Sa ekipom filma "Seasons of war" razgovarali smo o istoriji koja se ponavlja, poređenjima sa filmom Anđeline Džoli, kritikama na društvenim mrežama...
Rediteljka Sega Egridere iz Turske i producent i asistent režije Zek Nikodemus iz Britanije predvodnici su internacionalne ekipe koja će snimiti film "Seasons of war". Priča filma prati mladi bračni par, muslimana i hrišćanku, u Sarajevu, u periodu od proljeća 1992. do zime 1995. godine. Iako oni sebe vide kao Jugoslovene, i srećno učestvuju u tradicijama kulture i vjere onog drugog, ubrzo će sve strašniji konflikt u nekadašnjoj republici dovesti ovu malu porodicu pred veoma teške odluke.
Na sajtu filma, gdje produkcija svakodnevno obavještava zainteresovane o napretku projekta, u oči "upada" jedna zanimljiva stvar, u kategoriji "Često postavljana pitanja".
Da li je moguće da vas najčešće pitaju "Da li će ovo biti još jedan film u kom su Srbi predstavljeni kao negativci"?!
"Da, to je pitanje koje ubjedljivo najčešće dobijamo. Ja sam najprije pojedinačno odgovarao ljudima, svakome ponaosob, pokušavao da ih informišem o cijelom projektu, ali jednostavno ih je bilo previše. Sada smo to stavili u sekciju 'FAQ'", sa osmijehom je rekao Zek Nikodemus.
"Ovo nije ratni film, već film o paru, o porodici koja se našla u vihoru rata. Svi u životu moramo da donosimo teške odluke, i kroz Damira i Jelenu vidjećemo kako se te odluke donose kada je u pitanju opstanak", dodala je rediteljka Sega Egridere.
Scenario je napisao nagrađivani Mark Harli, u saradnji sa Segom, koja je inspiraciju za priču pronašla u "pravoj" Jeleni. Upoznale su se na Balkanu kada je radila istraživanje za potpuno drugu priču. Ličnu, blisku srcu - o svojoj porodici.
"Moja porodica je turskog porijekla, i moji baka i deka svojevremeno su, iz političkih i vjerskih razloga, protjerani iz Bugarske gdje su živjeli. Moja baka je zbog toga izgubila dijete, to su strašne stvari, koje se nikada ne zaboravljaju. I dan-danas umije da zaplače kada se vidimo, jer je podsjećam na ćerku koju je mogla da ima", iskreno priznaje Sega.
"Željela sam da napravim dokumentarac o tom dijelu istorije svoje porodice, o priči koja se, izgleda, ponavlja bilo gdje i bilo kada kroz istoriju. Došla sam u Bugarsku, ali sam proputovala cijeli Balkan. Upoznala sam ženu, po kojoj je pravljen lik Jelene, koja mi je ispričala bukvalno istu priču o sebi, kakvu sam slušala od svoje bake. Mladi par stavljen pred strašne izbore, okolina koja odbacuje nekoga ko je do juče bio dragi komšija, prijatelj... A između te dvije priče je skoro pola vijeka rastojanja. Shvatite da razlika, zapravo, ne postoji. Ista priča se ponavlja kroz istoriju, ne zavisi od vremena, niti od zemlje do zemlje. Sigurna sam da postoje rusko-ukrajinske porodice koje trenutno prolaze kroz isti pakao", kaže Sega.
Mnogi su, kada su čuli da strankinja na Balkanu snima ljubavnu priču smještenu u devedesete, odmah pomislili da im to zvuči "poznato"...
Vaš film će, čini se, nužno porediti sa filmom Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda"?
"Pretpostavljam da hoće, ali ne smijemo zaboraviti da smo mi dvije različite osobe, koje pričaju dvije različite priče. Sličnosti u njima postoje, ali ne toliko da bi se moglo reći da je to ista priča".
Da li si gledala Anđelinin film? Kakvi su ti utisci?
"Jesam, i moram da pohvalim film iz rediteljskog ugla. Fotografija je prelijepa, i imala je nekoliko zaista sjajnih vizuelnih rješenja za scene koje je zamislila. Dopao mi se i kraj filma. Kroz cijeli film, imate utisak da se ona otvoreno stavila na jednu stranu, sve dok ne dođete do kraja i shvatite poruku - rat može sve da nas pretvori u čudovišta, nezavisno od nacionalnosti".
Domaća javnost nije baš prihvatila film Džolijeve, očigledno uvjerena u to da se ona otvoreno stavila na "suprotnu" stranu. Da li ste zabrinuti zbog eventualnog lošeg prijema ovdje?
