Dejan Milosavljev će na ovom Evropskom prvenstvu ponovo biti najveća uzdanica Srbije, ali sada će da bi "orlovima" donio prolazak dalje morati da pobijedi i rođenog kuma.
Pobjeda nad Gepingenom 27. decembra, pa za Novu godinu u domovinu, da se ponovo jure pobjede za Srbiju. Tako je izgledao ovaj, ali i mnogi raniji decembri za srpski dvojac iz berlinskog giganta - Dejana Milosavljeva i Mijajla Marsenića. Ali odavno im to ne predstavlja problem.
"Iskreno težak je tempo, ali kad to traje duže godina i tijelo se navikne to postane rutina. Ovdje ne bih rekao da nije teško, ali imamo novu energiju. U pitanju je Srbija. Provodimo vrijeme zajedno, družimo se i prija biti ovde sa reprezentacijom", počinje Milosavljev u razgovoru za MONDO na pripremama "orlova" za predstojeće Evropsko prvenstvo.
Kum nije dugme... Osim na Euru
Na ovom Euru imaće meč kao nikada u karijeri, igraće protiv kuma! Sa Nemanjom Belošem je počeo u Kaću, zajedno su došli iz Mokrina i Dolova, a onda im se put razdvojio i sada Dejan brani za Srbiju, a Nemanja je lider Austrije.
"Naravno žao mi je što ne igramo obojica za Srbiju, ali kada sudija da signal da meč počne kumstvo više ne važi. Tako da naravno jedva čekam da ga vidim, da provodimo vrijeme zajedno. Nadam se da će i za to biti vremena, ali kao što sam rekao kada meč počne to se stavlja na stranu i neka bolji pobijedi", istakao je Dejan Milosavljev.
Godinama su trenirali zajedno u Kaću, gdje su se obojica formirali kao igrači. Dejan je kasnije preko Partizana otišao u Vardar, a Nemanje je direktno iz Jugovića otišao u Austriju gdje je ostao do danas. Hoće li biti lakše ili teže braniti mu s obzirom da se jako dobro poznaju?
"Meni je naravno lakše, ali protiv njega nisam igrao devet-deset godina i prošlo je mnogo vremena. Nikada nismo igrali utakmicu jedan protiv drugog, ovo će biti prvi put. Meni odgovara ako poznajem nekog igrača, ali naravno da i igrači koriste ako poznaju golmana da iskoriste trenutak, da iznenade i promijene nešto. Ipak obično u teškim i bitnim utakmicama igraći ostaju pri šutevima koje najviše vjeruju", objasnio nam je Milosavljev.
Čudo iz Dolova
"Kad napadne Srbiju, naše kumstvo više ne važi": Dejan i Nemanja odrasli zajedno, a igraće jedan protiv drugog
U Mokrinu i Dolovu buduće kumove je kao djecu pronašao Dragan Vrgović. Nekada golman Proletera koji je pokorio Evropu, a kasnije godinama alfa i omega Jugovića koji je u Kać donio evropski trofej.
"Bila je jako dobra generacija 95/96 u Dolovu i u Bačkoj Palaci smo igrali prvenstvo Vojvodine. U polufinalu smo pobijedili Jugović i prošli dalje. Tada je Tarket iz Bačke Palanke imao jako dobru generaciju i u finalu su svi mislili da će nas pobijediti. Mi smo ih dobili izabran sam za najboljeg golmana. Vrgović mi je dodijelio nagradu, stupio je u kontakt sa mojim roditeljima i nepunih godinu dana nakon toga sam se priključio", ističe sada golman Fihsea, a od sljedeće sezone Kjelcea.
Kao dijete je došao u Kać, a kao dete je stao i na gol. Gledali smo nedavno kako Tatjana Činku brani sa 14... E pa popularni Banda je branio sa 13 i to Superligu.
"Mislim da sam najmlađi u istoriji kluba koji je ikada došao. Bio sam šesti osnovne, a obično se nije dolazilo prije početka srednje škole. Sa 13 godina sam debitovapo u Superligi Srbije. Zahvalan sam Draganu Vrgoviću i Jugoviću što su vjerovali u mene, što su mi dali šansu, što su me doveli. Mislim da sam kroz godine to njima i vratio, a Jugović ima posebno mjesto u mom srcu.
