Nečija uspješnost ili neuspješnost danas se mjeri i time kako će utrošiti 86.400 sekundi koliko ima na raspolaganju svakog dana
Da li je uzrečica "nemam vremena" postala izgovor za neorganizovanost, alibi za nesposobnost ili ne možemo da odgovorimo zahtjevima savremenog života?
Bez obzira na odgovor, činjenica je da se nečija uspješnost ili neuspješnost danas mjeri i time kako će utrošiti 86.400 sekundi koliko ima na raspolaganju svakog dana, piše "Press".
Stručnjaci ukazuju da osim finansijskih, problem sa nedostatkom vremena predstavlja jedan od najvećih uzročnika stresa u savremenoj civilizaciji. Tako mlađe generacije ne mogu da povjeruju pričama starijih kako je to bilo u vrijeme stare Jugoslavije: radilo se od 6 do 14 sati, svaki vikend bio je slobodan, a prekovremeni rad dobro se plaćao.
U Srbiji danas rijetko ko ima fiksno radno vrijeme, podrazumijeva se da ste šefu dostupni cijelog vikenda i da ćete uredno odgovarati na pozive i mejlove. Uklopiti poslovne obaveze sa porodičnim i napraviti raspored u koji ćete ugurati što više sati provedenih sa djecom, viđanje s prijateljima bar jednom nedjeljno, odlazak na fudbal sa drugarima, u šoping ili kod frizera, ravno je nemogućoj misiji.
Psiholog Vesna Tomić smatra da je sve stvar dobre organizacije, ali da tjesnac s vremenom može da izazove osjećaj frustracije, nezadovoljstva i stresa.
"Za one koji rade nekoliko poslova da bi preživjeli, nedostatak vremena jeste stres za organizam, mada lično ne mogu da povjerujem da svako ne može da posveti sebi pola sata do 45 minuta dnevno, što je sasvim dovoljno za neko sitno lično zadovoljstvo, da se prošeta, sjedne negde da popije kafu, nešto pročita", priča Tomićeva.
Sagovornica Pressa primjećuje da se parola "stvarno nemam vremena" koristi za raznorazne izgovore kako bismo se distancirali od svakodnevice.
Nađite kradljivce minuta
"To je često alibi za nesposobnost, za one koji žele da pobjegnu od kuće i porodičnih obaveza ili su nestručni da obave posao pa se vade prevelikim obavezama. S druge strane, vidim da su menadžeri u inostranim firmama prosto isprepadani nedostatkom vremena, a i onda kada ga imaju i izađu s društvom pričaju samo o poslu i žale se na to kako ništa ne stižu. Zbog stalnog pritiska ne umiju da se snađu u drugom socijalnom ambijentu, van kancelarije", priča Tomićeva.
Ključ u dobijanju na vremenu jeste u izbjegavanju njegovih kradljivaca.
"Internet i nove tehnologije su najveći kradljivci vremena. Primjećujem da i kad se okupi društvo u kafiću, svi zabodu glavu u mobilne telefone umjesto da vrijeme posvete jedni drugima. Tu je i televizija na kojoj vlada epidemija nekvalitetnih serija, a mnogima je lakše da sjednu ispred 'kutije' nego da čitaju i misle ili da utroše vrijeme baveći se nekim sportom", kaže ona.
Sociolozi su mišljenja da količina i kvalitet slobodnog vremena zavise od društva u kojem živimo. Sociolog kulture Ratko Božović kaže da je slobodno vrijeme u našem društvu upropašćeno i da predstavlja karikaturu civilnog obrasca stila življenja.
"Naši ljudi su u košmaru tranzicije. U zemlji u kojoj vladaju haos, bezakonje i nezaposlenost o slobodnom vremenu se ne može govoriti kao o drugoj strani rada. Kriza i nesigurnost stvaraju tjeskobu, osjećaj neostvarenosti, nemogućnosti da se ostvare osnovne potrebe, a slobodno vrijeme podrazumijeva društvo koje je regulisalo sve, pa i polje vanrednih aktivnosti kao što su odmor i razonoda", priča Božović.