"Nadamo se da će ljudi moći da film shvate kao film, kao jednu priču o dvoje individualaca, a ne kao naše shvatanje politike ovog podneblja. Nećemo se stavljati ni na čiju stranu, niti se baviti politikom, to nema smisla. Često se u životu srećemo sa generalizacijom, ali nema smisla poistovjećivati postupke pojedinca sa postupcima čitave nacije. Niti postupke ili stavove državne uprave, sa stavovima cijelog stanovništva".
Ovo neće biti prvi put da se Sega Egridere srela sa politikom koja se "upliće" u umjetnost.
"Snimala sam film koji se bavio odnosima Jermenije i Turske, koje su dugi niz godina u konfliktu. Film je završen prije dvije, dvije i po godine, ali je i dalje 'u fioci' jer je u toku političko prepucavanje, maskirano u pravne probleme. Nadam se da će i on uskoro ugledati svjetlost dana", kaže rediteljka.
Da li već imaš probleme i zbog ovog filma?
"Sama tematika je već izazvala 'podignute obrve'. Pored toga što mi ljudi koji ne shvataju cijelu ideju pišu svašta po društvenim mrežama, razgovarala sam sa producentskim kućama, u Turskoj, u Americi, u drugim zemljama, i dešavalo mi se da kažu - promijeni malo priču, smjesti je negdje drugdje, nemoj baš na Balkan, promijeni ovo ili ono, i dobićeš novac. Ali ne želim ništa da mijenjam", kategorična je ona.
Film "Seasons of war" zato će dijelom biti finansiran i putem donacija javnosti, preko fandrejzing sajta "IndieGoGo" gdje se već može donirati novac za projekat. Ekipa filma nada se dostizanju planiranog budžeta, da ne bi morala da skraćuje ili izbacuje planirane scene.
"Postoje scene kao što su vojna blokada puta, masovni protesti... Sve to zahtijeva novac, nije jeftino. Mada, pogledajte samo film 'Before sunrise', jednostavnu priču o dvoje ljudi, snimljenu za mali novac, koja je postala kultna i dobila dva nastavka. Zašto? Jer su ljudi jednostavno osjetili priču".
Bend iz Turske PUL, sa kojim je Egridere sarađivala na spotu u Los Anđelesu, komponuje muziku za film čiji dio možete preslušati OVDJE.
"Želja nam je da Filharmonije iz Beograda ili Sarajeva izvedu neke od tih numera za film, jer znamo da su napravili odličnu muziku, koja bi još moćnije zvučala sa desetinama instrumenata. Ali... i to košta".
Ekipa filma trenutno je u fazi kastinga za glavne uloge, održanih u Sarajevu i Beogradu. Nadaju se da će uskoro pronaći svoju Jelenu ("prijavilo nam se više glumaca, nego glumica"), i film završiti do Festivala u Sarajevu, gdje bi trebalo da bude premijerno prikazan. Iako je prvenstveno glumica - u Turskoj je radila u pozorištu, na filmu i u reklamama - Sega kroz smijeh kaže da se "ne usuđuje" da sama igra Jelenu.
"Scenarista mi je rekao - pisao sam ovo za tebe. Ali, ne usuđujem se, Jelena je veoma slojevit i kompleksan lik, a i želim da budem potpuno posvećena poslu iza kamere", rekla nam je ona.
Oboje citiraju rečenicu Bertrana Rasela, koja je navedena i na sajtu filma, a koja, nažalost, ne može dovoljno dobro da se prevede na srpski - "war does not determine who is right, only who is left".
Nakon što završe ovaj projekat, neće se oprostiti od Balkana. Naprotiv!
"I dalje želim da snimim film o istoriji svoje porodice, sa početka priče. Takođe, postala sam vezana za ovaj region. Dopada mi se Balkan, dopada mi se Bosna, Srbija... Ovo su divne zemlje, veoma slične, i ne mogu da izdvojim jednu kao dražu", kaže Sega, a Zek dodaje da će se pozabaviti problemom sa kojim se, nažalost, prečesto sreće u svakodnevnom životu.
"Živim u Srbiji već nekoliko godina, i užasnut sam stanjem dječijih prava. Postoje djeca koja žive na ulici, u strašnim uslovima, izložena napadima, nasilju, seksualnom zlostavljanju, a većina na to samo - okreće glavu. Planiram da to bude tema mog dokumentarca, u kom neću poštedjeti nikoga od odgovornih za propadanje te djece kroz 'rupe' u sistemu", obećava on.
Smatrate li da film ima odgovornost da što većem broju ljudi prenese ideju? Da promijeni njihov način razmišljanja?
"Apsolutno. To ćemo pokušati da uradimo ovim filmom, koji ipak nosi poruku o ljudskosti, o dobroti, i ukoliko samo jednu jedinu osobu natjeramo da se zamisli, znaćemo da je vrijedilo", kažu ovi mladi autori puni strasti, o kojima će se sigurno narednih godina sve više pričati.
(Bojana Zimonjić Jelisavac, Foto: Seasons of war)