Otkrili smo kako Barbike utiču na razvoj djevojčica i da li je zaista važno biti savršen.
Mnoge djevojčice rado se poistovjećuju sa omiljenim lutkama i čine sve kako bi ličile na popularne ikone savršenosti.
Čuvena Barbika zato je sve češće na meti optužbi da negativno utiče na predstavu djevojčica o sopstvenom tijelu. Mnoge djevojke izgradile su "svoj stil" ugledajući se na ove lutke, a neke od njenih "živih kopija" zaista liče na svoju miljenicu.
U jednom beogradskom vrtiću saznali smo da djevojčice najradije ističu da bi voljele da budu lijepe kao Barbike i pronalaze sebe u ulozi mame, doktorke, učiteljice i kuvarice. Igra sa Barbikama na taj način podstiče uobičajene uloge djevojčica, nudeći im već postojeće modele ponašanja koji se njeguju u društvu, uz obavezno podgrijavanje ideja o neophodnoj ljepoti i savršenom izgledu ženskog tijela.
Evo kako Barbike "zavode" djevojčice predškolskog uzrasta:
One su za djevojčice i lijepe su. Možeš da im praviš frizure i da im mijenjaš odjela. Zamišljam da sam Barbika koja ide u biblioteku, ponekad sam doktorka. Osjećam kako ih kupam, perem im kosu, kao da sam im mama.
Voljela bih da budem kao Barbika, da se lijepo oblačim, da budem pametna, dobra, da kuvam modernu hranu.
Prema riječima psihologa Marine Videnović, roditelji su tu da postave granice djetetove igre i da pomognu djetetu pri odabiru igračaka.
"Roditelji bi trebalo da procijene koja igračka je za dijete u određenom trenutku najpodsticajnija. Samo prisustvo skupocjene lutke neće dovesti do toga da djevojčica kasnije u životu fizički izgled smatra osnovnim mjerilom sreće. Međutim, ako roditelji ispunjavaju svaku želju svog djeteta i veliku pažnju posvećuju tome da dijete ima sve najljepše moguće je da mu čine medvjeđu uslugu za budućnost", ističe Marina.
Objašnjavajući uticaj igračaka na razvoj djece, naša sagovornica je istakla da sama igračka, osim ako nije od nekih toksičnih materijala, ne može sama po sebi da se negativno ili pozitivno odrazi na zdravlje i razvoj djeteta.
"Način na koji se dijete igra jeste ono što je od presudnog značenja. Kocke se često pominju kao igračke koje su podsticajne za intelektualni razvoj. Međutim, ako roditelji djetetu kupe kocke, a sami sastavljaju željene oblike, dok dijete samo posmatra, onda ne postoji značajniji uticaj ove vrste igre na dječiji razvoj. Slično važi i za Barbike. Ukoliko se djevojčice igraju lutkama tako da razvijaju sopstvenu kreativnost (same im praveći odjeću od dijelova tkanina) ne moramo se pribojavati negativnog uticaja. S druge strane, ukoliko se kod djeteta potreba da se igra zamijeni potrebom da ima najskuplju, najnoviju, najmoderniju lutku možemo reći da djetetu na taj način štetimo i lišavamo ga prilike da kroz igru razvije svoje intelektualne i stvaralačke sposobnosti", kaže Marina Videnović.
Nerealne proporcije Barbika ne utiču samo na djevojčice, već i na želje dječaka. Sve više muškaraca radije bira djevojke koje su oličenje "barbičastog" načina života, smatrajući da one predstavljaju idealne djevojke. I zaista, mnoge djevojke shvataju prednost plave kose i vitkog stasa i rado liče na Barbike, mada ne uživaju u činjenici da ih poistovjećuju sa ovim lutkama.
Iako mnoge djevojčice još uvijek rado oblače i šminkaju svoje Barbike, ova lutka suočila se sa ozbiljnom konkurencijom - Brac lutkama. Suparnice obožavane vitke lutke imaju poveće glave, buckasto tijelo, bujnu kosu i izazovnu šminku. I ovakav, novi izgled lutaka, dovodi u pitanje predstavu o ljepoti i izgledu sadašnjih klinceza.
"Barbike nisu igračke ove generacije. Zamijenile su ih lutke koje takođe mogu da pomjeraju koljena, isto su preskupe ali, za razliku od barbika, nisu lijepe. Glave su im prevelike, a usta i tijelo kao kod žena koje su pretjerale sa hirurškim intervencijama. Opravdano je da se nametne pitanje da li takve igračke mogu da negativno utiču na psihološki razvoj i dovedu do toga da djevojčice usvoje uvjerenje kako je od presudne važnosti imati dobro tijelo i dobro izgledati", isiče Marina Videnović.
Još jedna briga muči brojne roditelje - kada je "krajnje vrijeme" da dijete zaboravi na igru sa Barbikama i sličnim lutkama. Prema tvrdnjama porodičnih terapeuta nema "roka" kada dijete treba da zaboravi na dragu igru.
"Ne postoji neka teorijska granica kada dijete treba da prestane da se igra sa lutkama. Međutim, većina pubertetlija je odložilo svoje lutke ili autiće. Ukoliko se neko i igra sa njima, to je uglavnom krišom. Igranje sa lutkama u periodu puberteta nije razlog za brigu, posebno ukoliko dijete nema većih i učestalijih problema u vršnjačkim odnosima", kaže Marina Videnović.
(MONDO - D.Č.)