Selektor rukometaša Bosne i Hercegovine Bilal Šuman govorio o predstojećim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, šta ustvari donosi „nova era bh. rukometa“, zašto nema „borčevaca“ među „zmajevima“, da li je u sukobu interesa...
Nikad nije krio da ima želju da postane selektor države u kojoj je rođen, a svoju privrženost dokazao je kad je odbio pasoš Danske, koja mu je od 1992. godine pružila utočište, normalan i civilizovan život i priliku, kakvu najvjerovatnije da je ostao tokom rata, nikad ne bi dočekao u svojoj zemlji.
Kad se izgradio u igračkom i ljudskom, a potom i trenerskom smislu, dobio je šansu da radi na klupi „zmajeva“ poslije odlaska Dragana Markovića, selektora koji je prvi odveo nacionalni tim na jedno veliko takmičenje - Mundijal u Kataru.
Šumanov jedan od zadataka na klupi je da odvede „zmajeve“ na šampionat Evrope u Hrvatsku, a put do susjedne države vodi preko malih zaobilaznica – Španije, Austrije i Finske, koji su protivnici u Grupi 3.
„Španija je nesporno favorit grupe, Austrija je u ekspanziji i ima mnogo igrača koji nastupaju u Bundesligi i vjerujem da ćemo s njima voditi borbu za na drugo mjesto i plasman na Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj. Odlučivaće nijanse, postignuti ili primljeni gol. O Finskoj još ne razmišljamo jer s njima igramo tek u maju“, počeo je priču popularni Bili.
Već na samom početku krenuli su i problemi, najprije sa pojedinim otkazima, a onda i oko prikupljanja novca za odlazak u Valjadolid, gdje će protiv „furije“ 2. novembra početi kvalifikacije. Na kraju je zajedno sa gensekom RS BiH Smajom Karačićem iz svog džepa platio avionske karte za Španiju.
„Da juče nismo platiti karte agencije preko koje smo izvršili rezervaciju za let, ne bi ni otišli u Valjadolid, pa bismo bili kažnjeni sa 50 hiljada evra i vjerovatno izbačeni iz svih takmičenja u narednih pet godina. U takvom scenariju RS BiH bi mogao da stavi ključ u bravu. Karačić i ja smo platili karte, ali tako ne smije da funkcioniše državna selekcija. Ali, šta je tu je okupićemo se svi tek 31. oktobra i sa jednim odrađenim treningom ćemo igrati meč. Uradili smo analize, spremali se na individualan način i sigurno je da nećemo biti uigrani onako kako bismo voljeli“.
Šuman je u prethodnom periodu najavio „novu eru bh. rukometa“ a jedna od njegovih ideja je okupljanje svih mlađih nacionalnih timova kako bi se napravila baza za buduće A reprezentativce BiH, pa je proteklog vikenda na Vlašiću održan prvi takav susret.
„Radili smo sa 60-ak mladih igrača, sa brojim trenerima, profesorima i napravili dijagnostiku svih. Jedan od selektora u mom timu je Banjalučanin Nebojša Golić i vodiće U-16 selekciju. Krajem novembra će uslijediti spisak igrača iz selekcije Premijer lige BiH, koji su potencijalni reprezentativci i želimo da ih vidimo na djelu. Cilj je da napravimo sistem - šest puta godišnje se okupimo sa svim selektorima i trenerima i sa stotinjak igrača i da vidimo i umrežamo sve njih od generacija od 2002 i mlađih pa na gore. Cilj je da stvorimo najbolje moguće uslove za njihov razvoj, a naravno za to treba vremena“.
U banjalučkoj javnosti je njegov prvi spisak od 26 rukometaša dočekan na nož jer se po prvi put u istoriji na njemu nije našlo nijedno ime iz banjalučkog Borca m:tel. Zli jezici su tada ustvrdili da je to svojevrsni revanšizam jer je njegov prethodnik Marković, kao Banjalučanin, prema mišljenju opet sarajevske čaršije, gurao „borčevce“ i kad treba i kad ne treba.
„Meni ništa nije važno kad biram igrača za reprezentaciju, ne zanima me da li je mlad, star, crn, žut ili iz koje lige ili kluba dolazi. Moje mišljenje je da pojedini igrači iz evropskih liga, koji sjede na klupi sigurno nisu spremniji od rukometaša iz Premijer lige BiH, a koji su nosioci svojih timova. Nemam afiniteta niti animoziteta prema bilo kojem klubu. Ali, oni koji su pozvani moraju da pokažu kvalitet i u igračkom i u ljudskom smislu. Što se tiče igrača iz Borca, kojih sada nema, mogu reći da je golman Damir Efendić u posljednje vrijeme napravio odličan posao. Gledao sam ga protiv Bosne i on ima potencijal za reprezentaciju“.
