Iako po treći put u Beogradu, publika mu se nije ništa manje obradovala - Brajan Feri storio je magiju na bini!
Osnivač benda Roxy Music, savršen vokal, uzor bendovima poput Depeche Mode, Duran Duran, ABC, i mnogih drugih, i kako ga mnogi zovu "stari šarmer" u cipelama za stepovanje, nije bez razloga treći put u Beogradu – publika ima svoje razloge! Magiju! Prvi put slušali smo ga sa obnovljenim bendom Roxy Music u centru "Sava", a nakon toga ponovo 2007. godine.
Ispred beogradske Arene gužva red za ulazak, parkinga ni za lijek, a pardoksalno, ali istinito, red i za ulaz u VIP zonu, i to kakav red! Tu smo, baš na tom ulazu sreli i gradonačelnika Dragana Đilasa koji je došao da sluša rodonačelnika stare škole "romantičnog rokenrola".
Tačan je bio Feri, poslije kratkog usviravanja benda, već u 20.10 na bini se pojavio u elegantnom crnom odijelu, u pratnji benda i bek vokala, i naravno neizostavnom klavirskom pratnjom, i počeo "put u središte starog dobrog sentiša".
Iako biste pomislili da će publiku činiti pretežno žene, nije bilo tako – snage su bile ravnomjerno raspoređene. I žene i muškarci, i stariji i oni mlađi, pa i poneko dijete (koje nas je tu i tamo gađalo kokicama iz lože), drugim riječima – Brajan Feri za sve generacije.
Koncert je otvorio pjesmom I' m into you, a publici je to bio više nego dobar početak jer ga je nagradila aplauzom i ovacijama. Nije bilo pauze u startu, prvih par pjesama su se nizale jedna za drugom i podigle atmosferu taman toliko da dođe pravi trenutak da se pjevač obrati publici koja ga po treći put dočekuje sa istim žarom: "Dobro veče, hvala vam, hvala vam puno! Uvijek je lijepo vratiti se u Beograd".
Koncert se nastavio pjesmama, Slave to love, Dont Stop The Dance, Lets Stick Together i drugim poznatim hitovima koje je publika iz glasa pjevala, neprekidno. Sve je u Areni mirisalo na 70. godine. Bina, bek vikali u kabare zlatnim haljinicama, pa i sam Feri koji se binom kretao lagano, u stilu Frenka Sinatre i koristio svaku priliku da sjedne za klavir, zasvira usnu harmoniku, zapleše, ili čak odstepuje par 'lakih koraka'.
Nešto gotovo opipiljvo toplo, mekano i nostalgično u Ferijevoj muzici bilo je pokretač, a i pečat na kompletnu atmosferu koja je vladala beogradskom Arenom ove večeri.,b> Žanr koji je gotovo nemoguće opisati, a moguće opipati – svim čulima, ali iz najboljeg pokušaja, to bi bio "romantični žal za rokenrolom".
Brajan Feri nije štedio pjesme Boba Dilana, a i zašto bi!? Publika ih je dočekivala sa oduševljenjem, ali balade su ono što su oni došli da čuju - i čuli su ih, i to kakve.
Nismo mogli da ne primjetimo da je atmosfera dostizala zenit upravo u trenucima kada bi se svi instrumenti stišali, svjetla prigušila, a Ferijev duboki vokal postao superioran u odnosu na sve ostalo u Sali. Uz tihu pratnju klavira, i povremene dionice na klarinetu, Brajan je otpevao par balada za pamćenje.
Tempo se nije mijenjao, nije bilo previse prepona i razdrmavanja publike – nije ni bilo poterbe za tim, sve je prosto klizelo, kao i sama njegova muzika, i djelovalo sasvim...prirodno upravo tako kako jeste.
Perfektno usviran bend, bek vikali od čijih savršenih ispjevavanja, konstantno da ivici falseta (naravno, namjerno )je zastajao dah, sofisticirani, topli ljubavni tekstovi, odlična muzika, i Brajan Feri koji je znao kao da na noge publici donese emociju, bili su dijelovi pazla koji se složio u što se može nazvati – dobar koncert!
(Maša Čović, Petar Stojanović – MONDO)