Kičić za MONDO: Preživio sam “Ustaničku”

Film Miroslava Terzića "Ustanička ulica", politički triler o suđenjima za ratne zločine, mnogo je više od onoga što je stalo u sinopsis koji ga žanrovski deklariše. Film koji stvari iz naše sive, ratovima zaprljane realnosti, postavlja u ugao za koji je nemoguće ne odrediti se prema njemu – ljudski ugao, i koji donosi priču na način da gledalac svakog trenutka može da se poistovjeti sa likovima i pričom, i osjeti u isto vrijeme empatiju, ljutnju, spoznaju...i prije svega doživi ono što gleda, mnogo je više od "običnog" političkog trilera.

Nije se ovaj film desio slučajno, oduvijek je, kako kaže, želio da snimi film sa društveno angažovanom tematikom, a ne bilo šta. Tragao je za pravim scenarijom, pravom pričom...

Nije "Ustanička" došla ni "iz prve", dva su projekta u pokušaju bili preteče producentskom debiju Gordana Kičića, ali po svemu sudeći – isplatilo se čekati, bar ako je suditi po prvim reakcijama publike i Gordanovom dobrom raspoloženju kada smo ga pitali o prvim utiscima nakon premijere.

A sve to nije ni malo čudno, zapravo. Emociju filma – nemoguće ne detektovati, tema – nikad ranije obrađena na filmskom platnu kod nas, odlične prve reakcije publike, i više nego dobra glumačka postava i uloge u kojima su zablistali, najprije Uliks Femiu, a onda i legenda Rade Šerbedžija, i naravno sam Kičić – složićete se, sasvim su dovoljan razlog za ne skrivanje zadovoljstva.

U intervjuu za MONDO Gordan Kičić otkriva sa čim se sve suočavao tokom snimanja, zašto je "dirao u osinjak" sa temom poput ove, kako su mu zatvarali vrata pred nosom kada čuju o čemu film govori, kako je u svemu istrajao i "preživio”, i šta mu je bilo najvažnije da postigne ovim filmom.

MONDO: Kako ste došli na ideju da snimite film sa možda najdelikatnijom tematikom i "rak ranom" savremenog društva?

"Oduvijek me zanimalo to da snimim neku od gorućih tema današnjice, tako je naišla i ova tema. Zanimalo me da vidim ko su ti ljudi, ti slučajevi, šta se tu zaista dešavalo… Jer u javnosti se stvara jedna slika, dok je ralnost nešto sasvim drugo. Tako me put nanio u Specijalni sud, gdje sam došao i rekao - 'dobar dan, ja sam Gordan Kičić, ja bih da snimim film o onome što vi radite'. Tako sam se upoznao sa Vladimirom Vukčevićem i Brunom Vekarićem, i tako je krenulo moje istraživanje. Moram da kažem da nije bilo ni malo lako suočiti se stvarima koje sam vidio i saznao tokom tog istaživanja, stvari koje nisu dostupne javnosti, a i ne treba da budu. Ovo je zeznuta i delikatna tema i zapravo nam je najviše vremena odnijelo traženje pravog ugla za pričanje ove priče. Ideja je bila da napravimo jedan drugačiji, insajderski ugao gledanja, i mislim da smo u tome uspjeli."

MONDO: Da li Vam je, kao producentu, bilo teško da prikupite novac i nagovorite sponzore da ulože u film koji sa bavi suđenjima za ratne zločine, i na kakve ste sve odgovore i reakcije nailazili?

"Uh, itekako jeste (smijeh). S jedne strane mi je bilo lakše jer sam glumac, pa me ljudi znaju, ali kada dođem i kažem, 'evo ljudi, to je politički triler, glavni junak je specijalni tužioc za ratne zločine’, uglavom me sačekivao odgovor –'ijao, ne, ne…nemojte molim vas naš brend da dovodite u vezu sa tim…’Tako da, daleko od toga da je bilo lako. Ali eto, uspjeli smo, završili smo - ljudi su plaćeni i narod ide da gleda film, a to je ono što je meni bitno."

Na pitanje kakvi su prvi podaci o gledanosti Gordan se samo slatko nasmijao i rekao da podatke ima, da će sa njima uskoro izaći u javnost, ali da ne želi da nam ih otkrije sada. Kičić je dodao i da njegova očekivanja od filma nisu prevelika, i da od Ustaničke ulice zavisi da li će ostati da pliva u produkcijskim vodama u kojima se, po svoj prilici, sasvim dobro snalazi.

MONDO: Da li ste se u nekom trenutku "plašili" eventualne reakcije javnosti na film?

"Imao sam jednu dozu straha dok nismo definisali scenario. Kada smo to uradili, iskristalisali ugao priče, ja sam bio miran, i ne samo ja, i reditelj i čitava ekipa. Bili smo sigurni da ovaj iskren pristup nikoga ne može da iziritira. Ovo je antiratni film koji nikoga ne osuđuje, niti traži krivce, on jednostavno priča jednu ljudsku priču, životnu priču. I da kucnem u drvo, ljudi dobro reaguju, nema negativnih komentara, čak ni po onim "demonskim" blogovima.



