Zaboravite industrijalizaciju, naša šansa je u drugim ekonomskim oblastima, znanju i tehnologiji i u novom ekonomskom sitemu. To je poruka koju šalju ekonomski stručnjaci sa današnjeg okruglog stola u Banjaluci.
''Mislim da smo na dobrom putu da ekonomija u RS i BiH napravi najveći korak ikada. Zapravo radi se o glavnom pitanju: kako da ekonomija bude u centru zbivanja, kako da se to ostvari što veći ekonomski rast. Ne ovih sadašnjih tri odsto nego znatno više i da to bude u digitalnoj ekonomiji sa digitalnim rješenjima gdje će mnoga nova inovativna rješenja zamijeniti postojeća i stara. Veoma sam optimističan jer je ovo pravi početak novog rješenja i novog pristupa", rekao je Tihimir Domazet, ekonomski stručnjak i profesor nakon današnjeg okruglog stola koji je organizovalo udruženje ''Misli dobro" na temu "Kako doći do konceptualnog okvira za definisanje strategije održivog ekonomskog razvoja Republike Srpske, čija posljedica će biti stabilan ekonomski rast".
Domazet je skrenuo pažnju da je bruto nacionalni dohodak u cijeloj regiji znatno niži nego što je bio prije ekonomske krize iz 2008. godine.
"Ovdje ne govorimo o reformi kao umjetno stvorenoj poštapalici već o novom sistemu koji će donijeti priliku da svako bolje živi. Do sada rasta gotovo da nije bilo, to u budućnosti mora biti znatno više'', kaže Domazet.
Stručnjak je optimistično govorio o novom modelu rasta, ali prisutni novinari su ga nepovjerljivo prekidali potpitanjima punim sumnje ali svijesti o tome ''s kim imamo posla'' kada dođe do primjene potencijalnog novog ekonomskog sistema. Šta znači drugačiji model, konkretno? Dajte neki primjer? Kako se zove ovaj model koji sada imamo?
"Mi nemamo alternative tome (novom modelu)...a ovaj sistem sad nazovite kako god hoćete, ali u BiH, a čak i šire, to je sistem koji ne daje potrebne rezultate", objasnio je Domazet.
Goran Radivojac, profesor na ekonomskom fakultetu u Banjaluci, često opravdano sklon slikovitim objašnjenjima ekonomskih problema, jednostavno je nacrtao trenutno stanje u kojem se nalazimo. Samo po sebi to stanje obeshrabruje:
"EU nas tretira kao neku vrstu deponije. Uzimaju šta im treba bilo da se radi o radnoj snazi i populaciji, bilo da se radi o resursima, a ono što njih ne interesuje može da ostane ovde. Mi smo objekti koji trpimo ono što drugi čine. Imamo problem upravljanja resursima s jedne strane, a s druge strane neadekvatnu reakciju javnosti već 20-30 godina. Mi stalno očekujemo od nekog drugog da to riješi", kaže Radivojac.
On dijeli (skoro pa) opšte mišljenje da ovo više ovako ne ide, nije zanimljivo i da nigdje nećemo stići niti ćemo postići neki rezultat. Ipak, današnji okrugli sto i jeste sazvan da bi se pričalo o šansama, a one su, smatra profesor, u sekundarnom i tercijarnom sektoru privrede. U primarnom nemamo više šta da tražimo - to je žurka gdje plešu oni koji imaju moć da plate ulaz.
"Koje sektore ćemo razvijati, na nama je da odlučimo, ali kada odlučimo na nama je i da se stvarno tim bavimo, da ne gajimo iluzije da će otvaranje jedne ili dvije fabrike ovde nešto naročito riješiti . Moramo početi funkcionisati na tržišnom principu tj. da zaista zaradimo ono što trošimo. Brzih i lakih ekonomskih rješenja nema. Ja sam dugo gajio iluziju kad sam bio mlađi, da postoji neka strategija EU za ovaj prostor, da ćemo se na neki način prikačiti na tu strategfiju pa ćemo profunkcionisati . Ali oni su jasno pokazali šta smo mi za njih - deponija", ponovio je Radivojac.
I izgleda da nismo bespotrebno bili nostalgični nedavnim tekstom o zagašenom tehno-gigantu domaće industrije "Rudi Čajavecu", jer kako stvari stoje, banjalučki televizori će ostati u groblju tehnike, a od reindustrijalizacije nema ništa.
"Ne gajimo iluzije da ćemo, što se tiče proizvodnje televizora pokrenuti ponovo Čajavec pa da ćemo konkurisati Panasoniku, LG-u i Samsungu - o tome niko nije govorio. Ali zbog našeg geografskog položaja, iskustva i obrazovane radne snage i naših komunikacija sa okruženjem, možemo nešto da radimo i od toga da živimo - oko toga nema dileme" , zaključio je Goran Radivojac.
