Ni 25 godina od raspada Jugoslavije bivše republike još nisu riješile pitanje međusobnih granica. Hrvatska se spori sa svima: sa Srbijom, Slovenijom, BiH i Crnom Gorom
Afera sa prisluškivanjem u slučaju međunarodne arbitraže u sporu razgraničenja oko Piranskog zaliva ukazala je na neriješeno pitanje granica između bivših jugoslovenskih republika.
U središtu gotovo svih sporova je Hrvatska, koja sa svim državama iz ere bratstva i jedinstva ima teritorijalne sporove. Sa Srbijom se ne slaže oko granice na Dunavu, a na lijevoj obali sve češće se čuje da je krajnje vrijeme da se ovaj spor riješi. Odugovlačenje i status kvo, prema nekim tumačenjima, samo bi štetilo Beogradu, pišu "Večernje novosti".
Poslije raspada SFRJ, Badinterova komisija je kao državne granice bivših republika prihvatila avnojevske granice. Međutim, Hrvatska danas traži da joj se praktično priznaju granice iz vremena Austrougarske. Osim sa Srbijom, ona ima granične probleme i sa Slovenijom, BiH i Crnom Gorom.
Pregovori o utvrđivanju 145 kilometara granice na Dunavu između Srbije i Hrvatske počeli su 2002, ali od rješenja ne samo da nema ništa, nego se međudržavna komisija već godinama nije sastala. Spor je nastao oko 11.000 hektara zemljišta: 10.000 na lijevoj obali, u Srbiji, i 1.000 na desnoj, u Hrvatskoj. Na početku pregovora dogovoreno je da bivša međurepublička granica bude osnov utvrđivanja državne granice. Kako je Dunav u međuvremenu promijenio prirodni tok, a dvije zemlje različito tumače kuda se protezala međurepublička granica, dogovora još nema. Hrvatska se poziva na zemljišne knjige iz vremena Austrougarske, po kojima bi državna granica išla linijom rubnih katastarskih opština.
Srbija smatra da se granica proteže sredinom plovnog puta, što je zasnovano na razgraničenju iz 1945. Sukob se plete oko Šarengradske i Vukovarske ade, gdje hrvatska strana traži da se linija utvrdi po katastru, odnosno da se ne proteže sredinom Dunava, već nekoliko kilometara dalje.
"Istorijska greška Borisa Tadića je odlaganje ovog pitanja u vrijeme kada je ono moglo idealno da se riješi, prije nego što je Hrvatska ušla u EU", smatra Dušan Janjić, iz Foruma za etničke odnose."Umjesto što je šetao po Hrvatskom primorju, to je bio trenutak da pokrene međunarodnu arbitražu", dodao je.
Hrvatska ima nerazjašnjena pitanja međa i sa BiH, ne samo oko Neuma i bosanskog izlaza na more, već i na potezu od Bihaća ka Drvaru. Rad međudržavne komisije do sada bivao je blokiran svaki put kad je pokušano da se ovaj problem riješi, jer je hrvatski član Predsjedništva BiH stavljao veto.
I Srbija, uslovno rečeno, ima problem sa granicom prema BiH, mada je 95 odsto te granice katastarski utvrđeno i definisano. Međutim, na četiri dijela granica nije određena na funkcionalan način. Sporna je linija kod HE "Zvornik" i "Bajina Bašta", na Drini.
Objekti pripadaju Srbiji, ali ih preseca državna granica, koja se proteže koritom Drine. Zatim, tu je selo Štrpci, u opštini Rudo, gdje pruga Beograd - Bar 12 kilometara prolazi kroz BiH. Granica je nefunkcionalna i u dijelu između opština Priboj u Srbiji i Rudo u BiH. Oko 400 hektara teritorije pripada BiH, ali je sa svih strana okružena - Srbijom.
Janjić pominje i nerazriješene međe između Makedonije i Srbije u delu prema Kosovu i Metohiji, oko Kumanova, gdje je neizvjestan status hiljade hektara livada i šuma, i Crne Gore, u okolini Rožaja. Podgorica i Priština počele su prije nekoliko godina razgovore o demarkaciji granice, ali nisu daleko odmakli. I u ovom slučaju se avnojevske granice različito tumače. Od 79 kilometara linije razdvajanja, sporno je oko 900 metara.
Sporna je i granica između Crne Gore i BiH oko Sutorine, pošto je u maju 2014. potpisan dokument o razgraničenju prema kojem Sutorina ostaje u sastavu Crne Gore. U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, međutim, ubrzo zatim pokrenuta je rezolucija o Sutorini, koja inicira poništenje međudržavnog dogovora. Kriza je produbljena pošto je crnogorski predsjednik odbio da pošalje ambasadora u Sarajevo. Sporno zemljište nalazi se na samo nekoliko kilometara od Herceg Novog. Ako bi se ta teritorija ustupila Bosni, to bi joj bio drugi izlaz na Jadran.
Jedan od najkrupnijih problema sa granicama na Balkanu od SR Jugoslavije naslijedila je Crna Gora, a tiče se Prevlake i razgraničenja sa Hrvatskom. Zbog velikog značaja ovog područja Beograd je 1992. godine sa Zagrebom potpisao Sporazum o demilitarizaciji ovog područja, koji je podrazumijevao vojno napuštanje ovog prostora, ali i njegovo stavljanje pod nadzor UN. Hrvatska, međutim, i danas insistira da je Prevlaka dio njene teritorije i po principu "srednje linije" po tom osnovu potražuje polovinu ulaza u Boku Kotorsku. Ukoliko bi to bilo trajno rješenje, Crnoj Gori bi pripao deo vrata Boke sa manjom dubinom, zbog čega bi ulazak velikih brodova u Nevjestu Jadrana bio gotovo onemogućen.
"Pitanje granica, ne samo na Balkanu, predstavlja ozbiljan problem za Evropu. Većina nacionalista koji su na političkoj sceni, naročito hrvatskih, opsednuta je teritorijom, vezujući je za pitanje entiteta. Prihvatili su koncept da tlo i krv određuju naciju. Sporovima među bivšim jugoslovenskim republikama naruku idu i avnojevske granice, koje su poslije Drugog svjetskog rata crtane paušalno, kao plod političkih dogovora", zaključuje Janjić.
Ovi problemi će u bližoj budućnosti morati da se riješe, ali oni nisu ključni za ulazak balkanskih zemalja u EU, smatra profesor međunarodnog prava Tibor Varadi. On je ubeđen da bi za samu Hrvatsku bilo kontraproduktivno da blokira Srbiju u EU integracijama zbog pitanja granica i da bi u tom slučaju morala da priloži snažne argumente koji imaju međunarodnu vrijednost.
"Najpoželjnije bi bilo da se dve strane nagode u direktnim razgovorima, jer im spremnost na dogovor podiže međunarodni ugled. Ukoliko nema dogovora, ostaju dvije pravne mogućnosti. To su arbitraža i spor pred Međunarodnim sudom u Hagu. Ali, i za to je potrebna saglasnost obe strane", dodaje Varadi.