NOVAC POKREĆE SVIJET
Šuman nema iluzija kad je u pitanju ključna komponenta za razvoj sporta uopšte, pa tako i rukometa.
„Rukometni savez BiH je godinama u teškoj finansijskoj situaciji i moramo biti realni - novac je pokretač svega. Bez para ne možemo da ostvarimo zamisao da iz četiri mlade selekcije, što smo pokrenuli na Vlašiću, nastavimo jer je to budućnost našeg rukometa. Nebitno je odakle je novac stigao, iz inostranstva, od domaćih ili stranih kompanija“.
Osim što je vrhunski rukometni stručnjak, selektor „zmajeva“ je i veoma uspješan poslovni čovjek – suvlasnik je kompanije koja prodaje softver svjetskim trenerima i klubovima „Sidelinesports“, po kojem će raditi od sada i naši stručnjaci.
„U tom programu imamo 11 rukometnih liga i sedam saveza gdje pravimo analizu utakmica sa . svjetskih i evropskih prvenstava, Lige šampiona, Bundeslige, liga u Danskoj, Norveškoj, Austriji i Švedskoj, SEHA ligu pa imamo mogućnost komunikacije sa oko 400 trenera. Znam iz prve ruke kako rade treneri najboljih svjetskih selekcija i klubova i taj nas analitički alat svrstava rame uz rame sa najboljima. S takvim vidom rada, sa detaljnom analitikom, učenjem djece samodisciplini koja na našim prostorima nikad nije bila na zavidnom nivou, možemo da stvorimo ambijent i uslove za dalji napredak“.
Šuman je potom podrobnije objasnio način rada.
„Kad dijete od 16 godina dođe da radi u mlađoj selekciji, svi će raditi po istom programu kao A reprezentacija, pa će se lakše uklapati u sistem igre. Ista taktika će biti i u A timu i u svim mlađim kategorijama. A na igračima je da pokažu želju, volju i htijenje koje u svim ekipama mora da bude na zavidnom nivou. Ako je filozofija A selekcije da igra 6-0 ili 5-1 odbranu, onda će mladi igrači koji upadnu u A tim lako se uklopiti u sistem jer je tako navikao da igra u mlađim selekcijama. Ili kako trčimo kontru ili polukontru, oni će imati automatizam i brzo će se prilagoditi sistemu“.
Sve to dodatno je olakšalo posao trenerima i klubovima, među kojima je većina najboljih evropskih ekipa poput Pari sen Žermena, Kila ili Ljubomira Vranješa...
„Poenta ovog analitičkog alata je da mi treneri imamo mogućnost da pratimo svakog igrača, sve njihove sposobnosti. Svaki trening i svaka utakmica će biti upisani i analizirani. I onda je treneru lakše da prati napredak i razvoj svakog igrača ponaosob i da ukaže na neke eventualne greške koje bude želio da ispravi. To je sistem, način i vid rada i moja vizija dok sam selektor BiH. Sve to će ostati i mom nasljedniku na klupi. Imamo 18 klubova, devet utakmica se igra u subotu, klubovi su dužni da naš server stave mečeve, a mi u roku od 24 sata sve analiziramo. I tako 11 liga svakog vikenda. Naš softver koriste ponajbolji stručnjaci i klubovi Evrope“.
S tim u vezi nametnulo se i logično pitanje o „sukobu interesa“, ali je Šuman odbacio tu mogućnost jer je potpuno besplatno ustupio Rukometnom savezu BiH taj softver.
„Ja sam potpuno svoj, niti zavisim od RS BiH niti od države niti od bilo koga na svijetu. Na ovom poslu vjerujem da imam pravo da radim onako kako mislim da je najbolje za dobrobit ovog sporta. Poklonio sam Savezu 200 licenci i umrežao sve trenere koji rade na tom programu sa nama potpuno besplatno. Vrijednost svega toga je negdje oko 20.000 KM“, naglasio je selektor BiH.
Osjetio je potrebu i da dodatno razjasni da je danski proizvođač sportske opreme H20 ostao oficijelni sponzor „zmajeva“ u svim selekcijama uključujući i žensku reprezentaciju BiH.
