naime, moj ujak je Dževad Turković, bivši igrač Dinama, ali i hrvatske reprezentacije!"
Sjećate se Dževada Turkovića? On pamti Banjicu
"Ja sam iz Podgorice, čast mi je da igram za Hrvatsku": Trčao za Maradonom, pa ga ispratio na Draženov grob
Nekada vihorno desno krilo, Dževad Turković je nastupao za OFK Titograd, a tu ga je primetio Josip Kuže pa ga je doveo u Dinamo. Za Dinamo je debitovao u meču sa Radom na "Maksimiru" 25. novembra 1990. godine. Pred 3.000 navijača pobijedio je sa 2:1 Dinamo, a Turković je zamijenio strijelca drugog gola Prskala pred kraj meča.
U timu DInama igrali su Dražen Ladić, Davor Šuker i Hernan Medford, a za Rad je nastupala sjajna generacija sa Mikijem Stevićem i Ljubinkom Drulovićem. Bio je Dževad Turković dio tima Dinama koji je upisao svoju posljednju pobjedu u Srbiji 25. maja 1991. godijne. Tada su Zvonimir Boban i Davor Šuker pogodili na Banjici za 2:0.
Iz Podgorice do dresa Hrvatske
Dževad Turković: Pamtim svaki detalj iz svakog svojeg derbijahttps://t.co/HXYZgoDGonpic.twitter.com/0vK0yswh2y
— Svakodnevno (@Svakodnevnome)February 18, 2018
Iako rođen i odrastao u Podgorici on je igrajući za Dinamo iz Zagreba od 1989. do 1996. godine osvojio je dvije titule šampiona Hrvatske i dobio poziv za nacionalni tim. Kako su na prvom meču Hrvatske ikada igrali Slovenac Gregor Židan i Albanac Kijtim Šala tao je i Turković upisao šest nastupa za nacionalni tim. Prvi put je igrao 1994. protiv Estonije, a posljednji takođe protiv Estonije, ali 1995.
Ipak njegov najveći meč bio je kada je na "Maksimir" došla Argentina. Predvođeni Dijegom Armandom Maradonom odigrali su 0:0 sa Hrvatima u sastavu sa Gojkočeom, Šamotom, Sensinijem, Redondom, Kaniđom, Simeoneom i Batistutom. Za Hrvate su igrali Boban, Šuker, Robert Prosinečki...
There were other meeting, mainly friendlies that had some significant.
— Sivan John (@SivanJohn_)December 12, 2022
In 1994, Argentina did play against Croatia in a pre-World Cup warm up match in Zagreb. Game ended 0-0.
Here is Maradona facing Prosinečki & taking a post match photo with Davor Suker & Dževad Turković.pic.twitter.com/OYvttjkKb6
"Dolazi Argentina u Maksimir, a meni Ćiro kaže da ću igrati 45 minuta. Boban je rekao da igram sjajno i ostao sam svih 90 minuta protiv Maradone. Nakon Estonije igrao sam za Hrvatsku još dvije kvalifikacione utakmice i Ćiro me kasnije nikad više nije zvao. Ni danas ne znam zašto. Jesam li ga pitao? Nisam.
Ma ja sam iz Podgorice, bila mi je čast da igram za Hrvatsku. U reprezentaciji sam nosio torbe Bobanu i Šukeru, šta ću, bio sam najmlađi. Uostalom, moje je u toj ekipi bilo samo da trčim, ostalo su radili Boban, Šuker, Prosinečki...", sjetio se tog meča i svojih nastupa za Hrvatsku Turković.
Vodili su Maradonu na Draženov grob
Ipak tih 0:0 nije toliko ostalo upamćeno koliko kasniji odlazak Dijega Armanda Maradone na grob Dražena Petrovića. Nakon što je otkrio Maradona da ima i hrvatske krvi u venama odnio je 62 ruže na grob u pratnji majke Biserke.
"Nemojte biti tužni. On je bio čudo i vječno će živjeti," rekao je tada Maradona Draženovoj majci i dugo se zadržao ispred groba.Ostavio je i svoj dres reprezentacije Argentine sa brojem 10.
Nikada niko kao Ćiro
"Ja sam iz Podgorice, čast mi je da igram za Hrvatsku": Trčao za Maradonom, pa ga ispratio na Draženov grob
Nevjerovatna je osoba bio Ćiro Blažević, a ono što je uradio upravo Dževadu Turkoviću se pamti. U ratnoj 1993. godini došla je na "Maksimir" Cibalija, a Ćiro je izbacio Turkovića iz igre jer je smatrao da je protivnik dobio neopravdan crveni karton.
"Čop je isključen bez razloga i rekao sam Dževadu Turkoviću: ‘Sine, izlaziš’. Ne volim nepravdu, a da sam ostao s 11 igrača, bila bi to nepravda. Imao sam čistu savjest, bile su ratne godine, oni su došli iz Vinkovaca i nisam htio nepošteno da dobijem", prisjetio se jednom prilikom Ćiro.