Reditelj Emir Kusturica jednom prilikom progovorio je o svom ocu, porijeklu, ali i krštenju.
Bosanskohercegovački književnik i scenarista Abdulah Sidran preminuo je u subotu, 23. marta u 80. godini. Poznat je, između ostalog, po kultnim saradnjama s rediteljem Emirom Kusturicom na ostvarenjima "Sjećaš li se Doli Bel" i "Otac na službenom putu", ali i svađi koja je kulminirala nakon Kusturične izgradnje Andrićgrada. Upravo zato oproštajna poruka koja je privukla najveću pažnju javnosti, bila je ona kojom se obratio Emir Kusturica.
Reditelj je izjavio za Srnu da, iako je Abdulah Sidran njega davno sahranio, evo on živ i zdrav izražava žaljenje zbog njegove smrti. Kusturica i Sidran su 80-ih godina, bili vrlo uspješan filmski tandem, a nakon dobijanja Zlatne palme u Kanu za film "Otac na službenom putu", bili su upisani zlatnim slovima u jugoslovensku kinematografiju. Sidran je svojevremeno govorio o saradnji sa Kusturicom, te zamjerkama koje je režiser imao na njegov račun.
"Njemu je sigurno dosta tog belaja da me kupi iz kafane, da mi ne da da popijem, da me vodi za ruku u hotel. Sjećam se kada smo radili scenario 'Oca' da me je zaključavao u jednom dubrovačkom hotelu da ne bih slučajno kliznuo i našao se u ambijentu lokala", rekao je tada Sidran.
Kusturica je još prije početka rata izabrao svoju stranu. U intervjuu za Vreme iz 2011. godine progovorio je, ne direktno, ali je ipak otkrio da je u jednom trenutku vjerovao da je Slobodan Milošević imao viziju, a sve to zahvaljujući ocu sarajevskog režisera.
"Povjerovao sam, između ostalog, i što je moj otac Murat, koji je bio stub moje životne arhitektonike govorio: 'Da nema Miloševića, nas partizane bi zapišavali po ulicama'. Ne zaboravite da je to bilo vrijeme kada je Vuk Drašković, kao vodeći opozicionar, poručivao da će svako ko Raškom zemljom bude nosio turski, ili bilo čiji drugi barjak osim srpskog, ostati i bez ruke i bez barjaka. Htio sam čak i da istetoviram Miloševićev lik na ramenu. Volio sam da mogu tako nekome intenzivno da pripadam, ali on nije do kraja ispunio tu moju želju da vodi zemlju koju volim i kojoj pripadam, i koja me do kraja stavlja pod nečiji autoritet. On nije bio taj", rekao je Kusturica tada, prenosi pressmediabih.com.
Sidran je za Murata Kusturicu, sa kojim se družio, tvrdio da je član neke obavještajne službe (UDBA ili KOS), te da mu je posao novinara zapravo bio fiktivan. Nakon okončanja rata, Abdulah i Emir su se susreli 2010. godine u Goraždu.
Ono što je našoj javnosti poznato je da je Kusturica 2005. godine promijenio vjeru. Krstio se u pravoslavnom manastiru Savina, nedaleko od Herceg Novog. Tvrdio je da je njegov otac Murat bio ateista, a da se izjašnjavao kao Srbin.
"Otac je prije svega bio zagledan u ideale. To je izvor mog identiteta. Moj otac se zvao Murat, ali on je prije svega bio Srbin, čak i više od onoga što moj ukus može da primi. Drugi aspekt, kulturološki, mnogo je značajniji, jer se i Andrić, koji je moj literarni i filozofski ideal, vezao za ovu stranu, ona stradava najviše i kada čovjek bira gdje će, logično je da je uz one kojima je najteže. To je bila moja odluka. Tu odluku sam donio kada sam shvatio da je nemoguće biti Jugoslaven. Moja ideja krštenja je bila više socijalnog porijekla, jer je moje shvatanje religije bilo uspostavljeno više na nivou kulture religioznosti, tako da mi pripadanje tradiciji nije teško palo", rekao je Kusturica jednom prilikom.
Govoreći o svojim precima, istakao je da je njegova porodica djelimično preobraćena u islam, "ali su i dalje praktikovali pravoslavlje". On je prihvatio pravoslavlje i uzeo kršteno ime Nemanja 2005.
"Moja porodica djelimično je preobraćena u islam, ali je i dalje praktikovala pravoslavlje. Niko u mojoj porodici nije ispovijedao islam. Ja nisam preobraćen, ja sam samo kršten. Moja predviđanja su da smo mi hrišćani na ivici istrebljenja. Kada sam kršten, hrišćanstvo nije bilo u dobroj poziciji, ali pošto vjerujem u kulturu, vjerujem i u Boga. Vjerujem da se on javlja kroz kulturu", istakao je Kusturica svojevremeno za armenpress.am otkrivši da su mu preci 250 godina bili muslimani, ali da su prije toga bili pravoslavni hrišćani.
(Vreme/pressmediabih/MONDO)