"Morao sam da bez para pravim mladu i jeftinu ekipu, a onda se preko noći prešlo na potpuno drugi koncept, Ligu šampiona. I ja sam na kraju platio ceh grešaka uprave. Kako nije bilo para za Đukića?", pita bivši trener Borca.
Aktuelna dešavanja u RK Borac m:tel i smjena trenera i dvojice igrača načeli su temu cjelokupnog rada uprave i selektiranja ekipe pred početak sezone.
Redakciji MONDA javio se bivši trener Igor Rađenović reagujući na izjave direktora Vladimira Brankovića koji je u intervjuu u četvrtak veliki dio odgovornosti za selekciju ekipe prebacio upravo na njega.
Rađenović kaže da jeste učestvovao u izboru igrača, ali praktično bez budžeta i u vrijeme kada je RK Borac imao potpuno drugačiji koncept ekipe.
"Prošle sezone smo doveli Davorina Vujovića iz rukometa na pijesku kojeg niko u Srbiji nije htio, koji je bio totalni anonimus i moji stručni saradnici i ja smo za jednu sezonu od njega napravili igrača da ga je pola Evrope tražilo. On nam je sam donio titulu protiv Izviđača, dečko za kojeg su se čudili šta će on u Borcu. Došao je za 300 evra. Ovo govorim zbog toga kada se počelo pričati o stabilizaciji kluba htjeli smo da napravimo istu stvar kao sa Vujovićem. Onda smo doveli Nikolu Miloševića pa redom igrače koji svi igraju za 400-500 evra. Kada sam god tražio od gospodina Brankovića za nekog 'pravog' igrača, npr. bio je Pralica koji je koštao 1800 evra, oni su rekli da neće da se rasipaju parama. Onda sam ja dovodio igrače na osnovu para koje sam imao na raspolaganju. Radi se o plati 400-500 evra. Bila je priča da kao sa Vujovićem napravimo slično. Doveli smo šestoricu. Ja sam upozorio g. Brankovića da ako od te šestorice pogodimo sa dvojicom treba da budemo prezadovoljni. Nemoguće je dovesti mladog, jeftinog, neafirmisanog igrača i pogoditi šest od šest", istakao je Rađenović.
Problem je nastao, kako ističe, kada je Borac preko noći odlučio da promijeni pravac kojim želi da ide.
"Koncept stabilizacije kluba, dovođenja mladih neafirmisanih igrača, štednje, vraćanja dugova je napušten poslije dve-tri nedelje priprema da bi se odjednom išlo u Ligu šampiona. Neće da priznaju da su na početku priprema imali jedan cilj, jedan koncept kako treba ići i da su ga sredinom avgusta napustili. Ta ekipa je bila ukupno oko 24.000 KM mjesečno, pa je poslije to premašeno na Bog zna koliko. Svi to prećutkuju, ispade da sam ja htio mlade igrače da dovedem i da idem u Ligu šampiona. Ja bih trebao onda biti budala, da dovodim igrače od 400-500 evra da uđem u Ligu šampiona. Ja sam platio ceh njihovih brljotina", kaže Rađenović i navodi primjer koji potvrđuje da je Borac u to vrijeme imao koncept jeftine ekipe:
"Tražio sam da se dovede desni bek za 1.500 evra, pa da Obradović igra 20 minuta, imali bismo više koristi nego da igra svih 60. Rečeno mi je to je puno para, onda mi dovedemo Stankovića za 1000 KM. To je bio koncept, direktor Branković prećutkuje to".
On podsjeća na vrlo važnu činjenicu da Borac nije imao veliki izbor igrača koje je mogao da dovede za platu od 400-500 evra, a da je opet neke prilike propustio.
"Kako su svi koje sam ja htio dovesti bili skupi? Ja sam bio prisutan kad se nisu dogovorili sa igračem zbog 100 evra mjesečno. Aleksandar Gugleta je bio reprezentativac Srbije i bio je u opticaju, htio je da dođe za 300 evra mjesečno, reprezentativac Srbije! Ja sam to saznao tek kada sam otjeran. Gospodin Branković je uzeo njegov broj, a nije ga zvao. Sve je to bilo meni iza leđa. I sada sam ja kriv za sve?", pita Rađenović.
On ističe da je Borac morao da zadrži Milana Đukića po svaku cijenu.
"Zašto Milan Đukić nije ostao u Borcu, zašto nisu htjeli da mu povećaju ugovor, a onda su doveli i trenera i još četiri igrača? Za njih je bilo novca? Kako nije bilo za Đukića? Mi smo čekali mjesec dana Đukića, oni su s njim pregovarali. Čovjek je imao pravo da traži veći ugovor, bio je drugi strelac SEHA lige. Zašto on nije ostao? Smojver sada igra za 1500 evra, Dumenčić igra za 2000 evra. Kako za Đukića nije bilo 2000 evra?"
Rađenović kaže da je Boris Šekarić, koji je prije nekoliko dana otpušten, doveden jer Borac nije imao desno krilo.
"Šekarić je došao deset dana pred utakmicu sa Alpla Hardom. Ja sam bio bez desnog krila, ne računam Nježića koji nje imao 18 godina, koji je potencijal, ali ne možemo imati samo njega. Morao sam dogovarati da iz Doboja da dođe na probu, morali smo uzeti prvog koji je došao. Bio je Porobić na probi, nije zadovoljio, Šekarić je odigrao solidno dvije utakmice i mi smo njega morali dovesti. To je činjenično stanje. Jednostavno ljude nije bilo briga šta će biti. Morao sam imati nekog uz sebe ko će se baviti tim stvarima".
