Vidjećemo da li će i sljedeći put Žan Mišel Žar uspjeti da nadmaši sebe, pošto nas je na poslednjem koncertu u Areni "izuo iz cipela".
Pionir elektronske muzike Žan Mišel Žar, održao je svoj drugi koncert u Areni u ponedjeljak uveče.
Ginisov rekorder po broju posjetilaca na nastupima, čovjek čiji "Oxygen" već 30 i kusur godina slušamo kao da je juče objavljen i koji je uspio da "stisne" tri i po miliona Rusa na "jedno mjesto", u ponedjeljak uveče je pred domaćom publikom napravio presjek cjelokupne karijere dok su nas laseri, svjetlosne projekcije i kojekakve "new age" aveti jurile po Areni.
Prije tri godine, kada nam je "davao kiseonik", koncert u Srbiji je opisao kao "ludnicu od dobrog provoda", a sada je, valjda iz tog razloga, riješio da sve nas "ludake" počasti vizuelnim spektaklom kreiranim upravo za ovaj koncert.
Nova scenografija dizajnirana "samo za nas", sofisticirani video na bini, svjetlosni šou pravljen za svaku pjesmu posebno (i samo za nas), i sve to začinjeno sa "malo" 3D lasera...pa, lijepo od njega, zar ne?!
Pojavio se nasuprot bine u svjetlucavoj košulji i osmijehom od uva do uva i rukovao sa fanovima. Uz jedno "dobro veče" na srpskom, "kiseonik"…
Kompozitor, inovator, umjetnik i elektro pionir (titula koja mu, vjerovali ili ne, iz nekog razloga kaže ne laska), zna svoj posao. A, i publika svoj. Na prve taktove muzike gospodina koji ima 63 godine, sluša Chemical Brothers i žali što nije napisao neko djelo Igora Stravinskog, masa ljudi u Areni postala je jedno, ali ne na način na koji biste očekivali.
Mislili smo da će koncert u Areni ličiti na najveću elektro žurku ikada sa "milionima ruku" u vazduhu, ali stolice u parteru su učinile da sjedimo kao hipnotisani i izlazimo iz transa samo na tren, kad se završi numera, taman koliko da vrisnemo "kakav je car", počastimo ga aplauzom, a onda opet, kao na pucketanje prstima, utonemo u opus Žana Mišela Žara.
Začarani krug - red pjesme i mirne publike koja sjedi kao u pozorištu, red aplauza i ovacija - trajao je sve dok "matriks" zeleni laseri nisu "šiknuli" iz poda i udarili u krov Arene…tada je "gospodin u svjetlucavoj košulji" stavio naočare, prišao "strunama" i počeo da svira po svjetlosti!
Zvuči nevjerovatno, vjerujte da tako i izgleda, ali dogodilo se! Stvarno!
Njegovu svjetlosnu numeru (čiji bi nastanak i izvođenje trebalo da vam objasni sam Mišel Žar ili neki fizičar), prekinuo je aplauz kakav se dugo nije čuo, a on je nastavio da nas hipnotiše pričom o koncertu u Kini koji je mu je bio nestvaran kao i nama njegova svirka.
"Bio sam prvi umjetnik koji je svirao u Kini i činilo mi se kao da sviram na Mjesecu", rekao je Žar, a onda nam poklonio par "suvenira iz Kine". Poslije priče o Zabranjenom gradu stavio je naočare/kamere na glavu i zasvirao na sintisajzeru, tek da nam pokaže kako to majstori rade.
Numere su se nizale, publika je jedva disala kako joj ne bi promakla ni jedna nota čovjeka-genija, a muzičar koji ima publiku od 7 do 77 godina je, iako bliži ovoj drugoj starosnoj grupi, skakao po bini kao klinac i neumorno nas pozivao da ga pratimo na njegovom muzičkom putovanju kroz albume “Oxygene“, “Magnetic fields“, “Rendezvous" i "Teo and Tea".
Zašto ljudi vole njegovu muziku? Zašto se četiri puta upisao u Ginisovu knjigu rekorda i zašto je zaslužio da jedan asteroid nosi njegovo ime? Jednom je rekao da "muzika nema poruku, ljudi su se zasitili poruka", i možda je to razlog…
Daje nam nevjerovatan opus "za siću", a onda i slobodu da iskreno osjetimo "šta je pisac htio da kaže", a ne da nam to objašnjava u "pogovoru". Valjda je zato i legenda i valjda zato njegova muzika zvuči podjednako nevjerovatno , a opet poznato ljudima širom planete.
Koju god magiju krije pod svojim prstima, koji god razlog da imamo, znamo da ga volimo. Jedino što ne znamo je da li smo u ponedjeljak veče u Areni prisustvovali koncertu ili mađioničarskoj predstavi na kojoj nas je neko hipnotisao? Jedino čega se sjećamo je da smo krenuli put Arene na Žana Mišela Žara, a onda čuli svjetlost…kako god, bilo je nezaboravno.
(MONDO, Dragana Tomašević)