„Igrom slučaja sam u Danskoj proveo 19 godina u Koldingu i s jednom firmom iz tog grada na osnovu nekih ličnih poznanstava smo dobili opremu za pet selekcija uključujući i žensku. To je blizu milionskog ugovora za Rukometni savez BiH“.
PRVI GOLGETER ŠPANSKE LIGE
Priča je potom skrenula ka njegovoj igračkoj karijeri, od samih početaka na Ilidži, preko Pelistera, a potom i danskog Koldinga, odnosno epizode u baskijskom Bilbau.
„Moja generacija je 1987. godine kao omladinska selekcija BiH osvojila prvenstvo Jugoslavije u Strugi i dobio sam poziv da potpišem za Proleter iz Zrenjanina, ali me moj klub Igman nije pustio, a onda je godinu kasnije stigao poziv iz Pelistera. Bitoljski klub je bio jedan od najvećih klubova tada uz šabačku Metaloplastiku. Četiri godine sam bio u Pelisteru, a onda početkom rata u Hrvatskoj i Sloveniji, liga se smanjila pa sam otišao u Kolding. Ne znam koliko sam osvojio titula u karijeri, ali znam da je Kolding u posljednjih 30 godina osvojio 27 šampionskih pehara“.
Upravo u Danskoj je i počeo trenersku karijeru vodeći žensku ekipu za koju je igrala i ćerka legende banjalučkog Borca Abasa Arslanagića.
„Dolazio je često Ako kod mene, a Maida je bila odlična i uopšte cijeli tim. Tim Koldinga je u to vrijeme bio NBA liga za ženski rukomet. Ja sam vodio devet igračica koje nisu bile Dankinje, razne nacije svijeta, što mi je pomoglo da naučim brojne svjetske jezike“.
Šuman tečno govori pet jezika - danski, njemački, engleski, španski, makedonski uz naravno sve ove „naše“ jezike...
„Španski sam naučio igranjem u Bibau, ali sam ga vježbao sa pomoćnim trenerom u Koldingu. Trenirao sam i mnogo igrače iz Španije, poput Rokasa ili Aberta, Karlosa Ortege a sad ću u Valjadolidu da malo obnovim znanje. Prve godine u Španiji sam bio prvi strijelac tamošnje lige, u drugoj sezoni sam bio treći...Ukupno mislim da sam za dvije sezone na Pirinejima postigao oko 400-tinjak golova“.
JUGOSLOVENI SU BILI NAJTALENTOVANIJI U EVROPI
Priznao je takođe da prati i nastupe bivših jugoslovenskih republika, pa je uvjeren da će Srbija iako se nalazi u teškoj grupi sa Poljskom, Bjelorusijom i Rumunijom uspjeti da se domogne šampionata Evrope.
„Srbija ima kvalitet za plasman. Došao je sada Jovica Cvetković, koji sigurno ima inspiraciju da odvede reprezentaciju u Hrvatsku. Vjerujem da mogu da savladaju sva tri rivala iz grupe“.
Šumanu je teško bilo izdvojiti jedno ime koje smatra najboljim rukometašem u bivšoj Jugoslaviji svih vremena jer vjeruje da je maltene svaka generacija imala vanserijske igrače i odlične timove u svim kolektivnim sportovima.
„Mogu da govorim samo o mojoj generaciji. Malo sam i sentimetalan jer smo igrali zajedno pa mi je najbolji Pepi Manaskov, takvog igrača je teško naći u današnjem rukometu. Tu su naravno i legendarni Veselin Vujović ili Mile Isaković. Od starijih Abas Arslanagić, koji je osvojio olimpijsko zlato sa zlatnom generacijom, odlična je bila cijela generacija Borca koja je osvojila titulu prvaka Evrope ili generacija Metaloplastike. Ma cijela bivša Jugoslavija je bila jako talentovana za kolektivne sportove, od odbojke, košarke, rukometa, pa čak i fudbala. Mi Jugosloveni smo bili sigurno jedna od vodećih sportskih nacija u Evropi, a možda i u cijelom svijetu. U posljednjih desetak godina u rukometu neprikosnoveno je ime Ivana Balića, nesvakidašnjeg igrača u svakom pogledu. Momir Ilić je takođe napravio odličnu karijeru i dao je veliki doprinos svim velikim klubovima gdje god da je igrao“, zaključio je Šuman.