Banjalučki Dom omladine ugostiće 4. septembra izložbu fotografija Ane Morin, Banjalučanke koja već neko vrijeme živi u Berlinu.
Izložba će biti otvorena desetak dana, a biće tu i dvije zanimljive žurke: slušaonica, u okviru koje slušamo muziku DJ Hell-a, njemačkog producenta, kao i Kantina party, na kojem će se za muziku pobrinuti Marie Cherie i Filip. A
Tim povodom porazgovarali smo s Anom o umjetnosti, fotografiji, ali i o tome kako je biti Bosanka u evropskom centru dekadencije i umjetnosti, Berlinu.
- Kaži nam nešto više o izložbi?
Izložba New Weird Berlin se sastoji od 30 fotografija nastalih u Berlinu u posljednje tri godine. Kad sam prvi put došla ovde, sve mi je bilo tako novo i šareno. Skoro da sam poželjela uslikati svaki zid, toliko grafita i umjetničkih postera ima posvuda. I ne samo toga. Berlin je pun napuštenih prostora koji pričaju neku svoju priču. U njima se ponekad održavaju žurke i taj kontrast istorije tih mjesta i onoga što se tamo dešava je zaista veliki.
Pomenuću recimo Teufelsberg (Đavolje brdo) koji ima zanimljivu istoriju. Brdo je nastalo poslije Drugog svjetskog rata od ostataka srušenih zgrada Zapadnog Berlina i potom je na njemu izgrađen veliki radar koji je bio dio američkog sistema prisluškivanja. Odavno je napušten i sada tamo zbog specifičnosti prostora dolaze samo partijaneri i fotografi. Slično je i sa kompleksom zgrada u kojima je nekad bio Stazi Ministerium.
Ljudi su tek posebna priča. Samo četvrtina Berlinera je rođena ovdje. Ne postoji nacija koja se ne može naći u Berlinu, kao ni subkultura. Na jednom mjestu imate pankere, anarhiste, hipike, hipstere, darkere, rastamane, hare krišne i još mnogo drugih. Nevjerovatna anomalija u
sred kapitalističkog carstva, s obzirom da su svi na neki način protiv tog sistema. To se vidi i po demonstracijama koje kulminiraju za prvi maj. Ali i to je jedna ogromna žurka uz veliki broj policajaca.
Takođe, često se dešavaju razne parade, npr. Gayparade, Slutwalk, F*ckparade (nastala iz revolta zbog komercijalizacije Love Parade), Hanfparade (parada za legalizaciju marihuane u sklopu koje se obavezno drže govori ispred ministarstva zdravlja) i slično.
Uglavnom, poslije sive i jednolične Banjaluke Berlin mi je bio raj za fotografisanje. Jednostavno nisam mogla odoljeti da ne fotografišem. Muž mi je jednom prilikom rekao - znaš li ti koliko sam ja života proveo čekajući da ti nešto uslikaš :) Najčešće zajedno lutamo po gradu. Nisam fotografisala sa namjerom da napravim izložbu, ali vremenom se nakupilo mnoštvo fotografija te sam jednog dana došla na na ideju da izaberem neke zanimljive i predstavim ih Banjalučanima.
I onako me svi uvijek pitaju kako je ovdje, a slika govori više od hiljadu riječi. Ali, dodala sam
i riječi, u pitanju su stihovi iz omiljenih mi pjesama. Njima sam pokušala da zaokružim priču koju želim da ispričam i da stimulišem slobodne asocijacije posjetilaca, ali one su ujedno i pogled u moje misli.
- Izložbu organizuju Udruženje za razvoj urbane kulture - URUK, u saradnji sa OSBL-om i organizacijom Liebig 19 iz Berlina. Kako je došlo do saradnje sa organizacijom Liebig 19?
Liebig 19 je jedan mali omladinski klub u mom komšiluku. U njemu radi jedan Bosanac pa je zbog toga mjesto privuklo dosta klinaca porijeklom iz bivših jugoslovenskih država i naročito Roma. Našli su me preko oglasa u novinama, dobro im je došao neko poput mene. Super je što
tamo nema rasizma, današnji Nijemci su totalna suprotnost svojim bakama i dedama. Na naciju gledaju kao na neku osobinu poput kakvu muziku osoba sluša. Subkulture se više formiraju prema muzici i nekim drugim stvarima a daleko manje po nacionalnim. Lijepo je vidjeti kako se male plave Njemice zaljubljuju u male Rome i obrnuto. Pa me pitaju kako se šta kaže na našem ili njemačkom jeziku. Ovom prilikom želim da se zahvalim i Omladinskom Savjetu Banjaluke i organizaciji URUK na pomoći oko realizacije izložbe.
- Živiš u Berlinu dovoljno dugo da možeš da nam opišeš kako je biti Bosanka tamo. Šta te je najviše impresioniralo, šta ti se dopada, šta ti se ne sviđa i šta ti nedostaje iz BiH?
Biti Bosanka ovde uopšte nije loše. Obraduje me često naš jezik na ulici, često ga čujem. Ima i naših restorana pa mi ni hrana ne nedostaje. Zapravo teško da je se i sjetim pored velike količine jela iz svih drugih zemalja. Nevjerovatno lako je biti vegeterijanac, pa čak i vegan. Jedino što mi nedostaje su moja porodica i prijatelji i pomalo ona bliskost sa ljudima koje poznaješ deset i više godina, popodnevne kafe u Mister X-u..
A šta me impresioniralo? Pa najviše tolerancija ljudi i sistem vrijednosti. Sviđa mi se veliki broj djece po glavi stanovnika, kao i socijalna sigurnost. Mislim, sistem je i dalje daleko od savršenog
(gorki okus kapitalizma ipak prožima sve) ali ipak daje nadu da je sve moguće, kad se uporede prošlost i sadašnjost.
Sviđa mi se veliki broj joga centara i raznih duhovnih praksi. Nisam imala baš mnogo dodira s njima ali drago mi je da postoje, i sigurno su jednim dijelom odgovorni za nasmijana lica svuda okolo. Nisu to religijske organizacije već neke univerzalne healing metode oslobođene ideologije, koje jednostavno potpomažu normalno ispoljavanje potencijala svakog čovjeka. Pri tome se iznad svega poštuje lični izbor.
Takođe, super je i što svaka ulica ima biciklističku stazu i grad je potpuno ravan tako da ima mnogo manje auta nego u drugim gradovima te veličine. Navukla sam se na bicikl i nikad se zdravije nisam osjećala. :) Vazduh je čistiji nego u Banjaluci a i skoro sav otpad se reciklira.
Malo je toga što mi se u samom gradu ne sviđa, zapravo nije ni vrijedno spomena. Čak sam se i na klimu navikla, čini mi se da je prosječna temperatura ljetos bila 23 stepena.
- Planiraš li da bavljenje fotografijom iz hobija "unaprijediš" u karijeru?
Planiram da kupim bolji fotoaparat i makro sočivo i možda odem na kurs makro fotografije. Jako me zanima tema cvijeće u toj šarenoj gradskoj sredini. Ono i dalje ostaje najljepše i totalni je zen. Jako je zanimljivo fotografisati ga u takvom ambijentu i to će možda biti tema neke sledeće izložbe. Da li će se iz toga izroditi neka karijera, ne znam. To je samo jedna od stvari koje me zanimaju tako da ne namjeravam da se bavim samo fotografijom.
(Vesna Kerkez, MONDO)