Kolektivni zadatak je da nam ljepota postane važna.
Od toga da primjećujemo i uživamo u onome što već jeste lijepo do toga da uređujemo i uljepšamo ono što možemo. Tako će nam i životi postati ljepši.
Ljudi se razlikuju po tome koliko im je važna ona ljepota koja se u raznim oblicima pojavljuje u svijetu oko njih. Čini se da ljepota nije toliko važna onima koji se svakodnevno bore sa nedaćama da bi preživjeli, piše Zoran Milivojević za "Politiku".
Od estetike njima je važnija funkcionalnost. Ljepota postaje važna u onim zajednicama u kojima većina ima zadovoljene osnovne ljudske potrebe i koja se ne bori za preživljavanje.
Doživljaj lijepog je povezan sa strukturom našeg mozga. On doživljava kao lijepo sve ono u čemu postoji određeni red i sklad. Kao da se sklad spoljašnjih stimulusa pretvara u sklad moždanih talasa, a ovaj u osjećanje lijepoga.
Osjećanje lijepoga se javlja kao reakcija na cjelinu, na strukturu koju čini više elemenata. Ključ je u skladu, uređenosti i harmoniji između elemenata, tako da na taj način organizovane cjeline opažamo kao "lijep oblik" ili geštalt.
Kada ocjenjujemo ljepotu nečijeg tijela nesvjesno procjenjujemo koliko su njegova lijeva i desna strana simetrične, kakve su njegove proporcije, to jest koliko je između elemenata zastupljen odnos koji je od antike poznat kao "zlatni presjek".
Osjećanje lijepog koje se javlja kao reakcija na slušanje muzike povezano je s jasnoćom tonova, njihovom harmonijom i pravilnošću ritma u kojem se javljaju.
Kriterijumi koji su odgovorni za nastanak osjećanja lijepog samo su jednim dijelom biološki (neurološki) programirani, a drugim dijelom individualnim iskustvom i kulturnim normama koje je osoba usvojila.
Upravo zbog različitih kombinacija ova tri faktora, ljudi nalaze da je lijepo ono što se nekom drugom ne sviđa. Zato je moguće da neka supkultura mladih, na zgražavanje svojih roditelja određenu disharmoničnu muziku doživljava kao veoma lijepu. Zato smatramo da je "ljepota u oku posmatrača", da je ona uvijek subjektivna kategorija.
Osjećanje lijepog je emocija koja nas motiviše da priđemo onome što je izaziva i da uspostavimo trajniji odnos sa onim što je lijepo. Okruživanje lijepim objektima jedan je od prirodnih načina na koji ljudi pokušavaju da kod sebe izazovu prijatno osjećanje.
Lijepo uređen stan je nečiji pokušaj da se u svom intimnom prostoru trajnije osjeća lijepo. Posjedovanje lijepih predmeta je u osnovi različitih oblika kolekcionarstva. Učiniti neki proizvod ili njegovu ambalažu lijepim i dopadljivim je marketinška strategija kojom se kod ljudi razvija pozitivan odnos prema datom predmetu i budi želja da se on posjeduje, kupi.
Ljepota predmeta kojima se osoba okružuje povezuje se s kvalitetom života i višim društvenim statusom.
Zato je naš kolektivni zadatak da nam ljepota postane važna. Od toga da primjećujemo i uživamo u onome što već jeste lijepo do toga da uređujemo i uljepšamo ono što možemo. Tako će nam i životi postati ljepši.
(MONDO, foto: Guliver/Getty/Thinstock)