Serijal "Dame koje inspirišu", kojim vas želimo upoznati sa ženama koje će zasigurno biti inspiracija mnogima od vas, nastavljamo razgovorom sa sarajevskom voditeljkom Nikolinom Vrankić Veljović.
Nikolina Vrankić Veljović je dugogodišnja radnica u u medijima na području Federacije Bosne i Hercegovine, a trenutno radi kao voditeljka na TV1. Krasi je prepoznatljiv glas, sjajan izgled i predivan osmijeh.
- Kako izgleda tvoj prosječan radni dan?
Iako moj radni dan starta tek oko 13 sati, počinje naravno kavom, a nastavlja se konzultacijama sa šefom deska o dnevnim aktuelnostima, planiranim temama, događajima. Slijedi izrada "košuljice" tj. plan svega što se radi u dnevniku. To je naravno tek prva varijanta ili kako mi kažemo okvirna košuljica koja se, ovisno o tome kako pristižu nove vijesti i informacije do početka dnevnika mijenja nekoliko puta, pa nerijetko i uživo u samom Dnevniku. Konzultacije sa kolegama koji rade na terenu su stalne i oni su ti koji svojim pričama "nose" dnevnik. Budući da imam sreću raditi sa sjajnom ekipom, uvijek se nađe vremena za još poneku kavu, šalu, smijeh...
- Šta te privuklo novinarstvu i televiziji i da li svoj posao s istom strašću radiš kao i prvih dana?
Odrastala sam u naselju pored RTV Doma u Sarajevu i iz nekoga razloga fascinirala me ta zgrada napravljena pred Olimpijadu. Još kao dijete rekla sam sebi: “radit ću tamo!”. Tako je i bilo. Prvi put sam u nju ušla kao kandidat na audiciju za voditelje, a drugi put sedam dana kasnije da potpišem ugovor na određeno. Bilo je to davne 1998 godine.
Prije toga imala sam težak zadatak, pobijediti sebe i svoju sramežljivost koja je nespojiva sa ovim poslom. Uspjela sam na iznenađenja svih koji su me znali. Bila je potrebna jaka volja i eto želja je pobijedila, a davni san ostvaren. Pomalo, rad na terenu zamijenio je studio i tu sam evo skoro pa dva desetljeća. U studiju se osjećam kao kod kuće.
Pitaju me često imam li tremu i danas. Nemam. To je jednostavno okruženje u kojem se osjećam dobro, a tako je zato što istinski volim ovaj posao. TV je moj drugi dom, zaista jeste i zato svaki put sa istom strašću na početku dnevnika kažem "dobra večer".
- Koliko te bliski ljudi motivišu, koje njihove osobine te impresioniraju i koje vrijednosti najviše generalno cijeniš kod ljudi?
Volim biti okružena pozitivnim ljudima. Osobama koje su vrijedne, iskrene, vesele, dobronamjerne. Oni mi daju vjetar u leđa i kada su oko vas takvi ljudi sve je puno lakše. Naravno, moja obitelj sin Leon Mak i suprug Dragan prvi su na listi onih koji su me u stanju motivirati i dati dodatnu snagu da idem dalje i radim još bolje.
- Kako postižeš to da uvijek izgledaš vedro i nasmijano?
Ne znam, jednostavno sam takva osoba, volim se šaliti, gledati pozitivno, izvući najbolje iz najgoreg, nasmijati druge. Često mi kažu: "ti ćeš vječno ostati dijete". Neka ću, jer lakše je živjeti, raditi i komunicirati s osmijehom.
- Jesi li inače jutarnji tip, ili voliš dugo da spavaš?
Kažu život te mijenja. I mene je. Radno vrijeme mi je uvijek počinjalo iza 13 sati tako da sam mogla dugo spavati, a to sam obilno i koristila. Međutim, majčinske obaveze puno su toga promijenile. Ustajanje u 10-11, pomaklo se za četiri sata. Novi tempo sada diktira Leon, ustajem prije sedam, slijedi trka u vrtić, pa jutarnja trka sa psom, pijaca, ručak, spremanje, trka na posao, pa trka na poslu... kad razmislim, dnevno puno pretrčim. Da, i za divno čudo, nije mi ni teško ni naporno.
- Koliko se tvoj stil na poslu razliku je od onog privatnog? Da li sama biraš odjeću, nakit, šminku ili imaš nekog savjetnika?
Nikolina privatno i na poslu tj. na ekranu, potpuno su dva različita modna tipa. Na ekranu je to klasično-poslovna varijanta, što ću mimo ekrana vrlo rijetko obući. Privatno najbolje se osjećam u farmerkama i tenama, možda i zbog one stalne trke, dobijem dodatno ubrzanje. Inače, jedna sam od onih žena sretnica, koje na poslu imaju svoj veliki garderober pun odjevnih varijanti prilagođenih informativnom programu. Tako da na posao mogu doći sa repom na vrh glave i izderanim farmerkama. Na poslu se presvučem, a Dženita i Nera me isfeniraju i našminkaju. Izgledam kao nakon posjeta salonu za uljepšavanje, a sve ulazi u radno vrijeme. I da, sto se tiče izbora garderobe, veći dio obezbjeđuje televizija, na način da sama biram, a oni financiraju, naravno često sve upotpunim i nekim svojim privatnim komadom odjeće.
- Za koji komad odjeće ne žališ pare, a za šta smatraš da je precijenjeno?
Nisam baš strastvena šopingholičarka kakva sam nekada bila. Valjda i ta "ženska boljka" ima svoje faze. Nekad sam pratila modne trendove, za što danas recimo mislim da je suludo, ali dobro, valjda i godine donose svoje. Trenutno kupujem ciljano i ono što mi treba. Kad nađem dobru stvar ne žalim ni platiti, a moram priznati sve ih teže nalazim, jer se u ovim novim trendovima tipa “plisirana suknja, sokne, sandale na štiklu i debeli džemper” nikako ne snalazim.
Da rezimiram, precijenjeno je sve za što date pare i obučete jednom ili sve za što će vam drugi reći da je super, a vi se u tome ne osjećate dobro. Zato prije nego što kupite bar dva puta razmislite.
- Šta po tvom mišljenju ženu čini kompletnom i koja je najčešća predrasuda o ženama u našem podneblju, odnosno, neka s kojom se ti često srećeš?
Moram biti iskrena predrasude prema ženama osobno nikada nisam doživjela, što ne znači da ih nema. Ima sigurno, ali možda je dobrim dijelom i do samih žena. Kada žena sebi postavi cilj, odredi granicu, zna jasno reći “ovo želim”, “ne želim” ili “sad je dosta” izborit će se sa svakom predrasudom. Nema općeg pravila, žena je sretna kada živi vođena svojim željama, a ne očekivanjima drugih, bilo da je njena odluka da bude domaćica ili gradi karijeru, postane ili ne postane majka...
Uvijek je najbitnije osjećati se dobro u vlastitoj kozi.
Serijal "Dame koje inspirišu" dio je kampanje za novu kolekciju brenda Alma Ras o kojoj više možete saznati na zvaničnom sajtu ili Facebook stranici.