Pretežno mislim da sam imao puno samopouzdanja, vjerovao sam da imam neki kvalitet. Imao sam ludačke snove koji su se eto na kraju i proživjeli u posljednjih nekoliko godina. Puno sam trenirao, igrao sam i za Titel, Bački Jarak, Temerin, Mokrin, sve su to bili jako bitni klubovi za moj razvojni put. U Jugoviću sam igrao i za mlađe kategorije i za prvi tim, imali smo jako dobru generaciju, bili smo dva puta prvaci Srbije i pet-šest puta prvaci Vojvodine. To je sve uticalo na moj razvoj."
Konačno sa Raulom
"Kad napadne Srbiju, naše kumstvo više ne važi": Dejan i Nemanja odrasli zajedno, a igraće jedan protiv drugog
Kada je iz Partizana dolazio u Vardar mimoišao se sa Raulom Gonzalesom koji je tada otišao u Pari Sen Žermen. Kako mu se sada čini Španac?
"Super. Mislim da dosta radi na tome da budemo bliski, da budemo svježi. Uigravamo neke detalje kako bismo bili sigurni i kako bi znali od čega da krenemo", govori o novom selektoru Srbije golman "orlova".
Uz već standardne Milosavljeva i Cuparu tu su Krivokapić i Trnavac. "Iskreno sa Krivokapićem se nikada nisam susreo i ne poznajem ga lično, a Trnavca znam dugo. Branili smo godinu i po dana zajedno u Partizanu. Napreduje, ovdje je na treninzima dosta dobro pokazao."
Štefan Krečmar i ludi Srbi
Legendarni njemački rukometaš Štefan Krečmar je godinama radio u Fihseu i djelovalo je da posebno volio njegove "lude Srbe". Dejana je zvao u pet ujutru...
"On je već bio u klubu kada sam prvi put produžavao ugovor sa Berlinom i svaki dan me zvao na svakih 15 minuta. Po cijeli dan! Da nisam donio drugačiju odluku, da li i dalje ostajem... Tada sam im rekao da sam donio odluku i da su oni klub gdje želim da ostanem i da ako treba da dođe do nečega prvo ću da im javim", prisjetio se Dejan, pa govorio o Krečmarovom "Deki ih je uništio" nakon polufinala Lige šampiona.
"Naravno da lijepe riječi bilo koje legende, a pogotovo njegove, puno znače. Zajedno smo radili i odlično se poznajemo. Stvarno prija."
Sada kada odlazi iz Fihsea rastaće se sa Mijajlo Marsenićem sa kojim je godinama cimer, ali i sa Dejanom Perićem koji mu je trener još od vremena Vardara, ali ga je takođe i kao selektor zvao da debituje za prvi tim.
"Mislim da sam sa Perketom vezan duže i mnogo sam više trofeja sa njim osvojio. Mogu da kažem Perke sa neke trenerske strane i sa strane lične povezanosti. Sa Marsom sam cimer i proživljavam jako dobre i loše trenutke na terenu. Male su granice, ne bih to razdvajao, faliće mi jako obojica", kaže nam Banda.
Šta je poželio sebi za Evropsko prvenstvo?
Srbiju žrijeb nije mazio, a i povrede su nam sastavile spisak praktično. Ipak na golu imamo bedem, a Dejana smo pitali šta su njegove želje za mečeve sa Španijom, Njemačkom i Austrijom.
"Ja uvijek lično sebi postavljam visoke ciljeve. Pokušavam da se bavim što više samim sobom, da pokušam da odigram najbolje moguće sa moje strane. Svaka pomoć ekipe je dobrodošla, ali pokušavam da se usredsredim na sebe, da izvučem iz sebe maksimum i da im pomognem da probamo da pobedimo i Španiju, i Njemačku i Austriju. Naravno prvenstveno je cilj da se prođe grupa", završava svoju priču za MONDO Dejan Milosavljev.
Mi mu želimo da pred susret sa kumom 19. januara računica bude jasna. Srbija ide dalje, ako Dejan pobijedi Nemanju u duelu kumova na Evropskom prvenstvu. Srećno Banda, srećno "orlovi".
(MONDO, Nikola Lalović)