Uspjeh predstavlja ostvarenje cilja i predviđa osećaj zadovoljstva, ali da li željeno osjećanje uvijek dođe?
Uspjeh je kada neko ostvari cilj koji je sebi postavio. Kada je ostvareni cilj takav da i drugi ljudi smatraju da je važan i poželjan, tada govorimo o uspjehu u socijalnom smislu. Kada je ostvareni cilj važan samoj osobi, ali ne i drugim ljudima, tada govorimo o ličnom uspjehu.
Socijalni uspjeh nije garancija da će neko biti srećan. Postoji niz primjera iz kojih vidimo da postoje ljudi koji su socijalno veoma uspješni i popularni, ali veoma nezadovoljni. Socijalni uspjeh ih nije zaštitio od depresije i samodestruktivnosti – alkoholom i drogama popunjavaju prazninu u sebi. Pravo ispunjenje donosi samo lični uspjeh – ostvarenje cilja koji osoba zaista želi. Kada neko ostvari neku svoju želju tada osjeti zadovoljstvo, a ako mu je želja veoma važna, onda osjeti ono snažno zadovoljstvo koje zovemo sreća.
Zato je važno šta i kako želimo. Ako želimo ono što možemo da ostvarimo i ako imamo imalo sreće, možemo zadovoljno da živimo. Ako želimo ono što je nemoguće ostvariti, osuđeni smo da se osjećamo frustrirano i nezadovoljno sve dok ne odustanemo od date želje.
Da li ćemo imati srećno djetinjstvo ne zavisi od nas, ali kada odrastemo, mnogo toga zavisi od nas. Prošlost ne možemo da promijenimo, ali možemo one važne zaključke koje smo na osnovu događaja iz prošlosti izveli o sebi, drugima i važnim životnim pitanjima, piše list "Politika".
Postoje dvije vrste ostvarljivih želja: one koje možemo da ostvarimo u sadašnjosti i one koje možemo da ostvarimo u budućnosti. Ispunjenje želje u sadašnjosti donosi brzo zadovoljstvo, a ispunjenje buduće želje obično podrazumijeva da ispunimo neki uslov, da uradimo nešto što je neprijatno. Na primjer, student koji želi da završi fakultet mora da uči i uspješno položi i one ispite koji mu se ne sviđaju.
Mudri ljudi nalaze proporciju: svaki dan uživaju u nečemu, ali i svaki dan urade nešto što je neprijatno kako bi mogli da uživaju i sutra ili u budućnosti. Hedonisti žele da neprestano uživaju tako da ih zanima samo ostvarenje želja u sadašnjosti. Kada budućnost postane sadašnjost oni plaćaju cijenu hedonizma. Anhedonisti čine suprotnu grešku jer nikada ne uživaju u sadašnjosti, stalno rade za neko buduće uživanje.
Kako je ljudsko vrijeme ograničeno, važno je kako biramo da ga trošimo. Kada neko posvećuje mnogo vremena uspjehu u jednom aspektu života, biva socijalno prepoznat kao izvanredno uspješan. Ali on može biti veoma neuspješan u drugim aspektima života. Neko ne ostvaruje izuzetne uspjehe, ali je veoma zadovoljan time što živi u skladu sa svojim vrijednostima. I zato je dobro zapitati šta biste izabrali kada biste morali: biti uspješan ili biti zadovoljan.
(MONDO)