Uskoro bi na tržištu mogao da se pojavi uređaj za proizvodnju kajmaka koji bi, kako ističu autori patenta, imao "prođu" na svakom tržištu.
Na ideju da konstruišu takav uređaj došli su profesor Ognjen Maćej i inženjer Dušan Marković.
Proizvodnja kajmaka u Srbiji sada je dosta usitnjena, a kako je ukazao Maćej, najveći problem je mikrobiološka slika kajmaka, budući da se priprema na otvorenim prostorima, takozvanim katunima, uglavnom na planinama.
Kajmak nije svuda isti
Proučavajući užički kajmak, zlatarski sir i svrljiški sir, u sklopu projekta Ministarstva nauke Srbije, tvorci patenta su zaključili da je kajmak veoma dobrog kvaliteta, ali da se razlikuje po hemijskom sastavu, količini masti ili proteina. "Tu smo dobili ideju da napravimo patent vertikalnog tipa, ali već uveliko pravimo i uređaj horizontalnog tipa, sa pokretnom trakom i većeg kapaciteta", objasnio je Maćej.
"Zbog toga smo došli do ideje da napravimo uređaj koji bi omogućio da se dobije kajmak ujednačenog, odnosno standardnog kvaliteta, da se proizvodi na izvorni način kako bi se sačuvale sve njegove senzualne karakteristike i hemijski sastav, a da mu se obezbijedi dobra mikrobiološka slika", naveo je Maćej.
Prednost uređaja je i njegova ekonomska opravdanost, jer omogućava da se proizvede veća količina kajmaka na manjem prostoru.
Kajmak se proizvodi samo u pojedinim dijelovima zemlje, prije svega u zlatiborskom, užičkom i kraljevačkom području.
"Proizvodnja kajmaka je ograničena na mali broj zemalja, na primjer Hrvatska i Slovenija ne proizvode kajmak, i tu prednost treba iskoristiti. Srbija može biti poznata po kajmaku kao izvornom proizvodu, kao što je Švajcarska poznata po proizvodnji sira, Holandija po gaudi, Italijani po sirevima sa plemenitim bijelim plesnima, gorgonzoli, rokforu...", smatra Maćej.
Prilikom izrade uređaja pomagalo im je 40 saradnika, a trogodišnje istraživanja proizvodnje užičkog kajmaka i zlatarskog i svrljiškog sira finansiralo je Ministarstvo nauke.
Uređaj je kapaciteta 100 litara. U kadice se sipa mlijeko, nakon formiranja kore, kajmak se skida i pomoću cijevi, mlijeko se šalje u prihvatni sud u kojem se pravi sir. Uređaj omogućava i strujanje vazduha, kako bi se formirala kora. Unutra su postavljene i UV lampe, kako bi se i unutrašnja površina uređaja sterilisala od mikoroorganizama.
Protok vazduha je optimalan kako bi se što bolja formirala kora, odgovarajuće debljine i vlažnosti. Takođe postoji i sistem za hlađenje, koji treba da ohladi koru i omogući očvršćivanje masti kako bi se kora lako skinula.
Mašina ima uređaj za pranje koji pod pritiskom pumpe pere cijeli sistem koji je zatvoren, ne mora da se pere ručno i to je suština cijele priče. Proces formiranja kajmaka sa hlađenjem može da traje do 24 sata, dok bi u individualnoj proizvodnji to trajalo i do 12 sati duže.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)