Blizu 400 ljudi natiskalo se u petak uveče u Klubu studenata Banjaluka da vide, čuju i saznaju nešto o filozofiji Ramba Amadeusa & Two Winnetous.
Nakon sat vremena kašnjenja pojavio se Svjetski Mega Tzar, kako je rekao „direktno iz Azerbejdžana sa Eurosonga“ i počeo sa žestokom svirkom!
Redali su se stvari sa posljednjeg albuma „Hipišizik Metafizik“, ali i nove pjesme koje u tradicionalnom obliku nisu objavljene. Rambo je primjetio da uprkos njegovom izostanku s televizija u tzv. regionu, banjalučka omladina zna njegove pjesme i pjeva ih naizust.
„Šta je bilo, gledate onaj Jutjub“, naglasio je Rambo uz sočnu psovku i stih „neki bi dali kilo života za dva'est grama talenta moga“.
Uslijedili su novi hitovi „Koliko je jedan“, „Guru Sizif“ i „Privatizovan“, nakon kojih se umjetnik i filozof svjetovnog imena Antonije Pušić obratio i nešto starijoj publici odsviravši i pojedine stvari iz prošlog vijeka poput „Fap mašine“ i „Žene“.
Skoro dva sata su proletjela u trenu i Rambo se zahvalio Banjalučanima na „toplom prijemu“ i sa dvojicom "vrhovnih indijanskih bogova" se povukao iza scene.
Obzirom da Banjaluka na žalost nema često priliku da ugosti „Predsjednika Univerzuma“, kako su mladići u svojim dvadesetim „prekrstili“ slavnog muzičara i „manipulatora“ iz Herceg Novog, skandiranje „Rambo care, kupi nam cigare“, vratilo je fantastičnu trojku ponovo na stejdž.
Za kraj su ostavili „Jedno te isto“ a tako različito u najnovijem aranžmanu za potpuni delirijum u publici, koja je željela i drugi bis, ali svjetla banjalučkog kluba su se upalila što je bio znak da je svirci došao kraj.
NEKA U „VJEČITOM DERBIJU“ POBIJEDI...FUDBAL I KOŠARKA!
Poslije svirke, Rambo je bio poprilično zadovoljan obavljenim poslom, ali i vidno umoran. Pristao je na kratku izjavu za MONDO pod uslovom da mu postavimo samo dva pitanja.
Da bi „razbili monotoniju“ postavili smo dva neozbiljna pitanja: Ko će da pobijedi u današnjem fudbalskom derbiju između Partizana i Crvene zvezde i kakva će se u budućnosti roditi ideja poslije evidentnog „sloma“ kapitalizma, i ne baš uspješne primjene socijalizma u istoriji?
„Nisam ni znao da se igra neka utakmica. Ja volim sport, sve sportove i volim da se mladi igraju i da budu zdravi. Ali, meni je dosadno da gledam sport, više volim da ga igram. Najviše volim jedrenje, planinarenje, volim pješke da idem, volim veslanje... A kad gledam neki sport, onda je to gimnastika i umjetničko klizanje“, rekao je Rambo.
Na naše insistiranje da kao stanovnik Beograda ipak otkrije da li mu je bliža srcu crveno-bijela ili crno -bijela boja, kratko je dodao: „Ponekad volim da pobijedi fudbal, a nekad košarka. Čas je u pitanju i rukomet. Ne mogu ja to tako jedno, pa jedno, sve je to meni milo“.
Na drugom pitanju se kratko zamislio:
„Hm...Kako bude rasla ekološka svijest i nužda, negdje na planeti će biti stvorena neka vrsta ekološkog socijalizma. Tu nema diskusije, ali nemoj me pitati na koji način. Ne znam ni ja. Da li možemo da očekujemo od kapitala da nešto riješi, ne možemo. Kapital ima samo jednu funkciju - sam sebe da uvećava. Na kraju će ostati samo kapital, bez ljudi“, zaključio je Svjetski Mega Tzar.
(N. Š. MONDO, foto: MONDO)