Na današnji dan, prije tačno 114 godina rođena je Desanka Maksimović, pjesnikinja, književnica i prevodilac.
Desanka je rođena u selu Rabrovici kod Valjeva 1898.godine. Bila je najstarije dijete oca Mihaila, učitelja, i majke Draginje. Odmah poslije njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premještaj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela djetinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju. Početkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala dece.
Gimnaziju je završila u Valjevu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Svijet je doživljavala na poseban i topao način, o čemu svjedoče zbirke pjesama:"Vrt detinjstva", "Zeleni vitez", "Gozba na livadi", "Nove pesme", "Pesnik i zavičaj" i "Zarobljenik snova".
Vrhunac njenog pjesničkog stvaralaštva je zbirka "Tražim pomilovanje".
Pjesma "Krvava bajka",u kojoj je opjevana tragedija đaka kragujevačke gimnazije spada u jedno od najpotresnijih svjedočenja o zločinima u Drugom svjetskom ratu.
Proza i pjesme za djecu napisane su toplo i iskreno, neposredno i osjećajno. Omiljene zbirke pjesama najmlađih čitalaca su: "Zlatni leptir", "Reka pomoćnica", "Vetrova uspavanka", "Prolećni sastanak", "Čudo u polju", "Sunčevi podanici", "Pisma iz šume", "Patuljkova tajna" i "Ako je verovati mojoj baki".
Desanka Maksimović je bila i vrstan prevodilac pjesnika koji su po izboru motiva, pjesničkog senzibiliteta i lirske melodičnosti bili bliski njoj. Govorila je ruski, slovenački, bugarski i francuski jezik. O prevođenju je jednom prilikom rekla:
"Ja sam zaljubljena u jezik, u riječ. U riječ i nepovezanu, onu iz rječnika. A čovjek nikad dublje ne ulazi u to blago nego prevodeći i nikad dublje ne uđe u sustinu neke pjesme nego kad mora da je prevede".
Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pjesnicima; u njih su spadali i Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i mnogi drugi.
Godine 1983.vratila se u rodnu Brankovinu ali ovoga puta zauvijek. Umrla je 11. februara 1993. u 95. godini života. Sahranjena je kraj svoga supruga Sergeja Slastikova Kalužanina.
Dobitnica je brojnih književnih nagrada i priznanja, a Vlada Srbije je nakon njene smrti donijela odluku da se njeno ime i djelo trajno obilježi osnivanjem Zadužbine Desanke Maksimović koja dodeljuje nagradu Desanka Maksimović.
(MONDO)