Pjevač Nenad Milosavljević otkriva da se ne bi bavio ničim drugim, kako se pravi dobra balada, i koje su nezaboravne pjesme domaćeg rokenrola.
Niška Galija, jedan od najdugovječnijih bendova bivše Jugoslavije proslaviće 35 godina karijere koncertima u Centru "Sava" 22. i 23. oktobra.
Kada pogledate protekle tri i po decenije, cijeli jedan životni vijek, koja su Vam najljepša, a koja možda najteža sjećanja na karijeru?
"Najljepša sjećanja vezana su za stvaranje i život svakog albuma, a najteža ona koja nemaju veze sa muzikom. Mislim na mnogobrojne zamjene teza i poistovjećenje mog imena sa raznim političkim, etičkim i mnogim drugim idejama sa kojima nisam imao nikakve veze", kaže Neša Galija za MONDO.
Da li iz ove perspektive možete da zamislite da se bavite nečim drugim osim muzike? Ako da, čime?
"Ne mogu čak ni da zamislim da se bavim bilo čim drugim, za muziku i od muzike živim, jer da nije tako, naročito kada se zna da se od umjetnosti u našoj zemlji teško živi, odavno bih se oprobao u nekoj drugoj oblasti".
Poslije 20 godina, sviraćete sa Žan-Žakom Roskamom, kojeg publika pamti kao Đoleta. Kako je došlo do ponovne saradnje, i osjećate li uzbuđenje zbog ponovnog susreta na bini?
"Žak je zaista bio prepoznatljiv, da tako kažem, simbol Galije. Bili smo prinuđeni da se fizički razdvojimo zbog raspada bivše Jugoslavije, pošto je njegova porodica bila u Hrvatskoj. Zajedno smo nastupili prije otprilike godinu dana u Međugorju, on dolazi na našu proslavu jubileja u Centru "Sava", i neizmjerno sam srećan zbog toga".
Najavili ste da će se repertoar sastojati uglavnom od balada. Šta je, po Vama, presudno za pravljenje dobre balade i kako ona nastaje?
"U principu, balada se najteže pravi. Tanka je nit, odnosno premala razlika između lagane pjesme i balade, ali sa druge strane ogromna je razlika u njihovim vrijednostima. Balada ima posebno mjesto kod gotovo svih stvaralaca jer tu dolazi do izražaja muzikalnost i maksimalni prenos emocije do publike i to najčešće bez obaveze da joj je potrebno razumijevanje muzike. Balade su najčešće vječita tajna za same autore i ja vjerujem da uglavnom autori nisu svjesni trenutka kada one nastaju. Najčešće imaju sopstveni život kojeg postajemo svjesni tek posle izvjesnog vremena, praktično same balade se otrgnu od svojih stvaralaca i započinju život koji traje onoliko kolika je njihova vrijednost".
Koja je Vaša omiljena Galijina, a koja balada nekog drugog izvođača i zašto?
"Od svojih bih izdvojio 'Dodirni me' i 'Gospi'. Među pjesmama drugih autora izdvojio bih 'Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš' Bijelog Dugmeta, Bajaginu 'Zažmuri', 'Dođavola sve' Olivera Mandića, 'Kao ptica na mom dlanu' grupe Piloti"...
Da li je u planu snimanje novih pjesama ili albuma?
"Prije godinu dana smo objavili album 'Mjesto pored prozora'. Sada smo zaokupljeni pripremom koncerta, pa kada prođe gužva tek tada ćemo praviti planove za dalje".
Nagrađivani ste i za muziku za desetine pozorišnih predstava. Da li spremate nešto novo na tom planu i šta?
"Posljednjih par godina nisam radio za pozorište, nemam za sada ništa u planu, ali bih volio da u nekom bliskom periodu učestvujem u nekom pozorišnom projektu, jer je pozorište moja velika ljubav i neiscrpan izvor inspiracije".
Radite li muziku za neke buduće filmske projekte?
"Radim muziku za dječiji film 'Vilenjakova priča' reditelja Stevana Đorđevića, koji bi trebalo uskoro da se pojavi. U pitanju je bajka koja nije ekranizovana decenijama kod nas, sa sjajnim motivima, kao poseban izazov za mene jer do sada nisam radio ništa slično", završava Neša Galija.
(MONDO - Bojana Zimonjić)