Rukometaši banjalučkog Borca m:tel posjetili su u utorak osnovnu školu "Georgi Stojkov Rakovski", gdje su promovisali rukomet, družili se sa klincima, odgovarali na pitanja osnovaca i podijelili im nekoliko nagrada.
Mnogi od tih uspješnih rukometaša svoje prve korake napravili su u sali osnovne škole „Georgi Sojkov Rakovski“, koju su u utorak posjetili rukometaši RK Borca m:tel, Srđan Trivundža, Marko Ćeranić, Milan Đukić i trener Igor Rađenović i naravno Borko, klupska maskota.
Rađenović, Trivundža i Ćeranić poslije dužeg vremena vratili su se u školu koju su pohađali kao klinci, a današnjim klincima pokušali su da predstave rukomet, RK Borac i možda ih podstaknu da oni krenu njihovim putem.
Igrači Borca pričali su im o klubu, važnosti da se bave sportom, a potom su odgovarali na mnogobrojna pitanja banjalučkih mališana.
"Sa koliko godina ste počeli da trenirate?“, "Zašto ste odabrali rukomet?“ "Koji su vaši najveći uspjesi?“ redala su se pitanja osnovaca.
Neke je interesovalo da li je rukomet težak sport, druge da li ima povreda, da li igrači imaju tremu, treći su htjeli da znaju kako je Borac prošao u posljednjoj utakmici. Bilo je i onih koji su željeli da znaju mnogo više o njihovim karijerama pa su Trivundžu, Rađenovića, Đukića i Ćeranića pitali u kojim su sve klubovima i zemljama igrali i šta su sve osvojili te koju utakmicu najviše pamte, a bilo je i onih koji su današnji susret sa rukometašima Borca gledali kroz malo drugačiju prizmu, pa su nasmijali rukometaše, i sve prisutne, pitanjima "Je li ovo sada ide na televiziji?" i "Da li volite kada imate obožavatelje pa budete na televiziji?“.
"Ovo je lijep momenat za mene i moje saigrače je da na neki način promovišemo rukomet i RK Borac. Ovo je početak akcije RK Boraca da krenemo iz ove škole Georgi Stojkov Rakovski i prilika da upoznamo ove mališane sa rukometom. Upravo iz ovih učionica počeli smo sa rukometom, na neki način „Bugarska“ škola je iznjedrila brojne rukometaše RK Borac, sadašnje i one prije nas. Na neki način je bilo neizbježno ići u ovu školu a ne trenirati, ili bar početi trenirati rukomet. Iz mog razreda nas 70-80 posto nas je krenulo na rukomet u Borcu i mogu da budem zahvalan ovoj školi što se nalazim u sportu. Prednost rukometa i svakog sporta, to smo rekli danas i djeci je i to da smo kroz sport proputovali dosta, upoznali se sa mnogim kulturama, naučili jezike... Ovo je upravo ono što treba, svi oni su imali pitanja za nas, mislim da će ova akcija imati uticaja i da će neki od njih početi da treniraju rukomet", rekao je igrač Borca Srđan Trivundža.
Njegov trener i donedavno saigrač, Igor Rađenović "ušunjao" se među klince, zauzeo svoje mjesto kao prije dvadesetak godina, a iskoristio je i situaciju da i on postavi neko pitanje igračima Borca.
"Za djecu je bitno da nisu na ulici, da se nečim zanimaju van školskih aktivnosti, da razvijaju svoje tijelo, samim tim razviće i duh. To je najvažniji smisao bavljenja sportom, a to da li će biti vrhunski ili ne to je manje bitno. U jednom trenutku pitao sam ih koji sport najčešće igraju na fizičkom, rekli su fudbal. Kada sam ja išao u školu, to je bio rukomet, sad se to malo promijenilo, ali nadam se da će se vratiti ta vremena kad sam ja bio učenik ove škole, možda se izrodi još mnogo talenata. Danas sam sjeo među djecu, baš tamo gdje sam sjedio, evocirao sam uspomene, bilo je zanimljivo posebno jer ne znam kada sam posljednji put ušao u ovu školu", rekao je Rađenović.
Rukometaši Borca i maskota Borko obradovali su djecu pripremivši im pravu tombolu, a najsrećniji među njima dobili su dres, šal i po neku sitnicu sa oznakom Borca, dok su svi dobili autograme i fotografije igrača.
"Ne idem na utakmice, ne gledam rukomet, ali me zanimao ovaj susret sa igračima. Dobila sam dres danas i pričaću o tome roditeljima i drugarima“, rekla nam je Ana, učenica petog razreda.
Nisu mališani propustili priliku da se slikaju sa rukometašima i lešinarom Borkom, tiskali su se pored njih i pozirali, a goste je od mnogo dužeg zadržavanja na kraju spasilo školsko zvono.
U učionice na čas, pa poslije na teren!