Pored palete najrazličitijih proizvoda od kojih smo neke realno prisiljeni da uvozimo, na bh. tržište stižu i ogromne količine robe za čiju proizvodnju imamo prilično dobar potencijal poput, na primjer, neobrađenog i drveta za ogrev.
BiH je za gore navedene stavke u protekle dvije i po godine spiskala čak 14,4 miliona KM!
Prema podacima Spoljnotrgovinske komore (STK), u pomenutom periodu smo uvezli samo oblica i cjepanica ukupne vrijednosti 1,3 miliona KM, koliko nas je koštao i uvoz sijena, odnosno stočne hrane, dok smo na ugalj dali 756.000 KM, piše "Press RS".
Ako već moramo da uvozimo naftu, automobile, električne aparate, razne hemijske proizvode i slično, svojevrsni je nonsens da smo tokom 2013, prošle i ove godine na vodu spiskali 266 miliona, a na hljeb te pekarske i slastičarske proizvode čak 295 miliona KM.
Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, kaže da je žalosno da stanovnike BiH hrane, poje i griju proizvođači iz bijelog svijeta, dok domaći jedan za drugim propadaju.
“Činjenica je da uvoz, uopšte, šteti domaćoj privredi. Ipak, jasno je da jedna država, htjela to ili ne, mora da se u inostranstvu snabdijeva robom koju sama ne može da proizvede. Međutim, van pameti je da iz bijelog svijeta nabavljamo hljeb, vodu, sijeno, cjepanice. Pa, ako nemamo njiva, livada i šuma, onda ne treba ni nas da ima”, naglašava Maletić.
Prema njegovim riječima, razlog prođe tih proizvoda na bh. tržištu uglavnom je povoljnija cijena, zbog čega domaći proizvodi veoma često završavaju u smeću.
“Kao omađijani smo proizvodima iz uvoza, ne razmišljajući šta činimo domaćim proizvođačima i domaćoj privredi”, ističe Maletić.
U Spoljnotrgovinskoj komori objašnjavaju da pomenutu robu možemo da proizvedemo onoliko koliko zahtijeva domaće tržište, ali da to koči prekomjeran uvoz.
“Problem je što naši potrošači favorizuju stranu robu iako je naša daleko kvalitetnija. Zato i bilježimo alarmantne vrijednosti uvoza”, kaže direktor Sektora za makroekonomiju u Spoljnotrgovinskoj komori, Momir Tošić.
Prema njegovim riječima, BiH na mjesečnom nivou ima oko 500 miliona KM deficita, gdje su posebno frapantni podaci o količinama i vrijednostima uvoza vode, piva, drveta, uglja.
“Za njih u BiH definitivno postoji sirovinska baza, pa je neophodno napraviti temeljnu analizu zašto na njihov uvoz dajemo ogromne pare. S druge strane, naša ekonomija je otvorena, tako da se, realno, malo šta može učiniti u pogledu zaštite domaće proizvodnje. U drvnoj industriji imamo suficit, ali je problem što uglavnom izvozimo sirovinu, koju kad nam zatreba opet uvozimo, ali po tri puta višoj cijeni. Dakle, i taj suficit treba da posmatramo uslovno. Ipak, kada bi građani više kupovali domaće proizvode, logično je da bi se potreba za stranim recipročno smanjivala. U suprotnom, i dalje ćemo uvoziti ogromne količine robe za čiju su nam proizvodnju resursi nadohvat ruke”, kaže Momir Tošić.
Koliko god je apsurdno da iz inostranstva uvozimo hljeb, vodu, cjepanice ili sijeno, još je veći kuriozitet da, na primjer, u SAD, Avganistan, Angolu i Tursku izvozimo oružje, i to svake godine sve veće količine.
To potvrđuju i zvanične statistike prema kojima je 2011. godine izvezeno oružja u vrijednosti 44,5 miliona, a lani čak 93,9 miliona KM.
Iako BiH ima više nego dobar poljoprivredni potencijal i za proizvodnju voća, povrća i žitarica, značajne količine najrazličitijih voćki na naše tržište dospijevaju iz država sa kojima ostvarujemo zanemariv obim trgovinske razmjene, poput Monaka, Egipta, Irana, Tunisa, Saudijske Arabije.
Samo iz ovih zemalja smo od početka godine uvezli voća u vrijednosti skoro 8,5 miliona KM, dok povrće na naše trpeze dolazi i sa Sejšela i Tajlanda, te iz Surinama, Perua i Kirgistana. S druge strane, čak iz Vijetnama, Urugvaja i sa Malte uvozimo različite vrste žitarica.