Šta bi Tom Jones rekao na ragga metal? Vjerovatno nešto u stilu: „Why, why, why, Benji, Michael, Dan and Arya?“
Stari morski vuk koji jezdi morima hotela Las Vegasa i koncertna atrakcija koja upravo turnejom promoviše album Union Black imaju zajedničko to što potiču iz istog kraja, Velsa, i ništa više.
Zapravo, još im je zajedničko to da se bave muzikom. Sve ostalo je sasvim suprotno pa između ostalog i činjenica da će Skindred biti zvijezde revijalnog dijela treće večeri ovogodišnjeg Jelen Demofesta a Tom Jones neće biti zvijezda ovogodišnjeg Jelen Demofesta. Možda dogodine.
Priča o Skindred počinje sa riječima Dub War. Naime, tako se zvao bend u kojem se u prošlom vijeku nalazio pjevač Benji Webbe. Dub War je egzistirao nekih 6 godina (1993-1998), objavio dva studijska albuma, album remiksa i niz singlova, međutim, zategnuta situacija na relaciji sa izdavačkom kućom (odnosno nedostatkom finansijske podrške od iste) je dovela do unutrašnjih nesuglasica i razlaza 1998. godine.
Benjiju nije palo na pamet da prekida rad te neposredno po raspadu Dub War okuplja Skindred. Sasvim novi član Daniel Pugsley dolazi na poziciju basiste, a stari saradnici Martyn Ford (bubnjevi) i Jeff Rose (gitara) se malo kasnije priključuju. S obzirom da su fenomenalnim živim nastupima stekli zavidnu reputaciju, lako dolaze do ugovora za izdavačku kuću RCA te se 2002. godine, u produkciji čuvenog Howarda Bensona, pojavljuje njihov debi album, Babylon. U trenutku kad je miješanje muzičkih žanrova bilo popularnije nego ikad, Skindred uspjeva da stvari odvede na naredni nivo.
Fuzija modernog metala, dub, reggae, funk i punk zvukova sa drum & bass i dancehall primjesama i pop ukrasima nikoga nije ostavila ravnodušnim, a Benji tu prašumu zvukova lakonski karakteriše kao ragga metal. Čak su i vječito usporeni muzički novinari imali samo riječi hvale za njihov, u hrpi različitih mješavina, originalan stil i navodili paralelu sa prirodnošću kakvu je na početku svog rada imao bend Living Colour. Njihov zaštitni znak, vokalna šizofrenija koju emituje Benji, od propovjedničkog reggae napjeva preko rap vokala pa sve do veoma metalnog fraziranja na albumu je sasvim adekvatno ispraćena muzičkom podlogom gdje pored čvrstog rock zvuka ima dosta semplova i sličnih elektronskih dodataka..
Kritičari su oduševljeni, slušaoci nisu ni svjesni šta ih je pogodilo, ali, izdavačka kuća nije bila zadovoljna – problemi počinju. Nezadovoljni tretmanom od strane izdavačke kuće, Martyn i Jeff odlaze a na njihovo mjesto dolaze Arya Gogin (bubnjevi) i Mikey Demus (gitara) koji će se zadržati i do danas. Slijedi turneja u toku koje će bend raskinuti vezu sa RCA, a u okrilju nove izdavačke kuće Lava Records, 2004. godine, izlazi reizdanje albuma sa kojim će biti primjećeni na američkom tržištu te singlovi „Nobody“ i „Pressure“ dolaze na Billboard liste rock singlova dok se sam album u jednom trenutku nalazi na prvom mjestu top liste reggae albuma.
Upravo će ta popularnost stečena u Americi dovesti do toga da naredni LP, Roots Rock Riot, bude prvo objavljen objavljen na američkom tržištu pa tek onda u matičnoj zemlji. Bend nalazi podršku u izdavačkoj kući Bieler Bros. te se taj album, ovaj put u produkciji Matta Squiera (Panic at the Disco), pojavljuje u oktobru 2007. godine. U odnosu na prvi album, neke sitne promjene su povećano prisustvo metal komponente kao i blago uvećana dužina pjesama. Upravo to im je bila najčešća zamjerka za Babylon, i ona je, vjerovatno nesvjesno, uslišena. Kao singlovi se izdvajaju numere „Trouble“ i „Rat Race“ za koje su snimljeni jednostavni ali efektni video spotovi.
Treći album benda, Shark Bites and Dog Fights izlazi 2009. godine i ne predstavlja Skindred u najboljem svjetlu. Naime, datumi već zakazane američke turneje su doveli do toga da su imali svega tri sedmice da snime album tako da je mnogo toga urađeno u hodu. Bend je bio zadovoljan snimljenom muzikom, ali tekstovi/vokali nisu bili dovršeni tako da je producent Matt LePlant bio uspostavio studio u autobusu u kojem su putovali na turneji i tako su radili na finiširanju projekta. 'Što je brzo, to je i kuso' princip se ogleda u kvantitetu albuma na kojem se nalazi samo osam pjesama, od kojih je jedna obrada („Electric Avenue“, Eddy Grant) a jedna numera („Days Like These“) je već bila objavljena kao bonus za japansko izdanje prethodnog albuma...
Album koji upravo promovišu, Union Black, izašao je za etiketu BMG 25. aprila 2011. godine. To je prvi album koji su Skindred napisali i snimili u Britaniji i povodom toga Benji kaže: „Ogromna je razlika u odnosu na sunčanu Kaliforniju ili Floridu gdje smo prije snimali – prokleto je hladno! Album će biti mračniji i teži od svih naših dosadašnjih i ja nisam bio ovako uzbuđen još od malih nogu! Union Black će da svima pokaže tamniju stranu Skindreda...“ Po izlasku, kritičari proglašavaju to njihovim najboljim albumom dosad, a posebno cijene povećanu upotrebu hip-hop i drum & bass elemenata.
Turneja je počela neposredno nakon izlaska albuma a prije posjete Banjaluci, bend će nastupiti na binama prestižnih festivala Download, Sonisphere, Przystanek Woodstock (poljski Woodstock, najveći evropski festival na otvorenom – oko 450.000 ljudi 2009. godine) a nakon Banjaluke ih čeka nastup na Wacken Open Air festivalu, najvećem metal festivalu na svijetu. Ako Vas muči pitanje: “Odakle njima besplatna karta za sve te festivale na koje ja želim da odem?” ili Vam još uvijek nije jasno šta je to ragga metal, odgovor se nudi u vidu njihovog nastupa 29. jula 2011. godine na završnoj večeri ovogodišnjeg Jelen Demofesta!
Ukoliko želite da ih i vi čujete, pratite nas na wap.mtel.ba jer uskoro dijelimo karte za ovaj koncert!
(MONDO)