Jedni za slavu pripremaju bogatu trpezu, a gosti im uz cvijeće i vino, donose i mnogo skuplje poklone. Drugi slavu obilježavaju skromnije. Ko griješi?
"Naši preci su vjerovali u više bogova. Kada su u 9. vijeku prihvatili hrišćanstvo i vjerovanje u jednog Boga, krštavali su se na praznik nekog svetitelja. Odatle vodi porijeklo obilježavanja krsnog imena ili slave. Danas, kada određenog dana u godini zovemo goste u kuću, mi zapravo proslavljamo dan kada je naš daleki rođak postao hrišćanin, a određenog svetitelja kao zaštitnika i zastupnika naše porodice pred Bogom. Zato je proslava slave veliki događaj za svaku porodicu", kaže za MONDO vjeroučitelj Jelena Vujić.
Ona nam je objasnila i kako se slavi slava, šta podrazumijevaju pripreme, šta je obavezno, a šta su greške takozvanih "novokomponovanih vjernika".
"Pošto naši preci nisu mogli tako lako i brzo da zaborave mnogobožačke obrede žrtvovanja, dešavalo se da i nakon prihvatanja hrišćanstva, prinose kao žrtvu nekom svetitelju stoku koju su klali pored crkve. Od vremena Svetog Save takav način proslavljanja krsnog imena je bio zabranjen. Određeno je da se u crkvama može proslavljati spomen na svetitelje samo onako kako to hrišćanima dolikuje - mogu se donijeti neki zemaljski plodovi, ali ne radi prinošenje žrtve."
Šta se podrazumijeva pod "zemaljskim plodovima"?
"Kao što za rođendan pravimo tortu, za Božić u kuću unosimo badnjak, tako nam za slavu trebaju: ikona svetitelja koga slavimo, slavski kolač koji predstavlja našu zahvalnost Bogu, slavska svijeća koja je simbol svjetlosti Božije i plamena ljubavi prema Bogu i hrišćanstvu. U kući bi tog dana trebalo još da imamo i žito kao spomen na svetitelja koga slavimo, ali i na naše pretke koji su u vjeri živjeli. I to je sve, uz mir i lijepo raspoloženje."
A svečana trpeza za goste? Kolači? Mnoge domaćice danima prije slave mijese i kuvaju, kupuju alkoholna pića, sokove…
"Slava je posebno svečan dan za svaku porodicu i zbog toga postoji želja da se proslavi sa rođacima i prijateljima koji se dočekuju uz određeno posluženje. Međutim, mnogi u tome pretjeruju zbog čega se izgubi smisao proslavljanja. Domaćica padne na nos od umora, u kući vlada nervoza da li će sve biti završeno na vrijeme, puno novca se potroši, a proslava krsnog imena se pretvori u opijanje, prejedanje, žurku. Slava se ne proslavlja radi gošćenja. Slava je dan radosti, a ne teret. Svečari se tog dana, ali i inače tokom godine, sjećaju života svetitelja koji im je uzor."
OVDJE pogledajte MONDO video prilog u kojem naši sugrađani objašnjavaju koliko oni troše novca za slavu i na koji način obilježavaju krsno ime.
Dakle, slavu nikako ne bi trebalo slaviti u kafani uz muziku. To je porodično slavlje i zato se sve dešava u kući u kojoj porodica živi, a ispod ikone svetitelja koja bi trebalo da se nalazi na istočnoj strani kuće ili stana, jer je istok izvor svjetlosti.
"Što se muzike tiče, ona se ne podrazumijeva. Nekada se pjevao tropar - kratka crkvena molitvena pjesma koja se odnosi na ime svetitelja čije ime se proslavlja. Međutim, taj običaj je u mnogim porodicama zaboravljen."
Šta se dešava kada je porodica u žalosti zbog smrtnog slučaja?
