DJ Metju Hog: Ples je najbolja komunikacija!

Živi na relaciji Ljubljana – Ibica (Ljubljana zimi, a špansko "ostrvo grijeha" ljeti) i za sebe kaže da živi kao u sjajnom snu – okružen muzikom, prijateljima, radi posao koji voli i uživa u svakoj sekundi. U intervjuu za MONDO otkriva nam kako je došlo do saradnje s Umekom i Valentinom Kancijanijem, zašto voli Ibicu, šta ga "pomjera" i još mnogo toga...

- Zašto si za svoj drugi dom odabrao baš Ibicu, a ne, na primjer, London ili Berlin? Zbog nastupa tamo ili...?

Ja sam na Ibici nastupio samo dva puta, prije dvije godine i to nema nikakve veze s mojim životom tamo... Odabrao sam je jer istinski volim ondašnju scenu, hranu, more, ljude koji dolaze... London ili Berlin jesu sjajna mjesta, ali moja majka je Italijanka i vjerovatno mi zato više prija mediteranska kultura i način života... Tako da, ako na jedno mjesto stavite mediteranski način življenja, kulturu, elektronsku muziku, najbolji noćni život i provod na svijetu – dobijete Ibicu. Smatram to ostrvo svojim domom. Ima sve što mi treba i što volim.

- Zar nije malo prekomercijalan provod tamo? Ili su se stvari promijenile na bolje?

Vidi, Ibica je sve to... Komercijala i andergraund... jedinstveno mjesto na kom je najvažnija stvar – muzika. I to je ono što mene najviše fascinira. Ljudi dolaze iz svih, bukvalno svih krajeva svijeta da budu dio te jedinstvenosti, da prožive to unikatno iskustvo boravka tamo. To je valjda jedino mjesto u svemiru koje istovremeno može da ugosti Svena Feta, Rodžera Sančeza i Tijesta.

- I koga bi ti odabrao od njih trojice?

Svena, naravno... Ja sam Cocoon fan. Ponedjeljkom sam obavezno u "Amneziji"...

- Kako je došlo do toga da postaneš ovo što si danas?

Afinitete prema muzici sam, najvjerovatnije, naslijedio od oca... On je bio veliki muzički fan, koji me je učio da slušam sve kvalitetno: od diska do The Beatlesa, pa sam u različitim periodima života slušao zaista različite stvari, krajnje suprotne... A počelo je kad sam bio dječak od dvanaestak godina i kad sam se stalno muvao oko DJ kabine u jednom klubu u mom rodnom gradu, nazvanom "Tri papige"... Stalno me nešto vuklo tamo i vjerovatno sam tada zaključio da ću da se bavim nečim što ima veze s muzikom, tehnikom i noćnim životom istovremeno...

- Imao si omiljeni klub sa 12 godina?!

Da... Išao sam na dnevne svirke, koje su bile negdje od četiri sata popodne, pa do osam uveče. Bio sam fasciniran DJ-em... Poslije par godina počeo sam da radim na jednom lokalnom radiju (Radio Tartini, 102.8 fm) i tu otkrio džez, soul, bluz, bossa nova, chillout... Sve što nije bilo komercijalno... To mi je svakako pomoglo da proširim svoje znanje o muzici, zvuku, tehnici i da se pronađem negdje iza scene... Nije da ne volim komercijalnu muziku, ali bio je ovo potpuno novi svijet za mene, drugačiji i poseban... Sve se to dešavalo u periodu između ’95. i ’97. godine.

- I onda ti se "desila" famozna Ambasada Gavioli?

Da, Ambasada je bila sljedeći logičan korak i tu je prava zabava počela... Prvo sam radio svjetlo tamo, i to krišom... Vlasnik kluba me nije volio, ali DJ-evi su me obožavali... Čudna situacija... Vlasnik me nije volio, jer sam bio iskren, nisam podilazio ni publici, ni njemu i uvijek sam radio i govorio ono što mislim... Bio je to pravi mali rat... Ali, uz sve to, iz noći u noć sam bio dio čarolije i moja ljubav prema elektronskoj muzici se iskristalisala i porasla... U to vrijeme, rezidenti u Ambasadi bili su Joe Montana, Amor & Darian, Alexy...

- Valentino Kancijani je već bio otišao?

Da, u to vrijeme on je već bio daleko, ali ja sam ga poznavao od ranije... Sretao sam ga u njegovom studiju, a imali smo zajedničkog prijatelja, Leona, pa smo tako nekako bili u kontaktu. Jednom me je čuo kako sviram u Hrvatskoj i jednostavno je došao i rekao mi: "Hej, Mat, zaista si talentovan, ’ajde pridruži se "Recycled Loops" projektu i pomozi mi oko izdavaštva i menadžmenta?". Ovo je jedan od dva najveća preokreta u mojoj karijeri... I tako je počela moja saradnja s Valentinom i Umekom. To je bilo prije dvije godine, 2006.

- I to je ta magična godina kad te je otkrila šira publika?

Da... U stvari, vjerujem da ste me otkrili kad me je Umek zamolio da idem s njim na njegove nastupe i da sviram uvode za njegove setove. Tada je počela moja internacionalna karijera i to je drugi najvažniji preokret u mom životu. Od tada obilazim svijet s jednim od najboljih DJ-eva na svijetu, živim spektakularnim životom i uživam kao sam đavo...

- Kaži nam ukratko nešto o svom autorskom radu i muzičkoj produkciji?