MONDO: Kako ste uspjeli da pridobijete Šerbedžiju, s obzirom da je pozato da je on vrlo delikatan u izboru uloga, i da ga dugo nije bilo u domaćem filmu?

"Ja sam srećan zbog mnogo stvari, a jedna od nih je i podjela koju sam dobio, mogu slobodno da kažem – drim tim. Nije tipska, namjerno smo izašli iz okvira i malo promiješali karte, i to se ispostavilo kao bingo. Što se Radeta tiče, njega je bilo teško samo natjerati da konačno pročita scenario koji smo mu poslali, ali kada smo to uspjeli, kada je pročitao, istog dana smo se dogovorili sve. Ništa posebno se tu nije desilo, ništa mi nismo imali posebno da mu ponudimo, pa Miša je reditelj, a ja producent debitant. Njemu se dopao scenario, dopala mu se uloga, i to je presudilo da je prihvati. On je veliki umjetnik i veliki profesionalac, bila je čast raditi sa njim."

MONDO: Koliko se razlikuje rad ispred i rad iza kamere, i da li nakon ovog "vatrenog krštenja" ostajete u produkcijskim vodama?

"Vidjećemo, sve zavisi od toga kako će proći ovaj film, da li će ostvariti neka moja očekivanja, koja nisu prevelika. Jednostavno moram da vidim ima li smisla baviti se time. Meni je bilo najvažnije da svoj obraz i povjerenje koje sam dobio od ljudi, kolega koje su pristale da rade, sa kojima ja radim već godinama, ne ukaljam ničime. Da kada te ljude sretnem ne moram da se stidim bilo čega. Time sam se vodio kao producent, mislim da sam radio najbolje što sam umio i mogao, i najveća satisfakcija mi je što su kolege bile zadovoljne."

MONDO: U filmu čovjek po imenu Grbavi vuče sve konce, on je strateg, on je glava svih operacija, on je ubica iz sjenke, i on je vlast. Ko je zapravo Grbavi, oslanja li se taj lik, kao i ostatak scenarija, na realne događaje, i postoje li takvi ljudi i takvi centri moći i sada u Srbiji?

"Grbavi nije realan, on je personifikacija čovjeka koji je gotovo nedodirljiv, personifikacija moći. On je fikcija, ali fikcija naslonjena na realnost, na ono što zaista postoji. Naravno da takvi ljudi i takvi centri moći postoje, ali nije to slučaj samo sa Srbijom, tako je sa svim zemljama u regionu, pa i u svijetu. Ljudi poput njega su prisutni svuda. Smatram da je iza ove velike ideologije u koju smo svi zajedno bili upleteni stajao jedan veći interes i upravo ljudi poput Grbavog."

MONDO: Postoji li još neka tema koju biste Vi rado adaptirali za film?

"Postoji ih mnogo. Razmišljao sam o tome, naravno, ali mislim da se više ne bih upuštao u ovako opsežan istaživački poduhvat kakav je bila "Ustanička ulica", to bi bilo sumanuto."

MONDO: Izjavili ste da ne biste željeli da se "Ustanička ulica" u bilo kom kontekstu poredi sa filmom Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda", koji se takođe bavi ratnim zločinima, ali iz jednog drugog ugla. Da li to znači da Vam se film nije dopao ili...?

"Ne želim jer ta dva filma nemaju nikakve veze, to znam. Anđelinin film nisam gledao, ali samo zato što nisam stigao, pa zato i ne mogu da ga komentarišem samo na osnovu onoga što sam čuo. Ne želim, zapravo, da trošim riječi i vrijeme koje mi je dato za promociju mog filma na priču o tom filmu."

MONDO: Šta se posljednje gledali iz domaće produkcije što Vam se dopalo, ili što možda nije?

"Sramota me da kažem koliko dugo nisam bio ni u pozorištu ni u bioskopu, ne stižem. Rad na ovom filmu okupirao je svo moje vrijeme u posljednjih godinu dana i više, nisam stigao ni glavu da dignem, a samim tim nisam stigao ni da pogledam ništa što je izašlo u skorije vrijeme."

MONDO: Šta publika sljedeće može da očekuje, gdje će imati priliku da Vas gledaju?

Od septembra kreće serija "Jagodići" na RTS-u, to je melodrama – triler, zapravo nastavak serije "Sva ta ravnica", malo sam gledao snimljeni material i mislim da će biti odlična. Osim toga, moje predstave u Ateljeu 212 - "Kosa", "Ljubavno pismo" i "Pazarni dan" su na redovnom repertoaru, tako da publika i tu može da me vidi.

(Maša Čović, MONDO)