Po mišljenju sagovornika Pressa, slobodnim vremenom ne gospodare pojedinci koji se grčevito bore za opstanak, već teške društvene i ekonomske okolnosti.
"Kod privatnika radno vrijeme nije normirano, a ko radi od jutra do sutra nema slobodu i mogućnost da raspolaže svojim vremenom i izborom aktivnosti kojima će ga ispuniti. Ako niste gospodar svog vremena, niste gospodar ni svog života, svojih ambicija i želja i sve vam je skršeno u tom nedostatku", kaže Božović.
U siromašnoj i tranzicionoj Srbiji u kojoj se većina bori za golu egzistenciju slobodno vrijeme rezervisano je za djelovanje u sivoj ekonomiji jer nas kriza preživljavanja tjera da ga pretvorimo u radno vrijeme, ukazuje sociolog Dragan Koković.
"Suludo je govoriti o slobodnom vremenu mladog, nezaposlenog čovjeka koji nema sredstava za egzistenciju. Činjenica je da on na raspolaganju ima dosta vremena, ali pitanje je da li se to može nazvati slobodnim vremenom, ako ste pritegnuti nužnošću i ne možete da uživate u hedonizmu koji je pretpostavka slobodnog vremena", kaže Koković.
Sintagma "nemam vremena" nije slučajno u žargonu dobila i metaforično značenje za nedostatak novca, jer je ispunjavanje vremena uslovljeno i finansijskim momentom. Utisak Kokovića je da se mnogi ne trude da ga ukradu jer jednostavno ne znaju šta će s njim.
"Nemaju za pozorište, bioskop, knjigu. Pa šta će im onda slobodno vrijeme kad se sve svede na gledanje u plafon i razmišljanje kako da se sutra preživi. Slobodno vrijeme podrazumijeva odsustvo svake obaveze i povezano je sa kvalitetom življenja. Za razliku od zapadnih, naše društvo ne pripada civilizaciji dokolice, ovde većina zaposlenih ima deficit vremena, a slobodni trenuci se uglavnom svedu na najpasivnije oblike - spavanje ili gluvarenje na internetu. I kod onih koji ga imaju dovoljno često je organizovano kao radno vrijeme. Na primer, čim ugrabe koji slobodan dan ljudi putuju i uzmu aranžman jer im je jeftinije. Ali, tu vam je sve do detalja isplanirano i vi ne raspolažete svojim vremenom jer nemate novca da sami organizujete odmor", kaže Koković.
Nedavno istraživanje Republičkog zavoda za statistiku pokazalo je da sa slobodnim vremenom u Srbiji najviše kubure osobe između 30 i 64 godine, a da žene imaju sat manje od muškaraca. Tokom dana, najmanje vremena za slobodne aktivnosti imaju žene koje su u braku i sa djecom, malo više od tri i po sata, a najviše žene koje nisu u braku i nemaju dijete - skoro šest i po sati. U muškoj konkurenciji, najmanje dokoličare oni koji su u braku i sa malim djetetom - oko pet sati, a najviše oni muškarci koji nisu u braku i bez djeteta, malo više od sedam sati.
Slobodno vreme Srbi najviše provode gledajući TV program - žene oko dva i po sata dnevno, muškarci skoro tri sata. Druga aktivnost u kojoj se provodi slobodno vrijeme su društveni život i zabava. U prosjeku žene skoro sat i po dnevno troše u društvenim aktivnostima, a muškarci malo više.
Kako prođe život
21 godina spavanje
14 godina rad
7 godina higijena
6 godina ishrana
5 godina redovi
4 godine učenje
3 godine sastanci
2 godine telefoniranje
4 godine ostalo
(Rezultat istraživanja u SAD kako je osoba od 72 godine trošila svoje vrijeme tokom života)
(MONDO)