Banjalučki zlatni "orlić" sa Novog Zelanda poslije povratka u rodnu Banjaluku govorio je za MONDO o osvajanju "Mundijalita", selektoru Paunoviću, sjajnoj generaciji srpskih fudbalera...
Svjetsko zlato stiglo je u Banjaluku.
Reprezentativac Srbije Srđan Babić poslije osvajanja U20 Svjetskog prvenstva vratio se u Banjaluku da proslavi titulu sa porodicom, prijateljima, navijačima.
Babić je zajedno sa Miladinom Stevanovićem i odlikovan od strane Predsjednika RS, ordenom za zasluge za narod, a poslije burnog dana u kojem su se smjenjivali prijemi kod zvaničnika i susreti sa brojnim novinarima zatekli smo ga u porodičnoj kući u banjalučkom naselju Česma u krugu porodice.
"Nisam još svjestan, ne znam ni koliko je prošlo od finalne utakmice, ne brojim dane, trudim se da se malo odmorim, ali jednostavno još nisam svjestan šta smo napravil", prve su riječi Srđana Babića u razgovoru za MONDO kojima je krenuo da opisuje istorijski uspjeh „orlića“.
Start U20 Svjetskog prvenstva možda i nije bio ohrabrujući, ali poraz od Urugvaja, nije uzdrmao „orliće, naprotiv...
"Iz te utakmice sa Urugvajem smo najviše izvukli, iz tog poraza. Selektor nam je dogovorio da ne treba da budemo tužni, da dignemo glave i da smo za njega mi svi pobjednici.Iz te utakmice smo najviše izvukli i to je bio recept za dalje. Za nas je svaka utakmica bila finale, od svih prijateljskih do ove prave sa Brazilom, tako smo doživljavali utakmice i to nas je selektor učio, da su sve utakmice finale i da na svakoj utakmici dok sudija ne odsvira kraj dajemo svoj maksimum. To nam se na kraju isplatilo jer smo u produžecima dobijali utakmice“.
Dok su broj i navijači Srbije, pa i Srđanovi najbliži, strepili od još jednih produžetaka u finalu, „orlićima“, kako kaže Srđan, to nije bio problem.
"Igrali smo do zadnjeg minuta i postali smo prepoznatljivi po tome, da u 120 minuta rješavamo utakmicu. Ne sojeća se umor kad se igra Svjetsko prvenstvo, kad znaš zašto ste došli. imali smo snage za još 120 minuta“.
Prelomni i možda najteži trenutak na SP, bila je utakmica protiv SAD u četvrtfinalu, ekipe koju su u prijateljskoj utakmici prije ovog takmičenja pobijedili.
"U toj prijateljskoj utakmici igrali smo u komnibovanim sastavima i tu Amerikanci nisu pokazali sve, što se i pokazalo u toj utakmici kasnije, na penale bila je lutrija. Igrali smo 0:0, dobro smo se držali, Amerikanci su stvarno dobra ekipa, nismo ni mi ni oni imali puno prilika, bila je stvarno tvrda utakmica. Jednostavno imali smo više sreće i pobijedili smo“.
Uslijedila je utakmica sa Malijem, ekipom koju su „orlići“ savladali u grupnoj fazi.
"Mali je jedan od najtežih utakmica protiv kojih je ova ekipa igrala. i tehnički i taktički su besprijekorna ekipa, tako da je bilo jako teško. Njih smo slomili u produžecima i to je ono po čemu smo prepoznatljivi postali“.
Finale protiv Brazila, bilo je ostvarenje sva za svakog fudbalera, jer na drugoj strani bio je veliki Brazil.
"Kad se počinje trenirati fudbal, prvi put kad se šutne lopta, svako od nas sanja da igra protiv Brazila, i to finale Svjetskog prvenstva. Jednostavno Srbija – Brazil finale... Veliki su bili favoriti, međutim, mMislim da je jednostavno presudila naša veća želja za trofejom, Brazil je osvajao pet puta, mi smo se sad plasirali na SP. Definitivno veća želja za pobjedom i glad za peharom“.
Selektor Veljko Paunović i njegovi igrači imali su jasan cilj pred finale.
"Znali smo da treba da što više odvučemo utakmicu, ako treba da odemo i u produžetke. Odigrali smo više minuta od Brazila, ali se nismo tako osjećali, osjećali smo da možemo opet u produžetke, više nego Brazil i to se i pokazalo. Selektor Paunović nam je rekao da ako ostanemo neporaženi u 90 minuta da ćemo sigurno pobijediti Brazil. To se na kraju i desilo", kaže Babić.
Pri izlasku na teren nekoliko igrača Brazila je suprotno nepisanom pravilu da to nikada ne treba da čine dodirnulo pehar. O čemu su u tom trenutku razmišljali „orlići“?
„U tom trenutku pogledali smo ga i rekli 'Sad je naš'! I stvarno tako je bilo na kraju“.