"Slavu treba slaviti uvijek, i u sreći i u nesreći. Ukoliko je porodica u žalosti zbog smrtnog slučaja ime svetitelja se može obeležiti u manjem krugu porodice i prijatelja. Kao čest razlog neproslavljanja slave navodi se i novac. To je pogrešno jer razlog proslavljanja nije da nahranimo goste već da zajedno sa dragim ljudima proslavimo značajan dan za porodicu. Oni koji nas iskreno vole neće nam zamjeriti na 'siromašnoj' trpezi.
Ono što nikako ne bi trebalo da 'preskočimo' je porodični odlazak u crkvu kako bi osveštali slavski kolač, žito i vino. U molitvi tokom ovog obreda, sveštenik moli Boga da blagoslovi sve darove koji su spremljeni u čast svetitelja, da ih umnoži i u domu koji slavi tog dana i u cijelom svijetu, da prosvijetli sve one koji su to spremili kao i one koji će to jesti.
Nakon ovog čina, svečari nose kolač i žito kući gdje se zapali slavska svijeća, a porodica se zahvali Bogu i svom svetitelju zastupniku i zaštitniku, pomoli se za zdravlje, mir i slogu u domu i za svako dobro u daljem životu i radu."
Da li se za svaku slavu sprema žito?
"Ne postoji slava za koju se ne sprema žito. Neki misle da se, na primjer za Aranđelovdan ne sprema žito jer je živ svetitelj. To nije tačno. Ne postoji živ ili mrtav svetitelj - svi su živi pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici. Žito bi trebalo da načnu sveštenik ili domaćin, a gostima ga služi domaćica, ćerka ili unuka. Žito se uzima kašičicom, stojeći, nakon što se prekrstimo i čestitamo slavu domaćinu", objasnila nam je vjeroučiteljica, a zamolili smo je da nam riješi još jednu nedoumicu - za koje slave se priprema posna trpeza, a za koje ne?
"Postoje slave koje su uvijek posne i to su one koje se slave u toku nekog posta. Takođe, ako dan slave padne u srijedu ili petak biće posna trpeza jer su to dani kada se uvijek posti."
Zašto se za slavu pije crno vino, a to je i najčešći poklon, uz cvijeće, koji se donosi onima koji slave?
"Slava je u svojoj suštitini produžetak liturgijskog slavlja i zato koristi iste simbole: kolač i vino koji predstavljaju tijelo i krv Hristovu, svijeću kao simbol jevanđeoske riječi Gospoda: 'Ja sam svjetlost svijetu, ko ide za mnom neće hodati u tami'. Vinom se preliva kolač i žito, a svijeća se kupuje u crkvi, zabada se u žito i pali tokom sječenja kolača."
Kako treba da izgleda slavski kolač? U nekim kućama je nakićen, u drugim nije. Da li ukrasi zavise od svetitelja?
"Kolač bi, prije svega, trebalo da se umijesi kod kuće, a ne da se kupi, ali zbog savremenog načina života, brzine i poslovnih obaveza, domaćice ga kupuju u pekarama. Jedini ukras koji bi trebalo da se nalazi na kolaču je pečat (slovo) četvrtastog oblika sa čiriličnim natpisom ИС ХС НИ КА što znači - Isus Hristos pobjeđuje. Ostali ukrasi mogu i ne moraju da se dodaju: ptice su znak zdravlja i veselja, grozd simboliše želju za rodom, cvjetovi su miris i ljepota duše, burence se stavlja sa željom da u kući bude izobilja..."
Inače, slavu nasljeđuje muško dijete, dok žensko po udaji slavi slavu svog supružnika. Što se tiče pravila u vezi sa pozivanjem gostiju, ona variraju širom Srbije. Negdje domaćin poziva sve goste nekoliko dana ranije, negdje se zovu samo novi prijatelji, dok se naredne godine podrazumijeva da će doći kao i svi ostali dragi gosti.
Danas se na slavu zove i telefonom i sms porukom, čak i slanjem mejla. Ali, to je manje bitno. Važno je da poziv bude iskren, a odlazak u goste da vas raduje jer ćete uveličati slavlje onih koje volite, bez obzira na trpezu koja vas tamo čeka i kvalitet vina.
U kuću svečara uđite sa jednim cvijetom, ali sa mnogo lijepih želja.
(MONDO)