Prošle su 24 godine...
Od raspada velike Jugoslavije radovali smo se mnogim uspjesima srpskih sportista. Neki su ostvareni pod zastavom SR Jugoslavije, neki u zajednici Srbije i Crne Gore, a već više od 10 godina slavimo trijumfe samostalne Srbije.
Ali…
Jedna od pobjeda za ove skoro dvije i po decenije od ukidanja sankcija Ujedinjenih nacija je posebno draga i velika. Možda zato što nam je to bilo prvo zlato poslije izolacije i izlaska u svijet? Možda što nam je Atina zbog prethodne dvije pobjede nad domaćinom Grčkom (druga u polufinalu) okrenula leđa i svim srcem bila uz našeg rivala? Možda zbog toga što su Hrvati po naređenju njihovog predsjednika Franje Tuđmana napustili pobjedničko postolje kako ne bi slušali himnu "Hej, Sloveni" i gledali kako njihovi dojučerašnji saigrači iz reprezentacije dobijaju zlatne medalje?
Jedno je sigurno, svako pomenuto i još ko zna koliko "možda" doprinijelo je da uspjeh izabranika Dušana Ivkovića bude spektakularan.
Litvanija je u jednom od najboljih finala ikada odigranim na evropskim prvenstvima savladana 96:90 (48:49). Na ulicama i trgovima svih gradova u Jugoslaviji do duboko u noć slavilo se zlato, danima se samo o njemu pričalo, stvoren je sada već čuveni "balkon". Neki kažu da je te večeri u Beogradu na ulicama bilo preko pola miliona ljudi...
Još prije turnira, kada su Jugoslaveni kroz iglene ušli preko slabašne Bugarske, a zahvaljujući tadašnjem generalnom sekretaru FIBA Bori Stankoviću, dobili priliku da učestvuju na Eurobasketu, bilo je jasno da će medalje podijeliti Jugoslavija, Litvanija i Hrvatska, a da će im opasnost u ostvarenju planova praviti Grci, eventualno Rusi, Španci, Italijani…
Nijemci, koji su samo dvije godine ranije šokirali Evropu i u Berlinu predvođeni Svetislavom Pešićem osvojili zlato, nisu ni grupu prošli.
A, Jugoslavija, Litvanija i Hrvatska bili su zaista moćni. Tri selekcije sa mnoštvom zvijezda u usponu i iskusnih asova… Hrvati su najviše razočarali i jedva stigli do bronze. Litvanija je prvenstvo završila sa dva poraza i to oba od Jugoslavije, koja je na kraju imala 9-0.
"Plavi"? Oni su bili fenomenalni!
Na listi strijelaca Predrag Danilović je bio naš najbolji tek na desetom mjestu. Na listi "skakača" nije bilo nikoga u prvih deset, baš kao i kod asistenata. Podatak koji dovoljno govori o moćnoj dvanaestorici koju je okupio Duda i uz pomoć Željka Obradovića ih vodio do trona.
U finalu je briljirao Aleksandar Đorđević, odigravši svih 40 minuta. Sadašnji selektor imao je nezaboravno šutersko veče. Postigao je 41 poena, uz nevjerovatan procenat šuta za tri (9/12)…
JUGOSLAVIJA: Bodiroga 12 (4sk, 3as), Danilović 23 (3as), Obradović 5, Paspalj 5 (4sk), Đorđević 41 (3as), Rebrača 1 (1sk), Divac 5 (9sk, 1 as), Savić 4 (5sk, 2as).
LITVANIJA: Homičus 3, Stombergas 2 (6sk), Kurtinaitis 6, Sabonis 20 (8sk, 1as), Karnišovac 19, Marčiuilionis 32 (6sk, 6as), Einikis 8 (4sk).
Prisjetimo se tog 2. jula u OAKA areni…
SASTAV JUGOSLAVIJE: Bodiroga, Danilović, Obradović, Sretenović, Paspalj, Berić, Đorđević, Rebrača, Divac, Savić, Tomašević i Koturović.
Trenutak kada Hrvati napuštaju pobjedničko postolje. Mnogi su stava da ih od tada prati prokletstvo, jer se na košarkaški podijum nikada više nisu vratili.