MONDO intervju: Miša Aleksić

Možda biste pomislili da se sa rokerima stare garde pije pivce negdje gdje trešti muzika i pretresaju se najpikantnije uspomene, ali nije tako. Sa Mišom Aleksićem, basistom i jednim od osnivača Riblje Čorbe, našli smo se u slatkoj poslastičarnici, da pričamo o knjigama. Prvo i prije svega o njegovoj knjizi "Autobiografija uživo", koja je objavljena 16. decembra prošle godine, a zatim i o drugima.

Za razliku od mnogih koji se sami odluče da iz muzičkih voda prijeđu u književne, Vi ste praktično "natjerani" da to uradite?

"Moj dugogodišnji prijatelj Saša Gajović više puta mi je nabacio ideju da iz mog pera izađe jedna sveobuhvatna biografija Riblje Čorbe, pošto do sada takva knjiga nije postojala. Pisanje mi nije bilo strano, svojevremeno sam pisao za 'Džuboks', radio i neke putopise, a čak sam uradio i jedan jedini intervju, sa pjevačicom i basistkinjom Suzi Kvatro, koja je gostovala u Hali Pionir. Pošto je koleginica na basu, lijepo smo se ispričali", kaže za MONDO Miroslav Miša Aleksić (58).

"Nisam brinuo da li ću umjeti da pišem, već sam se jednostavno plašio te odgovornosti. Ipak Riblja Čorba postoji 33 godine, to je ogroman vremenski period, svašta se izdešavalo i mora se voditi računa o tome da se sve obuhvati, a da bude zanimljivo i da se dopadne čitaocima".

U "Autobiografiji uživo" nije obuhvaćen samo period benda, već i cijeli Vaš život?

"Tako je, krenuo sam od rođenja, od odrastanja na Terazijama i socijalno-društvene slike Beograda tog perioda, ali i svog odrastanja kao muzičara. Pisao sam o prvim pjesmama koje su me navele da zavolim rokenrol, prvim gramofonima, gitari, prvim ljubavima… Čitaćete i o mom bendu Na ivici Pakla iz osnovne škole, kao i o odlasku u Ameriku u gimnaziji, sviranju sa dva tamošnja benda, povratku u Beograd, osnivanju benda SOS i izdavanju tri singl ploče… Naravno, onda dolazi kafana Šumatovac, 1978. godina i početak Riblje Čorbe".

Koliko je bilo potrebno vremena da se napiše knjiga, kako je tekao proces pisanja?

"Godinu i po dana sam intenzivno pisao, bez pauza i preskakanja, svakoga dana. Bilo mi je zanimljivo što sam prve napisane redove rijetko ispravljao. Ono što izađe kada ti iz sebe izbaciš misli 'na prvu loptu', najčistije je i najiskrenije. Kada sam se vraćao i prerađivao, nisam bio zadovoljan, ipak su prve misli prava stvar".

Da li je 600 strana, koliko "Autobiografija uživo" ima, malo ili mnogo za jednu cijelu životnu priču rokera?

"Ljudi iz izdavačke kuće 'Laguna' malo su se uplašili kada su vidjeli broj stranica, jer do sada kod nas nije objavljena domaća rokenrol priča tog obima. Nisam mogao da skraćujem jer bi to značilo izbacivanje događaja, ljudi, anegdota, lijepih i tužnih dogodovština, a sve su to bitni momenti. Nije išlo da izbacujem ili dodajem, ali jedini problem sa brojem strana je što podiže i cijenu knjige. Košta oko 1.000 dinara, iskoristite 'Lagunine' popuste i klub čitalaca (smijeh)".

Knjiga je u prodaji skoro mjesec dana, i Miša kaže da se za konkretne cifre nije interesovao, ali da prodaja ide dobro.

"Knjiga je našla put do čitalaca, i tek će ga pronaći, nemam razloga za brigu. Smatram da je ovo knjiga koja se kupuje i zatim čuva godinama, a ne neka glupost koja se kupi, pročita i ostavi ili baci. Znam da će biti čitana i u godinama koje dolaze".

Kako je Vaše okruženje reagovalo na knjigu? Frontmen Bora Đorđević takođe je prošle godine objavio knjigu "Šta je pjesnik htio da kaže", o nastajanju najpoznatijih pjesama benda.

"Bora je moju knjigu pročitao u jednom dahu, u kombiju kojim smo putovali noću do Ljubljane. Rekao mi je da je zadovoljan i da je odlična, samo mi je zamjerio što nisam više pisao o obožavateljkama (smijeh). Pitao sam ga - a zašto nisi ti pisao o njima u svojoj? Šalu na stranu, pisao sam u mjeri koja je dovoljna, o raznim djevojkama, ljubavima, prvom poljupcu, prvom seksu, najnormalnije o cijelom svom životu".