Nije to baš jednostavno pitanje... Trenutno sarađujem s prijateljem koji se zove
Andrew Technique, radimo na albumu koji će izaći na lejblu Kristijana Smita "Tronic"... Prošle godine izašao mi je zajednički projekat s Umekom, koji je izdat za lejbl Sandera Klajnenberga – "Little mountain". Takođe, jedna od mojih pjesama prošla je selekciju (za koju je bio zadužen Baroque!) i koja izlazi na specijalnoj kompilaciji koju će miksovati Slok. Ali još uvijek tragam za pravom vibracijom i momentom... Prilično sam zauzet menadžmentom.

- Šta sve obavljaš u toku jednog radnog dana?

U prosjeku, provodim po 15 sati u kancelariji ili studiju... Slušam muziku, sređujem ugovore, papire... kupujem online. A kad sam slobodan, svaki momenat koristim da putujem, puštam muziku, i uživam u svojoj djevojci i kvalitetnoj hrani... Hedonista sam, priznajem i živim kao u snu... A ipak, nije sreća ništa od toga, nego mene srećnim čini činjenica da imam sjajne prijatelje i porodicu. Ne brinem mnogo šta će se desiti u budućnosti. Biće šta bude, ali sigurno znam da ću do kraja života ostati u muzici.

- Nisi od onih DJ-eva koji ostaju vijerni vinilskim pločama?

Ne, ja koristim traktor i CD-ove. Nikad i nisam bio veliki zaluđenik vinilom, iako zaista volim ploče. Ranije nisam mogao da ih priuštim, sad ih više skoro niko i ne koristi... Možda sam premlad za njih...

- Publika u BiH i Srbiji imala je priliku da te ove godine čuje nekoliko puta... Gostovao si u Beogradu, Nišu, Sarajevu i Tuzli. Kakvi su ti utisci?

Meni je svaki put bilo nevjerovatno dobro, magično kod vas... Zaista volim Balkan i ima nešto zaista posebno za svakog umjetnika koji dođe na te prostore. Nikakvih loših iskustava nisam imao, niti sam imao kakve predrasude... Ne bavim se politikom, ne interesuje me ništa od svega toga, smatram da savremena muzika ponovo povezuje prostore koji su u prošlosti bili izgubili međusobne veze... Posebno mi je drag Beograd i ekipa okupljena oko TTP projekta, imam samo veliko poštovanje za sve ljude tako...
- Bio si nedavno i u Španiji, Irskoj, Njemačkoj, Kolumbiji, Peruu, Grčkoj i onda se vratio kući... Kakva je Ljubljana danas?

I dalje je jednako lijepa, uredna, čista, sigurna... I dalje je grad kulture... Noćni život je sjajan. Ako ste je voljeli prije i ako je istina da ste je smatrali za „candy shop“ kada je provod u pitanju, onda će vam se i dalje dopadati.

- Priča se da se Ambasada Gavioli zatvara? Šta misliš o tome, s obzirom da imaš lijepe uspomene u vezi s tim klubom?

Izgleda da je tako... Da budem iskren, pojma nemam šta će se desiti, o tome se priča već tri godine. Ono što znam sigurno da Umek i ja tamo sviramo za Novu godinu, a poslije ćemo vidjeti šta će da bude... Čudno je, zaista imam posebne emocije i sjećanja na to mjesto, a izgleda da će nestati i klub i magija koja je tu godinama živjela...

- Ideš li i dalje na žurke da slušaš druge DJ-eve ili je to prestalo od kad si s druge strane miks - pulta?

Naravno da idem na žurke, ljeti sam napolju skoro svako veče. Obožavam da plešem i plešem svo vrijeme na festivalima, dok sviram , dok Umek svira... Igra je najefektnije sredstvo za komunikaciju i sjajna ekspresija stanja duha...

- Znači, slažeš se s Garnijeom koji u svojoj knjizi "Electrochoc" kaže, odprilike, da, ako DJ ne igra, niko drugi neće?

Uh, biću iskren i priznaću ti da nisam pročitao knjigu... Počeo sam, ali ne stižem da je pročitam do kraja. Ali, naravno, slažem se s tim, moraš da igraš dok sviraš!

- Nabroj mi nekoliko pjesama koje su uvijek aktuelne i ne zastarijevaju?

Loco dice - Seeing true shadows
Aneuria - Buenoliter
Valentino Kanzyani – I pray
Guy Gerber - Sea of send

- Kad biraš novu muziku, šta pjesma mora da ima, pa da je uzmeš i uvrstiš u set?

Mora da sadrži osmijeh i da ga tjera na lice dok ide... Mora da ima dobar groove, da bude pomalo i seksi, ali i da ima dosta elegancije u njoj...

- Otkrij nam nešto o sebi što niko drugi ne zna... Jesi li sujevjeran, imaš li kakve čudne navike, da li možda krišom nosiš žensku odjeću...?

(Smijeh) Da, naravno, nikad ne prolazim ispod merdevina i ponekad nosim žensku odjeću kad me niko ne vidi... Šalim se naravno, ne mogu ničeg da se sjetim, ja sam skroz običan i normalan lik, koji ima sreće da živi život kakav je oduvijek želio. Ja sam običan lik kome se posrećilo...

- Šta je najgore što ti se desilo na nastupu?

Kompjuter mi se pokvario na festivalu "I love techno" ove godine... Minut prije početka seta uspio sam da ga popravim... Zamisli frku, paniku i stres koji sam proživljavao tad... A sam festival je luđi, veći, bolji i sjajniji od svega što sam zamišljao... Kao neprekidan orgazam koji traje i traje kroz svaki set...

- Kad smo kod toga, otkrij nam bar jesi zauzet ili je „sezona lova“ na tebe još otvorena? Šta da poručimo djevojkama?

Drage moje dame, sve ste divne i sve vas zaista, zaista volim. Vidimo se uskoro na nekoj sjajnoj žurci!

(Vesna Kerkez, MONDO)