Zabavnik: U potrazi za Rodrigesom

Zamislite dvojicu fizičkih radnika meksičkog porijekla na nekom gradilištu u američkoj državi Mičigen. Nakon nekoliko sati napornog rada, u obližnjoj prodavnici kupuju pivo i odlaze na zasluženu pauzu.

Jedan od njih saopštava drugom da će sljedećeg mjeseca biti na odmoru, a na pitanje kako će ga provesti odgovara: "Idem na turneju po Južnoj Africi". Misleći da se šali sa njim, kolega mu ironično poručuje da ne troši svu energiju na turneji, pošto ih za dva mjeseca čeka posao na jednom ogromnom gradilištu.

Junak ove priče je zaista fizički radnik sa gradilišta, koji je uzeo odmor da bi otišao iz Amerike u Južnoafričku Republiku na jednomjesečnu turneju tokom koje je održao nekoliko koncerata u dvoranama koje primaju i po 10.000 ljudi. Kako je to moguće? Teško da ćemo ikada saznati.

Diskografija

Rodriges je rođen 1942. godine u Detroitu pod imenom Sisto Dijaz Rodriges (s obzirom na to da je bio šesto dijete u porodici, te da se njegovo ime u originalu piše Sixto, jasno vam je odakle Sisto). Iako su se njegovi roditelji u potrazi za boljim životom preselili iz Maksika u Ameriku dvadesetih godina prošlog vijela, porodica Rodriges je teško živjela, radeći sve one teške poslove koje meksički doseljenici obično rade u Americi. Taj socijalni ugao bio je samo jedna od tema koje je sisto dotakao u svojoj muzici.

Pod imenom Rod Riges, objavio je prvi singl "I'll Slip Away" 1967. godine. Tri godine kasnije ulazi u studio i snima debi album "Cold Fact", a 1971. objavljuje drugu ploču pod nazivom "Coming From Reality". Obje ploče snimio je pod imanom Rodriges.

Pjesme na ova dva albuma uglavnom se bave već pomenutom socijalnom tematikom, društvenom nepravdom, ali provukla se i koja ljubavna, od kojih se posebno izdvaja "I Think Of You" koja zvuči kao ljetna mediteranska balada. Instrumentalno ova dva albuma obiluju akustičnim gitarama, ali i kamernom orkestracijom (naročito "Cold Facts"), pa tako u nekoliko pjesama čujemo male duvačke i gudačke orkestre, dok u jednoj numeri učestvuje i dječiji hor.

Nažalost ništa od toga nije bilo dovoljno da Rodriges postigne uspjeh na tržištu. Oba albuma prodala su se u skromnom tiražu i diskografska kuća mu je dala otkaz. Rodriges je tada rješio da "okači gitaru o klin" i vrati se poslu radnika na gradilištu.

Uspjeh van Amerike

Iako su njegove ploče prošle nezapaženo u Americi, to nije bio slučaj u ostatku svijeta. To se posebno tiče Južne Afrike i Australije, gdje su se disk-džokeji dokopali njegova dva albuma i često ih vrtili na radio stanicama. Krajem sedamdesteih i početkom osamdesetih, Rodriges je održao nekoliko manjih turneja u Australiji, a na jednoj je njegov bend bio predgrupa tada poznatoj australijskoj grupi "Midnight Oil".

Međutim, uspjeh koji je doživio u Australiji nije ništa u poređenju sa uspjehom u Južnoj Africi. Zašto baš Južna Afrika? To je pitanje na koje je teško odgovoriti. Istina da je sedamdesetih godina u toj državi vladao aparhejd i da je najveći broj stanovnika trpio veliku nepravdu, kao i da je upravo nepravda jedna od tema kojima se bavi Rodriges, ali slava koju je tokom sedamdesetih i osamdesetih stekao u najjužnijoj državi Crnog kontinenta prevazilazi to objašnjenje. 

Njegovi albumi su se tokom devedesetih u Johanesburgu i Kejptaunu prodavali u stotinama hiljada primjeraka, ljudi su ispredali legende o njemu (jedna od mnogih, koju su južnoafrikanci objašnjavali njegovo skrivanje od javnosti tolike decenije, bila je da se ubio na bini), i po mnogima njegova omiljenost u toj državi bila je ista kao ona koju je uživao Bob Dilan. No, nešto što je najzanimljivije, a prije svega najnevjerovatnije - Rodriges o svojoj slavi i Južnoj Africi dugo nije imao pojma.  

