Institucije Republike Srpske neće odustati od zahtjeva da počinioci zločina nad Srbima u Skelanima odgovaraju i na tome će istrajavati sve dok pravda ne bude zadovoljena, izjavio je izaslanik predsjednika Srpske Miladin Dragičević.
Institucije Republike Srpske neće odustati od zahtjeva da počinioci zločina nad Srbima u Skelanima odgovaraju i na tome će istrajavati sve dok pravda ne bude zadovoljena, izjavio je izaslanik predsjednika Srpske Miladin Dragičević u Skelanima gdje je danas služen parastos za 305 Srba iz ovog kraja koje su muslimanske snage ubile u proteklom ratu.
On je istakao da je žalosno što ni 23 godine nakon zločina nad Srbima u Skelanima niko nije odgovarao.
"Mi ćemo odavati počast ubijenima i pričati o ovom zločinu. Nećemo dozvoliti da ikada bude zaboravljen", poručio je Dragičević.
Predsjednik Pododbora Vlade Republike Srpske za obilježavanje značajnih događaja Velimir Dunjić rekao je da je Srpska stvorena u miru 9. januara 1992. godine, a da je branjena i odbranjena u nametnutom ratu.
Prema njegovim riječima, za Republiku Srpsku i slobodu srpskog naroda na ovim prostorima život su dala 23.184 pripadnika Vojske i policije Republike Srpske i oko 10.000 civila, među kojima su i žrtve iz Skelana.
"Nikada nećemo odustati od borbe za pravdu i istrajaćemo u borbi za istinu. Naše poginule nikada nećemo zaboraviti jer su nam oni donijeli slobodu", poručio je Dunjić.
Potomci poginulih srpskih vojnika i civila iz Skelana sa današnjeg skupa poručili su da je sramno to što je optužnica protiv ratnog komandanta muslimaskih snaga Srebrenice Nasera Orića obuhvatila samo tri, od više od 3.000 srpskih žrtava ubijenih pod njegovom komandom i ličnim učešćem, među kojima je 305 iz ovog mjesta, od kojih je 69 ubijeno na današnji dan prije 23 godine kod njihovih kuća.
Kakve su zločine počinile jedinice Nasera Orića u Skelanima najbolje ilustruje svjedočenje sestara Dragine Ranković i Milke Nikolić koje kažu da su izgubile vjeru u pravosuđe BiH i da jedino vjeruju da će zlikovce stići Božija pravda.
Njihova majka Milena Ristić imala je tada 63 godine i bila je sama u kući. Zlikovci su je silovali, provukli joj ruke kroz rasječene grudi, zaklali i kroz grkljan joj zabili drvo. Našli su je takvu ispred kuće koja je izgorjela.
Osim Milene, zlikovci su u susjednoj kući ubili Novaka Ristića, njegovu suprugu Ivanku, kćer Mitru i sina Miću čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Slučajno je preživio najmlađi sin Cvetko koji već 22 dvije godine traga da dođe do posmrtnih ostataka brata Miće da ih sahrani pored roditelja i sestre.
"Ubili su rođaka Novaka i suprugu mu Ivanku, kao i kćerku Mitru koja je imala 19 godina. NJegov sin Mićo imao je 16 godina, toga dana je nestao i još nije pronađen, a preživio je samo sin Cvetko koji se sakrio u obližnju šikaru i nisu ga otkrili. Nismo ih mogli poznati koliko su bili unakaženi kada smo došli nakon dva dana u selo", prisjeća se Milka Nikolić.
Jake muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića upale su 16. januara 1993. godine u zoru u srpska sela Kušiće, Ćosiće i Kalimaniće, gdje je danas, takođe, položeno cvijeće, a zatim u Skelane ubijajući, pljačkajući i paleći sve što je srpsko.
Radinka Mijatović danas je prisluživala svijeće za pokoj duša dvojice svojih sinova.
"Na početku rata izbjegli smo u Skelane iz Tuholja kod Kladnja. Stariji sin Slavko poginuo je kod Han Pijeska u avgustu 1992. godine, a ovdje mi je na današnji dan poginuo Vlado u 27. godini", kaže Radinka.
Ona dodaje da je preživjela skrivajući se u podrum ovdašnje škole sa mnogim stanovnicima Skelana i da su tek uveče uspjeli preći u Bajinu Bašti pod mitraljeskom paljbom muslimanskih snaga sa okolnih uzvišenja.
U Skelanima i okolnim srpskim selima tog dana ubijeno je 69 Srba od kojih 15 žena, 165 ih je ranjeno, a 30 zarobljeno, od kojih polovina nije živa, dok se četvoro još vodi kao nestalo.
Među poginulima uglavnom su bili civili - najmlađi Aleksandar Dimitrijević imao je samo pet godina, a njegov brat Radoslav život je izgubio u dvanaestoj godini.
Milenija Mitrović tog 16. januara bila je zarobljena u svom dvorištu sa još šest članova familije. Njenog supruga Radivoja zločinci su zaklali.
"Zarobili su nas i tukli vodeći prema selu Poljak. Tu su me natjerali da nosim vreću opljačkane pšenice do 20 kilometara udaljenog sela Karačići. Tukli su nas i u logoru u Srebrenici gdje sam provela tri sedmice do razmjene", prisjeća se Milenija.
Od batina joj je bila slomljena vilica, izbijeni svi zubi. Mitrovićeva priča da su ih u logoru svakodnevno tukli i da nisu dobijali hranu, pa su neki zarobljenici umrli od posljedica torture i gladi.
Sva srpska imovina u ovom kraju je opljačkana. Tog dana je, osim u dijelu Skelana, Crvice i Petriče, gdje muslimanske snage nisu uspjele proći, popaljeno i nestalo još 15-ak srpskih sela i zaselaka koja još nisu obnovljena i veći broj preživjelih stanovnika nema gdje da se vrati.
Za masovni zločin nad skelanskim Srbima, kao ni za sve ostale počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, ni poslije 23 godine niko nije odgovarao, što je, prema ocjeni, mještana sramota međunarodnog i pravosuđa BiH. Ni aktuelna optužnica protiv Nasera Orića nije obuhvatila ovaj zločin.