Više od 20 odsto Amerikanki sa rakom dojke kažu da je na njih prebačena velika odgovornost u odlučivanju o terapiji kojoj će se podvrgnuti
To ne znači da pacijentkinje ne bi trebalo da budu adekvatno informisane o mogućim načinima liječenja, nego da bi ljekari trebalo da razmisle o novoj strategiji komunikacije s njima, naročito s onima koje su manje obrazovane, ističe tim s Maunt Sinaja.
Naročito opterećenje osjećaju one žene kojima su izložene razne mogućnosti liječenja, ali im nije omogućeno da razumiju i odmjere prednosti i mane pojedinih opcija, ističe vođa istraživanja Dženifer Livode.
Njen tim je anketirao 368 žena koje su upravo prošle operaciju tumora dojke u ranom stadijumu, u nekoj od osam njujorških bolnica, a potom ih je ponovo kontaktirao šest mjeseci kasnije.
Većina njih je rekla kako su imale problema da razumiju medicinske informacije koje su dobile. Manje od trećine je izjavilo kako su znale koje su moguće dobre strane operacije, zračenja ili hemoterapije.
Dvadest jedan odsto praćenih žena je reklo kako je na njih prebačeno suviše odgovornosti u izboru liječenja, a samo sedam je smatralo da im je dato premalo odgovornosti za sopstveno liječenje.
Najčešće su ovim ekstremima pripadale siromašne žene, one koje nisu bijele rase ili nisu imale više obrazovanje.
Dvije trećine žena iz obe grupe je poslije šest mjeseci žalilo zbog izbora koje su načinile.
Osim što predlaže da se u objašnjavanje liječenja pacijentkinji uključi tim stručnjaka - za onkološku hirurgiju, plastičnu hirurgiju, za zračenje i za medikamente, tim sa Maunt Sinaja savjetuju ljekare da opcije liječenja izlažu na što jednostavniji način.
Ljekarima se čak savjetuje da direktno pitaju pacijentkinje koliko odgovornosti mogu da podnesu u donošenju odluke o liječenju, budući da ih ima koje najviše vole da im ljekar sam preporuči terapiju koju smatra najboljom.
(Tanjug)