Južnoafrička turneja

Sve do 1991. godine njegova muzika je po južnoj Africi kružila putem presnimljenih kaseta, da bi konačno te godine "Cold Fact" i "Coming from reality" bili zvanično objavljeni na CD-u. Ne treba pominjati kako su u vrlo kratkom roku oba izdanja dostigla ogromne tiraže, mjerene u stotinama hiljada primjeraka. A Rodrigez o tome i dalje ništa nije znao!

Ko zna da li bi i saznao da nije bilo interneta. Naime, dvojica njegovih južnoafričkih fanova napravili su sajt posvećen njemu. Kako se Rodriges decenijama nije pojavljivao u javnosti, i kako je priča o njegovom samoubistvu postala urbana legenda, oni su na tom sajtu zamolili sve koji nešto znaju o Rodrigesu da to podijele sa njima.

Kada su već počeli da gube nadu da će im se iko javiti, sve se preokrenulo početkom 1998. godine. Sticajem okolnosti, te godine je jedna od tri Rodrigesove kćerke nabasale na pomenuti sajt. Nakon što je uspostavila vezu sa osnivačima sajta i, kako sami tvrde, "Najvećim Rodrigesovim fanovima u Južnoj Africi", njoj je dugo trebalo da povjeruje u priču koju je čula. Njen tata je u tom trenutku bio pored neke mješalice, a neki tamo tipovi sa drugog kraja svijeta joj pričaju kako je on u njihovoj zemlji popularniji od Elvisa? Za Riplija.

Nakon ovoga, krajem te godine priređena je i prva turneja po Južnoj Africi. Da, bila je to turneja iz snova. Rodriges je odsvirao šest koncerata pred nekoliko desetina hiljada ljudi. Ovacije koje je doživio prevazilazile su i one iz najluđih snova. Rodriges je bio prava zvijezda u ovoj zemlji. Međutim, ono što je najzanimljivije od svega on je to sve prihvatio kao nešto sasvim prirodno. Onaj razgovor sa kolegom na gradilištu sa početka teksta zaista se dogodio. Rodriges je zaista uzeo odmor, otišao na turneju, svirao pred krcatim salama i vratio se poslu fizičkog radnika. Bez imalo pompe, iščuđavanja, nevjerovanja ili padanja u trans. "Šta sam drugo mogao da uradim", je sve što je on rekao povodom ovih bajkovitih događaja.

Božićna bajka

Prošle godine snimljen je dokumentarni film "Searching for Sugar man", koji govori o ovim nevjerovatnim dogodovštinama jednog zaboravljenog muzičara (naslov je pozamljen od jedne od Rodrigesovih najljepših i najpoznatijih pjesama...ako riječ poznato može uopšte da se koristi pored njegovog imena). Film je dobio nekoliko nagrada, a na internetu je moguće pročitati mnogo komentara ljudi koji tvrde da je upravo ovaj dokumentarac "jedan od najboljih filmova koji su gladali u životu".

Zahvaljujući ovom filmu, koji je uvršen u listu kandidata za ovogodišnjeg Oskara, sve više ljudi u Americi se upoznaje sa njegovom muzikom.

Gledajući "Searching for Sugar Man" i slušajući Rodrigesa kako priča o njemu, nemoguće je ne oteti se utisku koliko je on skroman čovjek u stvari. Njega slava i novac ne zanimaju u najbukvalnijem smislu tih riječi. On i dalje živi u istoj trošnoj kući u kojoj je živio prije 40 godina, i dalje svakodnevno odlazi na gradilišta na kojima prenosi teške džakove sa osmjehom na licu i travkom među usnama. U filmu se novac čak i ne spominje - ko je ponovo objavio njegove albume u Južnoj Africi, koliko je Rodriges zaradio od tih velikih tiraža i afričke turneje, samo su neka od mnogih logičnih pitanja na koje i dalje nećemo imati odgovor. Uostalom, kada za te stvari ne mari ni sam Rodriges, odakle nama pravo da se pitamo.

Priča o Rodrigesu je kao neka božićna bajka, s tom razlikom da je istinita i da nema previše veze sa Božićem. Iako naš junak očigledno nije zgrnuo milione i živio srećno i bezbrižno do kraja života, doživio je da u svojoj sedamdesetoj godini  konačno dobije priznanje za svoj umjetnički dar. A to je za ljude koji cijene duhovno više od materijalnog mnogo veća satisfakcija, piše "Politikin Zabavnik".