Legendarni domaći rokeri su sve, samo ne ono što im ime kaže – Žurkolomci.
Skoro tri decenije ovaj bend starije sjeća, a mlađe podstiče na neki novi bunt i prkos. Partibrejkersi su svoj koncertni vikend započeli žestokom svirkom u Domu omladine u Beogradu, a o intenzitetu atmosfere dovoljno govori činjenica da su se sa balkona malo-pomalo krunili komadići maltera!
Kao predgrupa, nastupio je beogradski bend Žene Kese, vrlo adekvatan uvod za ljute Brejkerse.
Dovoljno je pomenuti pjesmu "U ime oca, sina i bensedina, doviđenja, meni se kenja".
Obično su predgrupe ispraćene zahvalnošću što konačno ustupaju mesto glavnom bendu, ali mlađi izvođači koji novijim žargonom kanališu ono što su Brejkersi svojevremeno govorili bez psovki ispraćeni su aplauzima, uzvicima i pozivanjem na bis.
"Dobro veče, ljudi, kako ste večeras", iskočio je Cane na binu, i koncert otvorio sa "Večeras", "Ako si" i drugim pjesmama koje su dodatno zagrijale oznojenu masu u realno premaloj Sali Doma omladine.
Oni koji nisu vjerovali ucveljenim tapkarošima ispred Doma, shvatili su da su oba koncerta rasprodata kada su pokušali da se probiju sa jedne na drugu stranu Sale. Nezapamćena gužva, i opšti zadah i vrelina stotina ljudi nabijenih u premali prostor dok Brejkersi prže, bili su haos neviđen još od glavne bine EXIT-a.
Stariji dio repertoara sadržao je "Hiljadu godina", "Ako pokušavaš", "Sjajnija budućnost", "Rođen loš", a onda su Brejkersi najavili "džuboks", i naređali hitove "Kreni prema meni", "Hipnotisana gomila", "Hoću da znam", "Ulični hodač" i ostalim hitovima koji su u publici napravili opšti delirijum.
Cane je uporno dodatno animirao publiku, od šaljive prozivke na račun pogleda gitariste "Antone, skoro pa može unuka da ti bude", pa do filozofskih misli kao što je "ne dajte drugima svoj život". Ali, to su Brejkersi, red žestine, red ozbiljnosti, i red duhovitosti.
Vratili su se i na bis pjesmom "Mesečeva kći", u trenutku kada je u Sali već bilo nemoguće udahnuti vazduh.
(MONDO: Tekst - Bojana Zimonjić, foto - Petar Stojanović)