Rađenović je otpušten na početku sezone zbog loših rezultata, a jedna od stvari koja mu se zamjera je neuspjeh na kvalifikacionom turniru za Ligu šampiona.
"Meni je napravljena ekipa četiri dana pred utakmicu sa Alpla Hardom. Onda njima nije trebao trener nego čarobnjak Merlin da uigra tu ekipu. Samo on je mogao sa ekipom koja je navrat-nanos pravljena da uđe u Ligu šampiona".
Bivši trener Borca je potom nastavio o famoznom polufinalu turnira protiv Austrijanaca...
"Meni su zamjerali što na utakmici sa Alplom nisu počeli Bojinović i Trivundža. Ne mogu ja da pustim jednog Bojinovića, koji je poslije generacije moga oca i ostalih vjerovatno najbolji igrač kojeg je Banjaluka imala, da pred banjalučkom publikom ne odigra dobro. Nisam htio da mu ja oduzimam igrački autoritet. I on i Trivundža su igrali onoliko koliko su bili spremni. Protiv Alple Hard su ti mladi igrači upravo zbog toga što su neiskusni, jeftini, jo uče, oni kad su vidjeli 4000 ljudi u Boriku njima su se noge odsjekle. Njima je trebao čarobnjak Merlin, a ne trener. Meni je krivo što je jedna sportska veličina kao Bojinović doživjela da ga pojedinci omalovažavaju, ali je dobro uradio što je otišao i pokazao ko je i šta je. Njemu je samo trebalo vremena jer je bio totalno nespreman, imao je i povredu Ahilove tetive".
O tome da je izgubio autoritet nad ekipom Rađenović kaže:
"Prethodnu sezonu bili smo nadomak fajnal siksa, išli smo u Novi Sad da pobijedimo, devet sati smo putovali, dva autobusa su nam se pokvarila, i opet odigrali dobro, vodili, na kraju izgubimo tijesno. Osvojio sam i Kup i prvenstvo sa ekipom koja je igrala bez para, katastrofalna situacija je bila. Kako sam ja tad mogao imati autoritet nad igračima kad svi znamo koliko je to u profesionalnom sportu teško? I onda mi za mjesec dana kažu da nemam autoritet. Ispada da sam ja otišao sam. NE. Oni su mene otjerali da bi svoje propuste opravdali. Ja sam otjeran. Ja sam jedini trener koji je otjeran iz kluba, a koji je imao podršku svih igrača, gotovo svih. Platio sam ceh njihovih brljotina, odnosno brljotina gospodina Brankovića".
On je postavio pitanje i odnosa prema banjalučkim trenerima.
"Zar nije sramota da naš stručni štab u kojem su Banjalučani čitavu prošlu sezonu bude i počne ovu sezonu bez ugovora? Ja sam otjeran iz kluba, bez ugovora. Ostali su mi dužni jednu platu koju nikad neću tražiti. Ja sam ju oprostio. Zar nije sramota da jedan Ratko Nikolić nema ugovor? Čitav stručni štab nije imao ugovore. I onda mene otjeraju, dijete kluba, moj otac je mnogo više dao ovom klubu, ali i ja sam nešto. Strancima se daju ugovori a nama ne. Pa eto Tešić i Hercegovac nisu još isplaćeni jer su domaći".
Kad je riječ o djeci Borca Rađenović podsjeća na planove koje je imao za mlade igrače, koji su u međuvremenu pali u vodu.
"Ja lično sam poslao Šešića, Đurića i Ćosića u Prijedor u dogovoru sa trenerom Bojanom Unčaninom. Cilj je bio da ta naša banjalučka djeca koja su '96. godište odrade sezonu u Prijedoru, steknu iskustva, igraju Premijer ligu BiH i da se poslije vrate u Borac kao poluiskusni igrači i da imamo od njih koristi. Šta su oni uradili? U januaru su vratili Šešića sa pozajmice i gdje je sad Šešić? On se ni ne skida, a imao je minutažu u Prijedoru. Šta je bolje, igrati Premijer ligu u Prijedoru ili sjediti na tribinama u Borcu? Ja sam njih trojicu poslao u Prijedor, a doveo sam četvoricu igrača u prvu ekipu, među kojima Mijatovića i Bubića. Planirao sam posebno Mijatovića da uvodim postepeno, dajem mu minutažu, pa da bi u maju kad krene plej-of imali koristi od njega. Šta je urađeno u januaru? Doveli su još dvojicu igrača, a malog Mijatovića i Bubića su prebacili u drugu ekipu? Gdje su tu onda banjalučka djeca?"
Na kraju razgovora za MONDO Rađenović se osvrnuo na mogućnost da se vrati na klupu Borca:
"Ja bih došao u Borac samo pod uslovom da se vrate Trivundža i Šekarić! Obavio sam neke razgovore, dosta dobrih ljudi iz Upravnog odbora su na mojoj strani, ima i onih koji su protiv, zato to ovako dugo traje. Ali nisam znao da će otjerati Trivundžu i Šekarića. Bez njih Borac više nije kandidat za titulu. Ovo je sramota šta se radi".