Najbolji kompliment koji ste dobili za knjigu?

"Zvao me je nedavno prijatelj i rekao mi da sjedi u restoranu, a da za stolom pored sjedi starija dama, pije kaficu i čita moju knjigu".

Šta nije ušlo u "Autobiografiju uživo"?

"Recimo da sam napisao 90 odsto, a deset ostavio nenapisano. Mislim da ne treba reći baš sve, i ne bih želio da napišem nešto što bi nekoga uvrijedilo".

Ambiciozan je poduhvat sjesti i ponovo ispočetka proživjeti cijeli svoj život. Kako ste se osjećali dok ste se vraćali na sve događaje u svom životu i "izbacivali" ih iz sebe?

"Kao pomoć imao sam fotografije, novinske članke, naravno cijelu diskografiju i ljude iz tog perioda, kao i knjige pisane o bendu. Sjećanje ide dosta lako, a mislim da su među najzanimljivijim i najduhovitijim dijelovima priče o inostranstvu - Švedskoj, našoj prvoj turneji u Australiji sa Džejem, Americi, Kanadi…Mislim da će se knjiga upravo zbog toga dopasti i ljudima koji se ne bave muzikom niti vole Riblju Čorbu, već vole da pročitaju interesantnu priču o životu čovjeka koji je svašta proživio".

Volite li Vi da pročitate biografije ili autobiografije rokenrol kolega?

"Kako da ne, odlično pitanje! Pročitao sam knjige o Slešu, Led Zeppelin, Stingu, Eriku Kleptonu, a čeka me knjiga o Kitu Ričardsu iz The Rolling Stones".

Šta volite da čitate od "nemuzičkih" knjiga?

"Svašta, zaista svašta. U posljednjih deset godina pročitao sam više nego za cijeli život prije toga, jer sam bio u rokenrolu, putovanjima, turnejama… Želim da nadoknadim sve što sam propustio. Recimo, pročitao sam knjige 'Kaluđer koji je prodao svoj ferari", "Lovac na zmajeve" i "Hiljadu čudesnih sunaca", "Da Vinčijev kod"… Pogledao sam i film "Lovac na zmajeve" i bio oduševljen, držali su se knjige i to je odlično. Više mi prijaju pisci sa Istoka, zapadnjaci su mi malo previše komercijalni. Prošle godine sam ispočetka čitao Bibliju, iako se supruga brinula da li ću uspjeti da se izborim sa njom. Želim da ponovo čitam sve što sam propustio, ili nisam dugo uzeo u ruke".

Koje su Vam omiljene knjige?

"Kada sam bio mali, 'Tarzan' i 'Kroz pustinju i prašumu'. Sada, najviše uživam u muzičkim biografijama, a oduševljen sam autobiografijom Džonija Rotena, fantastično je napisana".

Kao "sveto" muzičko trojstvo, Miša navodi Deep Purple, Led Zeppelin i Black Sabbath.

"Imao sam čast da prva dva benda slušam uživo, a nadam se da ću sljedećeg ljeta slušati i Ozija i ekipu, mada sam čuo tužnu vijest da se gitarista Toni Ajomi teško razbolio. Znam da su optimistični, i nadam se da ću ih slušati u Beogradu".

Koji Vam je omiljeni tekst pjesme Riblje Čorbe?

"Morao bih da kažem da je 'Amsterdam', iz više razloga. Između ostalog, uspjeli smo za tu pjesmu da dovedemo svjetsku zvijezdu, Edija Granta, i sa njom sam osvojio najviše nagrada, mada ne 'patim' od njih. Volim i 'Ja ratujem sam', mada to nije naročito popularna pjesma na koncertima. Nadam se da nije neophodno da pominjem 'Anđela', 'Lutku', 'Đubre'..."

Šta trenutno radi bend, kada ćemo čuti nešto novo?

"Spremamo novi album, Bora je uradio 14 sjajnih novih tekstova, od ljubavnih do kritičkih i potpunih zafrkancija, kako ih mi zovemo. Ne znamo da li će svih 14 ući na album, ali bilo bi šteta da ne bude tako, jer su zaista sve potpuno različite, a fantastične. Ulazimo u studio u martu, tako da izlazi ili na ljeto ili na jesen, mada ne žurimo jer iduće godine slavimo 35 godina grupe, i bilo bi lijepo da album obilježi taj jubilej, naravno uz jedan veliki koncert", zaključuje Miša Aleksić.

Basista Riblje Čorbe potpisivaće svoju knjigu u knjižari Delfi u SKC-u 19. januara u 14 časova.

(MONDO - Bojana Zimonjić)