Put ka svjetskom zlatu, međutim, nije počeo neposredno pred ovo SP, to je nešto na čemu se sistemski radilo nekoliko godina unazad.
"Imali smo jednostavno cilj, a to je bio da se plasiramo na SP. Znali smo za te 'Čileance', prvi put kada smo se skupili nas 40-ak i kada je selektirana ova reprezentacija selektor nam je prikazivao tu generaciju iz Čilea i rekao 'vi ćete da budete tu za tri godine'. Išli smo korak po korak, jedne kvalifikacije, druge kvalifikacije, Evropsko prvenstvo, ispali smo u polufinalu od Portugala, ali sad nam se sve vratilo. Kako smo ispali na EP tako smo prošli na SP, te Amerikance. Ovu ekipu najviše krasi kolektiv, drugarstvo i zajedništvo. Ne gleda se iz kog kluba ko dolazi, to je pravo drugarstvo“, rekao je Babić.
Selektor Veljko Paunović sjajno je vodio ovu ekipu na terenu, ali i van njega. Poznato je da „orlići“ imaju i svoju zatvorenu Facebook grupu preko koje su non stop bili međusobno u kontaktu, ali i sa selektorom.
"Koji god problem imamo obratimo se selektoru i on nam izađe u susret. Na tu grupu postavljamo zanimljive video klipove, analize utakmica protivnika, takođe i utakmice Bajerna, Barselone, Atletika i da vidimo na kojem principu oni igraju. Pokušavamo da iz tog svega izvučemo ono najbolje i da pretvorimo u nešto svoju. Tokom cijelog prvenstva imali smo i whatsapp grupu gdje smo isto komunicirali, pisali šđta treba, u svakom momentu smo bili u kontaktu“.
Bilo je i teških trenutaka, poput ispadanja od Portugala na penale, ali ekipa se nije predavala. Svi su zajedno išli ka svom cilju – Svjetskom prvenstvu, predvođeni Paunovićem.
"Poslije te utakmice selektor nam nije zamjerio već je bio oduševljen našom igrom. Mi kada pobijedimo utakmicu dobijemo kritike da bi igrali još bolje, a kada izgubimo selektor je tu da podigne ekipu na pravi način, samo što smo za ove tri godine izgubili jednu utakmicu, to je bila ta protiv Urugvaja. Za nas i za selektora svi su isti, nema izdvajanja. To je nešto postavljeno od prvog dana. niko se nije izdvajao. Ko se izdvajao taj nije bio pozivan u reprezentaciju. U svakom momentu znalo se ko šta radi na terenu, niko se nije izdvajao, to su svi poštovali. Od selektora smo pred utakmicu dobijali sve servirano na tacni, Imali smo analizu za svakog protivnika, za svakog igrača posebno tako da je to trebalo samo na terenu da ispoštujemo i rezultat nije izostajao“, rekao je Babić.
Potom je istakao zanimljivu situaciju iz penal serije protiv Amerikanaca, kada je Rajković mimo dogovora šutirao penal, zbog čega se selektor kasnije izvinio igračima. Ali potrebe za izvinjenje praktično nije ni bilo.
"Mi doživljavano kao da je selektor s nama na terenu u svakom trenutku. Rajković je tada preuzeo odgovornost i svaka čast na tome, posebno jer se poslije toga vratio i odbranio dva penala. To ne može svako, pokazao je da je najbolji mladi giolman na svijetu. On nas je održao u toj seriji poslije tog promašaja, sve ostalo je istorija, Maksimović je pogodio i bili smo u polufinalu“.
„Orlići“ su napravili istorijski uspjeh. Šta dalje?
„Ako ostanemo na okupu i ako ostane selektor Paunović ne sumnjam da ćemo napraviti uspjeh i u mladoj reprezentaciji. Ovo svjetsko prvenstvo je teško ponoviti, ali za nas ništa nije nemoguće“, poručio je Babić.
Ovaj Banjalučanin stigao je do zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu, a fudbalski put u međuvremenu vodio ga je od dresa mlađih kategorija Borca, preko omladinaca Vojvodine, do standardnog prvotimca novosadske ekipe.
„Bilo je jako teško, uspio sam prije svega zahvaljujući mojoj porodici. Počeo sam sa pet ili šest godina, na znam tačno. U Borcu sam dosta toga naučio, međutim, kada je bilo vrijeme da krenem korak dalje, morao sam da odem i da se odlučim za to. Ako želim da nešto napravim moram da odem u Vojvodinu, tako je to bilo. Tamo sam nastavio sa radom, još pojačao tempo i isplatilo se sve. Sad očekujem još jači rad i da pokažem koliko vrijedim“.
A već od ovog ljeta, to će pokazivati u inostranstvu, jer sigurno napušta Vojvodinu.
„Karijeru nastavljam u jednoj od pet najboljih liga na svijetu, znaće se sve vrlo brzo i gdje“, rekao je Babić.