Ovog ljeta u Rio de Žaneiru biće održane 31. po redu Olimpijske igre i tim povodom smo se prisjetili Banjalučana koji su osvajali zlatne medalje na najznačajnijoj i najvećoj svjetskoj smotri sportista.
Prvo zlato sa Olimpijade u grad na Vrbasu donijeli su fudbaleri - Tomislav Knez i Velimir Sombolac 1960. godine iz Rima.
Fudbaler Borca, kojem su navijači banjalučkog kluba spjevali pjesmu "Tomo Knez - sitan vez" bio je član selekcije Jugoslavije koja je u osvojila prvo mjesto na olimpijskom turniru u "vječnom gradu". I to u društvu svog nekadašnjeg saigrača Sombolca, koji je godinu ranije crveno-plavi dres zamijenio crno-bijelim beogradskog Partizana.
Plavi su u Italiji najprije demolirali Egipat (6:1), a jedan od pogodaka postigao je i Tomo Knez. Potom je Knez opet bio strijelac u susretu protiv Turske (4:0), da bi Jugosloveni u posljednjem meču grupne faze odigrali neriješeno sa Bugarskom (3:3), a sva tri gola dao je Milan Galić, kasniji prvi golgeter Olimpijade u Rimu.
U polufinalu Kneza, Sombolca i ostale čekali su domaćini, selekcija Italije, koja je bila neprikosnovena u svojoj grupi i koja je "razbila" uvijek moćni Brazil.
Na stadionu "San Paolo" u Napulju nije bilo golova, pa su se igrali produžeci u kojima je Jugoslavija povela preko Galića, ali je samo dva minuta kasnije izjednačio Paride Tumburus.
S obzirom da tadašnja pravila nisu podrazumijevala izvođenje jedanaesteraca, žrijebom je određen putnik u finale, a to je bila Jugoslavija pa se poslije dva srebra sa Olimpijada u Melburnu i Helsinkiju ukazala i "treća sreća".
Tu priliku fudbaleri nekadašnje države nisu propustili i pobjedom nad Danskom (3:1) osvojili su zlatnu medalju!
Dvanaest godina kasnije, 1972. na Olimpijskim igrama u Minhenu, Banjalučani su bili među najzaslužnijima za zlatnu medalju rukometne reprezentacije Jugoslavije.
Bavarski grad je zlatom okitio legendarne rukometaše Borca Abasa Arslanagića, Milorada Karalića, Nebojšu Popovića i Dobrivoja Seleca.
Jugosloveni su u Minhenu redom pobjeđivali sve protivnike - od Japana, preko SAD, Mađarske i Njemačke, do tadašnje najjače svjetske selekcije Rumunije u polufinalu 14:13 (5:4).
Poslije Rumuna, finale sa Čehoslovačkom je predstavljalo puku formalnost što su plavi potvrdili već u prvom poluvremenu kad su stekli praktično nedostižnu prednost, a potom se i malo opustili u nastavku - 21:16 (12:5).
Taj dan, 10. septembar 1972. godine bio je najuspješniji dan jugoslovenskog sporta na Olimpijskim igrama jer se osim rukometaša, zlatom okitio bokser Mate Parlov u poluteškoj kategoriji. Takođe, rvači Josip Čorak i Milan Nenadić osvojili su srebrnu, odnosno bronzanu medalju…
Uz dužno poštovanje ostalim sportovima, rukomet je u Banjaluci i dan-danas "broj jedan", a jedan od razloga za tu činjenicu dali su i rukometaši Borca u redovima nacionalnog tima Jugoslavije na Olimpijadi u Los Anđelesu iz 1984. godine.
Zlatan Arnautović i Zdravko Rađenović su oko vrata donijeli najsjajnije odličje iz Kalifornije gdje je pod vođstvom selektora plavih Branislava Pokrajca u velikom finalu pobijeđena Savezna Republika Njemačka (18:17).
Ipak, tada su američki mediji posebno veliki prostor dali trećem Banjalučaninu, koji je osvojio zlatnu medalju u boksu u poluteškoj kategoriji, ali i pokazao da je veliki sportista i čovjek - Anton Josipović.
Josipović je tada u finalu trebao da boksuje protiv slavnog Ivandera Holifilda, ali je jugoslovenski sudija Grigorije Jovičić diskvalifikovao Amerikanca u polufinalu zbog navodnog udaranja Kevina Berija iz Novog Zelenda poslije znaka stop, pa je Banjalučaninu bez borbe pripalo zlato. Sudiju Jovičića su tada čuvali komandosi u olimpijskom selu.
Prilikom uručenja zlatne medalje, Josipović je pozvao Holifilda na pobjedničko postolje i zaradio ovacije!
"Uoči dodjele medalja pomislio sam, hajde da idemo do kraja. Uzeo sam Holifilda za ruku i popeo ga na pobjedničko postolje. Amerikanci su aplaudirali. Umjesto da nas nokautiraju, nokautirali smo mi njih".
U čast ovih sportskih i ljudskih veličina, u sportskoj dvorani "Borik" kod ulaza na parket nalazi se "Olimpijski slavoluk", a i jedna ulica u centru grada u Banjaluci nosi ime "Olimpijskih pobjednika".
Nadamo se da će i neki novi klinci pronijeti slavu Banjaluke već na narednim Igrama u Riju.
